
Biti brz je itekako važno u modernom fudbalu gdje se podjednako mnogo značaja daje snazi i brzini koliko i tehnici.
Tokom sedmice svijet je dobio novog sina vjetra koji se nezvanično može smatrati najbržim igračem svijeta nakon zaista impresivne brzine koju je ostvario.
Riječ je o Darwinu Nunezu, novoj zvijezdi Liverpoola koja se još uvijek prilagođava na Premiership nakon što je ljetos plaćen 80 miliona eura bez bonusa.
Nakon niza slabijih predstava sjajni Urugvajac je konačno uspio postići prvi gol na Anfieldu. Bilo je to u duelu protiv West Hama te se počinje iskupljivati za slabije predstave na startu sezone.
U toj utakmici Nunez je ostvario najveću zabilježenu brzinu u historiji Premiershipa čime je nadmašio Kylea Walkera koji je do sada bio rekorder.
Nunez je protiv West Hama imao sprint od 38 km/h te je sada novi rekorder najjače lige svijeta, a iza njega su na podijumu Walker (37.802 km/h) te Adama Traore (37.787).
Urugvajski napadač je nadmašio i brzinu Kyliana Mbappea koji je prošle sezone u Ligi prvaka na meču protiv Real Madrida trčao brzinom od 36.7 km/h.
Nunez svakako može biti ponosan na sve što je do sada postigao i što će postići u karijeri pošto mu životna priča uopšte nije lagana s obzirom na siromašno djetinjstvo.
Kao dječak nije imao šta jesti. Jedini obrok mu je bila školska užina. Kopačke su mu bile samo san.
Majka Sivlia Riberio mu je morala skupljati i prodavati plastične boce kako bi preživjeli pošto otac Bibiano Nunez koji je bio angažovan kao građevinski radnik i nije imao previše posla.
"Išao sam na spavanje praznog stomaka, ali još je bio prazniji stomak u moje majke koja bi se pobrinula da prvo nešto pojedemo moj brat i ja. Nikad neću zaboraviti odakle sam", rekao je Nunez jedne prilike.
U školi su mu vrlo često prijatelji davali ostatke svoje hrane kako ne bi bio gladan. Tada je sebi dao riječ da će uspjeti radi svojih roditelja i na kraju je dječački san postao java.
Svoje golove proslavlja tako što digne ruke u zrak. To je znak zahvale prvom treneru koji ga je naučio igrati fudbal i omogućio njegovoj majci da nađe kakav-takav posao kako bi prehranjivala porodicu.
Do 14. godine je živio u siromašnom mjestu Artigas kada odlazi u prijestolnicu Montevidio i potpisuje za Penarol.
"To je bio prvi put u životu da sam u gradu. Prepao sam se. Nikad nisam vidio toliko svjetla u životu", ispričao je Nunez prije nekog vremena.
Sportsport.ba