sport.ba @sport.ba
Navijači su ga obožavali zbog njegovih antologijskih golova, saigrači i protivnici su ga izuzetno poštovali zbog njegove velike hrabrosti i fudbalskih vještina. Predviđali su mu svijetlu budućnost i karijeru, ali prerana smrt je sve prekinula.
Prenosimo priču o miljeniku navijača Partizana i nikad prežaljenom golgeteru crno-bijelih - neponovljivom Draganu Manceu.
Dragan Mance je rođen 26. septembra 1962. godine u Beogradu. Fudbal je počeo da igra u Galenici (sada FK Zemun) od pete godine. Svojom velikom voljom, posvećenošću i posebno osećajem za gol, brzo je prešao iz selekcije u selekciju, da bi sa samo 17 godina postao prvotigaš drugoligaša Zemuna.
Nošen snagom svog raskošnog talenta i ljubavlju prema crno-belima, 15. septembra 1980. godine prelazi u Partizan.
Za Partizan je odigrao 279 utakmica i postigao 174 gola. Igrao je četiri puta za A reprezentaciju, sedam puta za omladinsku selekciju i dva puta za Olimpijski tim Jugoslavije.
Na koljenima sa podignutim rukama
Mance je slavio golove na poseban, prepoznatljiv način. Osamdesetih godina prošlog stoljeća nije bilo trenutno atraktivnog i neobičnog slavlja nakon gola, igrači su obično dizali ruke i grlili saigrače. Ipak, Mance je bio poseban... Klizao je na kolenima sa podignutim rukama.
"Zbog pada i klizanja na kolenima dobio sam i žute kartone. Sjećate li se Botege? Ima 33 godine i kada postigne gol, skače na ogradu prema svojim navijačima. To mu, naravno, niko ne osporava. Zaista sam sretan od srca, nema tucanja.Samo da znate kakvu zelju imam, preskocio bih ogradu medju nasim vjernim navijacima, da sa njima podijelim svu radost trenutka živimo za zajedno“, rekao je Mance u jednom od svojih posljednjih intervjua.
Sa Partizanom je osvojio šampionsku titulu u sezoni 1982/83. i bio je najbolji strijelac tima sa 15 golova.
Terminator
Po mnogima, najlepši gol u dresu Partizana Mans je postigao 1984. godine na Hajberiju protiv Kvins Park Rendžersa. Mance je snažnim volejem sa 30 metara zatresao mrežu Engleza. Domaći navijači su mu takođe aplaudirali za ovaj potez.
Na ostrvu je kod srpskog fudbalera probudilo veliko interesovanje. Engleski novinari rekli su da je Mance "moderni fudbalski Terminator". U to vrijeme se spekulisalo da bi svoju fudbalsku karijeru mogao nastaviti u Engleskoj.
Poslednji gol u dresu Partizana postigao je u prvenstvenom meču protiv Budućnosti (2:1) odigranom u Humskoj, 1. septembra, samo dva dana pre smrti.
Neopisiva tragedija
U utorak, 3. septembra 1985. godine, Mance je, hitajući na trening Partizana, poginuo u saobraćajnoj nesreći na autoputu Beograd - Novi Sad.
Kako ne bi pregazio dečaka koji je pretrčavao autoput, mladi fudbaler je naglo skrenuo velikom brzinom, izgubio kontrolu nad vozilom, udario u ivičnjak, a potom i u betonske konstrukcije. Za njega nije bilo spasa. Njegov novi Peugeot 205 je potpuno uništen. Žurio je da ne zakasni na trening i nije uspio. Imao je samo 22 godine... Taman kada je trebalo da počne da živi, život mu je ugašen.
Čim je čuo strašnu vest, tadašnji trener crno-belih Nenad Bjeković prekinuo je sa treninzima i briznuo u plač, zajedno sa svim igračima Partizana.
"Momci, maloprije je poginuo naš Dragan. Obuka je završena", rekao je Bjeković tog ukletog utorka.
"Bilo mi je čudno što se nije pojavio među prvima na treningu, jer nikada nije kasnio. Ovo mu je vjerovatno prvo kašnjenje, ali kobno", rekao je Bjeković nakon vijesti o smrti svog fudbalera.
Njegova smrt šokirala je Jugoslaviju, SFRJ sela su plakala za Draganom. Navijači Partizana su bili neutešni. Bio je i ostao idol navijača. Svojom preranom smrću preselio se u legendu, do koje niko nije stigao. Njegova smrt ga je učinila besmrtnim.
Sahranjen je dva dana kasnije na Novom groblju u Beogradu, a na poslednji ispraćaj došlo je čak 30.000 ljudi.
Volio sam šah i automobile
Volio je šah, karte i groblja automobila. Dugo je štedio kako bi sebi kupio auto, nesretni Peugeot 205. Nažalost, brzinu i neustrašivost sa terena je prenio na auto. Svoju strast prema brzoj vožnji platio je životom. Jurio je kao munja ka golu protivnika i tako je živeo.
Njemu u čast uvedena je nagrada "Trofej Dragan Mance", koju navijači Partizana svake sezone dodeljuju najuspešnijem pojedincu iz Sportskog saveza po izboru.
Mance se za sva vremena uselio u srca navijača Partizana. I danas se sa tribina čuje čuvena pesma "Otišao si Dragane, tuga ostala, uvek će te voleti Grobar sa juga".
Legenda živi
Iako je imao samo 23 godine kada je umro, Mance je ostavio dubok trag u fudbalu. U neposrednoj blizini stadiona u Humskoj nalazi se ulica koja nosi njegovo ime. Na mestu njegove pogibije, ispod nadvožnjaka u Zemunu, danas se nalazi ogroman grafit - njegova slika u karakterističnoj pozi proslavljanja gola i ogroman natpis "Legenda živi".
Crne slutnje
Bivši jugoslovenski fudbaler i veliki prijatelj pokojnog Dragana Mancea, Vlado Čapljić, otkrio je u intervjuu šta se dogodilo prethodne noći.
"Veče prije nesreće bio je u mom stanu, u Požeškoj 164... došao je sa Vermezom da popije piće pa da sačeka Emiliju Erčić i Mirjanu Đuricu na Željezničkoj stanici. Imao sam muzički štand i on je svirao Pjesma Đoke Balaševića 'ako umrem' mladiću, posadi samo ruzmarin na moj grob'. Ja mu kažem 'Dargane, uzmi kasetu i nosi kući, nedostajat će mi pjesma koliko god je pustiš'", Čapljić otkriva.
Nekadašnji as Željezničara, Partizana i zagrebačkog Dinama ne krije da je teško podnio smrt svog druga.
"Najbolnija tačka u mojoj karijeri. Ime i prezime sa puno emocija. Imam dosta prijatelja koji su otišli na onaj svet, ali Dragance je bio nešto posebno. Tako direktan, društven... Stalno razmišljam o Dinu Merlinova pjesma 'ali najbolje je kad u životu imaš nekoga s kim lako ćutiš'. I šutjeti s njim je bio divan osjećaj", kaže Čapljić i dodaje:
"Sad svaki dan idem na posao i dvaput prođem pored tog mesta... i uvek se setim... šta je zanimljivo, čekam to mesto... kada priđem, grudi mi se stežu od kvantiteta... Nadam se da ću ga videti... Nažalost, nisam ni tada snimao jer su ga odveli... Stajao sam pored auta dva sata..."
Kurir sport
