sport.ba @sport.ba
Akademik Ranko Matasović, profesor na Odsjeku za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta, iznio je suludu tvrdnju da je Novak Đoković hrvatski teniser.
Matasović je, prenosi Večernji, rekao da je krajnje vrijeme da Hrvatska donese "Zakon o sportskom naslijeđu".
"U povodu donošenja srpskog "Zakona o kulturnom naslijeđu" kojim se tvrdi da su dubrovački pisci objavljeni do 1867. i srpski, mogu samo reći ovo: krajnje je vrijeme da Hrvatska donese "Zakon o sportskom naslijeđu" kojim bi se dokazalo da je Novak Đoković i hrvatski teniser. Jer: Novak je staro hrvatsko ime (uporedi hrvatskoglagoljski "Misal kneza Novaka", Đokovićevi deda i baba su iz Vinkovaca, a za pripadnost sportiste nekom narodu nije važno samo kako se on osjeća, nego i ko mu je trener. Đokoviću je trener Hrvat Ivanićević. Na kraju, hrvatski "Zakon o sportskom naslijeđu" odnosio bi se samo na sportiste rođene u bivšoj državi do 1991. godine prije nego što su Hrvatska i Srbija postale nezavisne. Đoković je rođen 1987.", rekao je Matasović.
"I da, slijedeći istu logiku kao i srpski zakonodavci ("U doba pijre nastanka savremenih nacionalnih država nema smisla govoriti o nacionalnoj pripadnosti pisaca, svi mogu biti svačiji...") moglo bi se tvrditi da je Dante i hrvatski pisac: u njegovo doba čitavo područje na kojem je on živio (tzv. "Italija") bilo je pod istom crkvenom jurisdikcijom (papinom) kao i današnja Hrvatska, a dijelovi obe zemlje bili su pod istom svjetovnom jurisdikcijom (mletačkog dužda, jedno vrijeme i Karla Roberta Anžuvinca); Dante je pisao na jednom romanskom idiomu (toskanskom; u njegovo doba nije postojao standardni italijanski jezik), a mnogi su se srodni romanski idiomi govorili i u Hrvatskoj (raguzejski, veljotski, jadertinski, staromletački), ergo... Dante je i hrvatski pisac", dodaje Matasović.
Sve dok nismo spremni takvu logiku dosljedno da provodimo u svim slučajevima, bolje se držati zdravog razuma: Dante je italijanski, ne i hrvatski pisac; dubrovački pisci su hrvatski, ne i srpski. A Đoković je samo srpski teniser (i antivakser)."
Ovo je zamišljeno kao odgovor na donošenje "Zakona o kulturnom naslijeđu" zbog čega je Hrvatska tužila Srbiju Evropskoj uniji.
Hrvatski Večernji list objašnjava da je u novom srpskom Zakonu o kulturnom naslijeđu, koji je Skupština Srbije usvojila krajem decembra, stoji da u staru građu Srbije ulaze "izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi zaključno sa 1867.". To bi značilo da srpskom književnom naslijeđu pripadaju i Marin Držić, najveće ime hrvatske renesansne književnosti, kao i Ivan Gundulić, najznačajniji hrvatski barokni pisac.
Večernji piše da pokušaji svojatanja dubrovačkih književnika u Srbiji traju već neko vrijeme, a još 2015. objavljena je "Istorija dubrovačke književnosti" profesorke Zlate Bojović u kojoj stoji da dubrovačka književnost pripada Srbima i Hrvatima. Matica srpska je 2014. u okviru biblioteke "Deset vijekova srpske književnosti" objavila knjigu hrvatskog pisca Ivana Gundulića u kojoj su "Osman" i "Suze sina razmetnoga", a najavljeno je da će u istoj ediciji srpske književnosti biti objavljeni drugi dubrovački pisci poput Marina Držića, Ive Vojnovića i Ruđera Boškovića.
Miodrag Linta, predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije, kaže za "Informer" da je zagrebački filolog Ranko Matasović iznio veoma neozbiljan komentar da je Đoković "hrvatski teniser".
- Od dolaska HDZ na vlast 1990. godine traje ubrzani proces otimanja svega što je srpsko. Tako su ojkače, vrličko kolo i bećarac, iako su čista srpska kulturna baština, upisani u UNESCO-vu listu kao deo kulturne baštine Hrvatske. Što se tiče Zakona o kulturnoj baštini, slažem se sa stavom SANU i Matice srpske, koji dubrovačku književnost smatraju zajedničkom baštinom jer je štokavsko narječje osnova savremenog srpskog jezika. Činjenica je da je srpski jezik prisutan u Dubrovačkoj republici od njenog osnivanja. Štamparije u Dubrovniku su knjige štampale na ćirilici. Srpski tragovi u kulturi i književnosti Dubrovnika jesu veoma stari i kontinuirano ih je bilo u svim vijekovima njenog postojanja, do prvih godina 19. vijeka. O starini prisustva srpskih tragova govori i činjenica da je jedan dio teritorije Dubrovačke republike sve do četrdesetih godina 14. vijeka pripadao srpskoj državi - napominje Linta.
Kurir sport
