sport.ba @sport.ba
Stvaranje klupskih porodica, grupa klubova sa jasnom hijerarhijom unutar njih, po uzoru na američki sport, do kraja će uništiti kompetitivnost fudbala
Nešto manje od dvije godine nakon napuštanja kluba, Michael Edwards se vratio u Liverpool i očekuje se da dobije širok spektar zadataka pošto je povrđeno da Jurgen Klopp napušta redse.
Jedan od najznačajnijih poteza koje je Edwards ranije povukao bilo je upravo imenovanje Kloppa na mjesto trenera kluba, a Liverpool je tim potezom kroz nekoliko godina transformisan, odnosno ponovo pretvoren iz uspavanog u stvarnog velikana. Edwards se u klub vraća u delikatnom momentu, kada je potrebno osigurati da se Liverpool ponovo ne uspava nakon odlaska karizmatičnog Nijemca, ali ovaj put zadatak novog direktora engleskog velikana je nešto opširniji.
Njegovo strukturiranje kluba ovaj put neće podrazumijevati samo adekvatan izbor novog trenera, nego i mnoge druge stvari. Iako Liverpool već ima strukturu koja mu omogućava da sa manje novca od rivala bude kompetitivan na najvišem nivou, Liverpoolu je potreban način da od svog novca dobije još više. I u metodama kojima će se poslužiti da do tog cilja dođe već podobro zaostaje za konkurencijom.
Kao što je najavljeno, Edwards je već počeo raditi na selekciji još jednog kluba, koji će Liverpoolova vlasnička FSG grupacija privatizovati i pretvoriti u svojevrsnu filijalu. Liverpool će u svoju filijalu slati talentovane igrače, preko nje će kupovati druge igrače i tamo ih razvijati, a onda će ih ispod cijene ili uz cijenu koju korektnom procijene čelnici FSG grupacije kupovati od ovog kluba.
Nije ovo ništa novo, niti će Liverpool uraditi ništa spektakularno drugačije od onoga što radi sve veći broj klubova širom svijeta. Svjetskim fudbalom danas sve više dominiraju porodice klubova, u kojima postoji jasna ili manje jasna hijerarhijska struktura, u kojima svako zna svoje mjesto, svoje domete i ciljeve. Tako je, recimo, INEOS grupacija koja sada rukovodi Manchester Unitedom istovremeno vlasnik francuske Nice, te švicarskog Lausanne Sporta, a United je označen krunskim dijamantom u ovoj strukturi, klubom koji će biti na vrhu piramide i koji će crpiti sve najbolje što Nice i Lausanne imaju da ponude.
Chelsea je privatizovao francuski Strasbourg čiji navijači prave ogromne proteste želeći autonomiju, a Manchester City, ili da budemo do kraja precizni, Cityeva fudbalska grupacija, ima u svom sastavu već preko deset klubova i to su neki dio grupacije više od deceniju. Baš su dva ovosezonska primjera, primjer španske Girone i francuskog Troyesa, dobri pokazatelji dvije krajnosti u koje vas članstvo u ovakvim grupacijama može odvesti.
Girona će vjerovatno prvi put u historiji zaigrati Ligu prvaka, a to je klub koji bez podrške grupacije sigurno nikada ne bi imao tako važnu ulogu u španskom fudbalu. S druge strane, Troyes se nalazi u teškoj borbi za opstanak u francuskoj drugoj ligi, a njegovi navijači mrze dan kad je klub prodat Cityjevoj grupaciji. Klub je prošle sezone ispao iz prve lige pod vodstvom trenera Patricka Kisnorba kojeg je grupacija instalirala na čelo, vjerujući da stil igre koji preferira, sličan onom Guardiolinom, može biti funkcionalan u ovom klubu. Insistiralo se na Kisnorbu jako dugo, i pored ogromnih protesta navijača, pa je on tako dobio priliku voditi klub na 40 utakmica, u kojima je Troyes osvajao mizernih 0,58 bodova po utakmici.
Jedan od većih svjetskih talenata i ponajboljih krilnih napadača španske Primere, Brazilac Savio ovog ljeta će postati član Cityja. On je originalno kupljen u Troyes, za koji nikad nije ni debitovao, jer fudbalski interesi Troyesa ni u jednom momentu nisu bili u interesu čelnika grupacije klubova.
(oslobođenje.ba)
