sport.ba @sport.ba
Svjetski prvak i olimpijski pobjednik Vedran Zrnić za gol.hr komentira utakmice na Svjetskom rukometnom prvenstvu
Vrlo sam zadovoljan i još više sretan zbog naše igre. Pokazali smo da imamo kvalitetu, no žao mi je što to nismo pokazali prije i što raspored turnira nije bio naklonjen nama. Pokazali smo da se možemo boriti, svaka naša reakcija u obrani, od prvog do zadnjeg igrača, bila je na 120 posto.
Taj angažman koji su pokazali ogledalo je naše reprezentacije. Pokazali smo da možemo. E, sad je pitanje zbog čega to nismo otpočetka turnira pokazali. Svaka čast dečkima, svaka čast Cindriću, Šipiću, Duvnjaku, Martinoviću… Ma, svima.
Utakmicu sam gledao u eminentnom društvu, uz mene su bili Manuel Štrlek, trener Vezprema Miomir Ilić i Branko Tamše, gledali smo u Poreču pa komentirali. Svi smo rekli da stvarno svaka čast svima, no reprezentacija mora imati kontinuitet ovakvih utakmica. Pokazali smo takvu kvalitetu u ovakvoj dvorani, gdje su naši navijači u manjini, kamere su pokazivale samo Dance, njima je to preko mosta. To je sve pozitivno, no ostaje žal da to zalaganje nismo pokazali i prije, to mi je žalosno.
U prijašnjim komentarima za gol.hr rekao sam da ćemo biti baš ovakvi ako zagusti, vjerojatno to neće biti dovoljno i to nam nije neki oprost. Sada trebamo naći način da to ponavljamo. Tek smo pokazali pravu kvalitetu kad smo shvatili da nam gori pod nogama. Zašto je to tako, ne znam. Poslao sam izborniku Horvatu poruku podrške prije utakmice, odmah mi je odgovorio... Sretan sam što smo pokazali da rukomet i dalje živi.
Pričao sam s Manuelom Štrlekom za vrijeme utakmice
Dečki su svi željeli uspjeti, teška je emocija tu… Pričao sam u hotelu s Mauelom Štrlekom i on sam kaže, da te bilo tko pozove da dođeš igrati i da trebaš pomoći, teško je ući u tu euforiju, u tu neku psihozu. Ti trebaš i pripreme odraditi da se s klupskog rukometa prebaciš u reprezentativni, koji je barem 30 posto jači nego klupski.
Moraš te brzine osjetiti i to je jedna stvar koju ljudi ne razumiju. Na prvenstvu igraju trenutačno najbolji igrači na svijetu i to je vrlo teško igrati, sve te boli poslije utakmica, ne znaš uopće gdje se nalaziš.
To je, recimo, slika jednog mladog igrača, poput Filipa Glavaša, koji je prvi put ovdje i sjajno odigrao. On kad zabije 7/7, to mu se zacrta u mislima za cijeli život. U bilo kojem sportu je tako, ne samo u rukometu.
Dečki su dali sve od sebe i ja im tu skidam kapu. Da smo ih pobijedili, sigurno bismo bili kandidati za medalju. Šteta što možda nećemo imati priliku, no ova je utakmica bila prekrasna slika našeg sporta i šteta što nam to možda neće biti dovoljno.
Svi kažu za Gidsela da je takav
Nedostajale su nam i obrane golmana, nije bilo onog poznatog kada pogodiš golmana u glavu, da on poludi. Nisu ni Danci imali previše obrana, no danski je izbornik mijenjao golmane i tažio načine i tu su nedostajale još jedna-dvije obrane s naše strane, no sve zajedno bila je to odlična utakmica.
Što se tiče Domagoja Duvnjaka i Mathiasa Gidsela… Taj Gidsel je đubretar, svi mi to komentiramo, taj dečko nikada se nije pozdravio i inače je takav. Svi znaju da će ga netko dočekati negdje, to se u hokeju radi, a to se radi i u rukometu.
Neke momčadi dat će mu do znanja da se tako ne smije ponašati, taj klinac nikome nikada nije dao ruku… Nevjerojatno, dođe mu Duvnjak, takva veličina, i on tako reagira. No mi svi znamo da je mali takav. Netko će ga dočekati na nekoj utakmici, razbit će mu nos ili izbiti zube… Tako se ne ponaša prema jednoj veličini kao što je Domagoj Duvnjak.
