sport.ba @sport.ba
Željezničar je u još jednoj utakmici u nizu razočarao svoje navijače remijem protiv Sloge na ruiniranom terenu stadiona Grbavica, zelenoj podlozi koja je nekada važila za najbolju u Bosni i Hercegovini.
Navijači upućuju žestoke kritike
Nakon što je s kormila najgledanijeg kluba u zemlji, koji je blizu nevjerovatne brojke od 12.000 članova, otišao Admir Adžem, na površinu su isplivali svi problemi koje tim s Grbavice ima. Zimska pauza došla je u vrijeme kada je Željo tim s najgorom formom u prvenstvu BiH; zvuči nevjerovatno da je u posljednjih 10 utakmica pobijedio u samo jednoj. Čini se da su i očajni navijači izgubili strpljenje i traže da uprava kluba preuzme odgovornost. Naravno, ono što se najviše čeka je sjednica Skupštine kluba na kojoj bi se navodno trebalo razmatrati partnerstvo i ulazak potencijalnog investitora u Željezničar. O tome kada će sjednica biti održana samo se nagađa, no trebala bi se desiti do kraja godine.
Ono što je dodatno zabrinulo sve koji iskreno vole klub s Grbavice je i činjenica da je na tribinama sve manji broj navijača. Taj se podatak može povezati s katastrofalnim terminima i odgodama utakmica, velikom zagađenošću zraka, ali ponajviše s lošom igrom "plavog tima". Igrači Želje su blijedim partijama uspjeli ono što se na Grbavici rijetko dešava – da tribine budu poluprazne. Navijači traže promjene, traže rezultate, traže viziju. Igračima su nakon večerašnjeg remija naredili da skinu dresove, a nakon poraza u derbiju bilo je i fizičkog kontakta. To nije Željo.
Sistem koji ne funkcioniše decenijama
Dok pojedini klubovi u BiH napreduju u svim segmentima, Željo je izgubio korak. Iako je trener Admir Adžem na početku sezone najavljivao da će se bodovna razlika između "nedodirljivih" Zrinjskog i Borca te Željezničara smanjiti, pogled na tabelu već na polusezoni govori da je jesenji šampion Borac odmakao 18 bodova. I tako je godinama. Početak sezone bio je obećavajući, no pokazalo se da je sportski segment kluba apsolutno nedorastao ozbiljnijoj ulozi u našem prvenstvu, dok se uspjehom u Evropi smatra samo puko kvalifikovanje u takmičenje. Godinama se na Grbavici mijenjaju uprave, imena i članovi Skupštine, sportski direktori i treneri, no jasno je da, pored hroničnog nedostatka novca, klub nema ni jasno razvijenu, efikasnu strategiju razvoja.
Mora se priznati da je Željo rijetko kada u svojoj historiji bio klub koji se mogao razmetati novcem, ali je to najčešće kompenzirao dobrim radom u omladinskom pogonu, odakle je crpio "svježu krv" za prvi tim i kapitalizirao neke od igrača kroz unosne transfere. Danas je, čini se, sve to nestalo.
Kako su se birala pojačanja?
Izuzetan primjer nefunkcionisanja sportskog segmenta je odabir igrača za tekuću sezonu. Trener Adžem je, kako je nekoliko puta ponovio, imao odriješene ruke u odabiru pojačanja. Takva se praksa u modernim klubovima odavno ne provodi. Razlog je prost: Adžemov odabir pojačanja ispostavio se kao katastrofalan, a klub će na svojim plećima morati nositi te greške kroz ugovore koje su potpisali ti fudbalski anonimusi. (Spomenimo samo da je napadač Konnings koji skoro dvije godine nije postigao gol najavaljivan kao pojačanje, tokom polusezone ostao je dosljedan svojoj statistci.) Ne zaboravimo napadača Rakića, presotale Holanđane, lijevog bočnog Obradova...
Željezničar, ako se izuzme teren, trenutno izgleda stabilnije kao klub u odnosu na blisku prošlost, ali nedovoljno da bi bio uspješan. Ne zaboravimo da je prije nekoliko godina klub vodio arapski trener koji je tu funkciju doslovno kupio kroz određeni "program razvoja arapskih igrača i trenera". Taj program danas niko i ne spominje. Ne zaboravimo ni tokene, "online predsjednike" i brojne nebuloze koje su dočekivale navijače – čisto da ne omalovažavamo rad sadašnjih struktura u klubu. Potrebno je napomenuti i da porezni dug iznosi preko tri miliona KM (prema podacima PU s početka sezone).
Omladinski pogon
Ta nekadašnja fabrika fantastičnih igrača pretvorila se u prosječnu omladinsku školu. Tako kažu i rezultati i igrači koji dolaze u prvi tim. Nijedna omladinska selekcija na državnom nivou nije prva. Juniori su na desetoj poziciji, kadeti četvrti (zaostaju za najvećim rivalom s Koševa 18 bodova na polusezoni), dok su pioniri drugi i ujedno najuspješniji.
Oni koji su bar malo istražili rad nekadašnjeg ponosa kluba s Grbavice znaju da tamo već godinama mladi igrači i uposlenici nemaju adekvatne uslove za rad i razvoj. Treneri i koordinatori su potplaćeni, a djeca treniraju na terenima neadekvatnih dimenzija u skraćenim terminima. Naravno, male plate znače i da kompetencije nisu na visokom nivou, jer ozbiljni fudbalski radnici danas ne rade za "siću". Roditelji u takvim okolnostima imaju veći uticaj i čarobni krug neuspjeha se zatvara. Restrukturiranje je, od dolaska Nenada Starovlaha na čelo omladinske škole, u toku, a kako će i hoće li biti završeno, pokazaće vrijeme.
Kuda plovi plavi brod?
Večerašnji prizor sa stadiona bio je posljednji alarm. Krik navijača sve je glasniji i strpljenja više nema. Željo mora napraviti korjenite promjene u sistemu rada sportskog segmenta. Želji treba revolucija. Da li se ona preziva Mirvić ili postoji neki drugi model, saznaćemo, čini se, već ove zime.
Jedno je sigurno, biće vruće na Grbavici.
