sport.ba @sport.ba
Čovjek koji je obilježio jednu fudbalsku eru sutra će napuniti 80. godina. Njegovo ime je Alexander Chapman "Alex" Ferguson, rođen je u Glasgowu i svaki ljubitelj fudbala dobro je upoznat sa njegovom trenerskom karijerom.
Ferguson je u osvojio sve što se moglo osvojiti, ali njegova strast su bili mladi igrači
Svoju trenersku karijeru počeo je u Škotskoj, a slavu je stekao u Engleskoj predvodeći Manchester United. Sa Crvenim vragovima je osvojio sve što se moglo osvojiti, no o njegovim trenerskim dostignućima se manje-više sve zna.
I upravo iz tog razloga u ovom tekstu nećemo nabrajati trofeje koje je osvojio ili pak nagrade koje je dobio, nego ćemo se pozabaviti njegovom strašću za mladim igračima. Na prvu, vjerovatno ćete pomisliti da smo pogriješili, no kroz čitav svoj trenerski vijek Sir Alex Ferguson je pokazivao nevjerovatnu strast prema mladim igračima. Toliku, da je u klubovima u kojima je radio, bukvalno znao ime svakog fudbalera pionirske selekcije, njegove ocjene u školi i gdje mu roditelji rade.
A, sve je započelo daleke 1974. godine kada je Ferguson preuzeo St. Mirren, klub koji je bio osuđen na igranje u drugom rangu škotskog fudbala. Poprilično stara ekipa igrala je svoje domaće utakmice pred nekih 1000 navijača, Ljudi u Paisleyju su počeli gubiti vjeru u fudbal, ali onda se pojavio Alex. Po svom dolasku u klub shvatio je da su potrebne drastične mjere i donio je odluku - izgraditi mladu ekipu sa kojom će se ljudi iz Paisleyja moći povezati.
Ljudi iz kluba su mu rekli da je najbolji mladi igrač Tony Fitzpatrick, 18-godišnjak koji se oporovljao od plućne bolesti (pleuritis). Oduševio je Fergusona na jednoj utakmici rezervnih ekipa mladi veznjak, no nije ni slutio da će za par mjeseci kasnije oko ruke nositi kapitensku traku prvog tima. Nakon tog meča Ferguson je obavio razgovor sa Fitzpatrickom, objasnio mu je petogodišnji plan u kojem je njemu namijenio posebnu ulogu, a u narednih 12 mjeseci regrutovao je grupu mladih fudbalera koja je činila jezgro tima koji se 1977. godine plasirao u novu škotsku Premier diviziju.
Tada 19-godišnjeg Franka McGarveyja je doveo iz juniorskog pogona Kilsyth Rangersa, Billyja Starka također 19-godišnjaka je doveo 1975. godine iz jednog amaterskog kluba na preporuku taksiste, a Lex Richardson, Bobby Reid, Derek Hyslop i Bobby Torrance, svi odreda golobradi mladići, su bili važni kotači tima kojeg su škotski mediji prozvali "Fergie's Furies".
"Nevjerovatan period, preuzeo je stari tim i transformisao ga. Vjerovao je u mladost, a onda je otišai u Aberdeen i Manchester United i napravio je isto", izjavio je Tony Fitzpatrick, aktuelni izvršni direktor St. Mirrena.
Aberdeen - ista priča
Nakon četiri godine provedene u St. Mirrenu jedan od najboljih trenera svih vremena 1978. godine preuzeo je Aberdeen. I ponovo je na početkiu svog mandata veliku pažnju usmjerio prema mladim igračima. Neil Simpson, nije imao ni punih 17 godina kada je debitovao za prvi tim pomenute škotske ekipe. U vrijeme Fergusonovog dolaska igrao je za juniore, a na jednoj utakmici postigao je tri pogotka i već naredne sedmice Alex ga je pozvao na utakmicu Liga kupa protiv Hamiltona. Debitovao je za prvi tim sa nepunih 17 godina. Ali, nije bio izuzetak. Neale Cooper, koji je kasnije igrao za Aston Villu i Glasgow Rangerse, za prvi tim Aberdeena je debitovao sa 16 godina, John Hewit je imao godinu više kada ga je Ferguson bacio u vatru, kao i Eric Black, a upravo su njih dvojica srušili veliki Real Madrid u finalu Kupa pobjednika kupova. Black je imao 19, a Hewitt 20 godina..
Sa Aberdeenom je osvojio tri titule prvaka Škotske, prvu 1980. godine. Stub odbrane u tom timiu bio je 21-godišnji Alex McLeish, dok su vezni red i napad predvodili 23-godišnjaci Gordon Strachan i Steve Archibald. Tri godine kasnije Aberdeen je stigao do evropskog naslova. U finalu Kupa pobjednika kupova savladan je Real Madrid (2:1). U početnom sastavu Aberdeena najstariji je tada bio Villiam Miller, imao je 28 godina, a ekipa koja se domogla trofeja imala je prosjek 24 godine. Real je bio tri godine stariji.
Na golu Aberdeena u tom finalnom meču stajao je 24-godišnji Jim Leighton, odbranu je predvodio McLeish koji je također imao 24 godine, u veznom redu su igrali 21-godišnji Neil Simpson i 19-godišnji Neale Cooper, dok je 19-godišnji Black bio u napadu. Postigao je pogodak, iz igre je izašao u 88. minuti, a zamijenio ga je 20-godišnji Hewitt, koji je u 117. minuti pogodio za veliku pobjedu škotske ekipe.
"Mislim da ne možete pronaći mnogo mlađih ekipa koje su pobjeđivale u evropskom finalu. Bili smo mladi, a tako smo brzo učili s njim. Nikada ga nismo htjeli iznevjeriti. Ako si igrao dobro, bio si u timu, ako nisi igrao dobro, bio si na tribinama. Zahtjevao je određeni standard", istakao je svojeveremeno Neil Simpson, koji je govorio i o sjajnom odnosu Sir Alexa sa svojim izabranicima.
"Imao je sjajajn odnos sa igračima. Znao je pronaći način kako biste se osjećali fenomenalno. Znao vam je dati dozu samopuzdanja na jedinstven način. Recimo, često mi je prilazio i pitao me: "Kako se osjeća moj omiljeni vezni fudbaler?" Osjećao sam se sjajno. No, godinama kasnije sam saznao da je to isto pitao i Coopera, Bella, Strachana".
Dolazak u United - bio je četvrtak...
Osam uspješnih godina u Aberdeenu trasirali su Fergusonu put u Manchester United. Vjerovatno, ni Alex nije vjerovao da će se u ovom slavnom klubu zadržati 27 godina i da će sa Crvenim vragovima osvojiti sve što se može osvojiti. United je obilježio njegovu karijeru, ali i on je od Uniteda stvorio jedan od najboljih klubova na svijetu.
United je bio u velikim problemima, titula prvaka Engleske nije osvojena od 1967. godine, ali nije to previše brinulo Fergusona. Njegova najveća briga bili su mladi igrači i činjenica da je ljuti gradski rival City dominirao u omladinskim selekcijama.
A, znate li šta je prvo uradio po svom dolasku u United? Posjetio je trening pionirske selekcije. Bar tako kaže Alan Tonge, fudbaler za kojeg su čuli samo oni "zagiženi" ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu. On je zapravo prva akvizicija Sir Alexa u Unitedu.
"Bio je četvrtak, imao sam 14 godina i trenirao sam u naprednoj Unitedovoj školi fudbala. Tog četvrtka trenirali smo na zatvorenom terenu i on je zapravo došao kako bi pogledao naš trening i pozdravio se sa našim roditeljima. Nekako mislim, da je to radio u svakom klubu prvog dana svog posla", istakao je Tonge, koji je bio odbrambeni fudbaler. Sjeća se da su ga nekoliko mjeseci kasnije pozvali u Fergusonov ured, gdje je sa Alexom bila njegova majke. Potpisan je ugovor, a škotski stručnjak mu je tada rekao da je je potpis samo dio dugog i teškog putovanja. Nažalost, Tonge se nije uspio nametnuti, kasnije je sreću tražio u engleskim niželigašima, ali zbog problema sa povredom leđa, karijeru je okonačo sa 22 godine. Ipak, prvi je igrač kojeg je potpisao veliki Ferguson u Unitedu. I to je neka čast.
Nekoliko mjeseci prije njegovog dolaska u United u finalu FA Youth Cupa City je nadigrao Crvene vragove rezultatom 3:1. I upravo je to najviše smetalo Fergusonu. Bilo mu je neshvatljivo da talentovani igrači biraju City prije Uniteda. Nikako nije mogao prihvatiti to da su Ian i David Brightwell, zatim Steve Redmond, Andy Hinchcliffe, Paul Lake, David White i Paul Moulden bili u Cityju, a ne u Unitedu. Znao je da se to mora promijeniti. Napravio je rezove u omladinskom pogonu, na prvom sastanku je trenerima rekao da je stvaranje mladih igrača u narednim godinama jednako važno kao i osvajanje trofeja.
Vrijeđala ga je Cityjeva dominacija na lokalnoj omladinskoj sceni i percepcija među roditeljima koji su navijali za United, ali su smatrali da će djeca koja se priključe Cityju imati bolje izglede za karijeru.
Prvu veliku pobjedu, pa i jednu od najvažnijih u karijeri, tako će pokazati vrijeme, Ferguson je nad Cityjem ostvario krajem 1987. godine. I ne, nije to bila pobjeda na terenu. Pobjeda se zvala Ryan Wilson. Te 1987. Ryan je imao 14 godina i smatran je za jednog od najvećih talenata na Otoku. Trenirao je sa Cityjem, čekalo se da potpiše ugovor na svoj 14. rođendan. Međutim, Fergusona su skauti obavijestili o čudesnom dječaku. Krajem novembra, tačnije 29. novembra 1987. godine, Ryan se vraćao kući. Ispred kuće je primjetio zlatni Mercedes, a u kući je zatekao Fergusona i Unitedovog skauta Joea Browna. "Ukrali" su ga tada Cityu, a ostalo je historija. Dvije godine kasnije, nakon što su mu se roditelji razveli, Ryan je promijenio prezime. Wilson je postalo prošlost, a Giggs sadašnjost i budućnost.
"The Class of 92"
Alex Ferguson svoju epizodu u Unitedu nije počeo na najbolji mogući način. Znao je po dolasku u šta se upušta, no navijači, ali i čelnici kluba nisu bili zadovoljni njegovim prvim sezonama. United je lutao. Istina, prvu punu sezonu pod Fergusonom Crveni vragovi su okončali na 2. mjestu i konačno se ugledalo svjetlo na kraju tunela. No, iduća sezona od koje se mnogo očekivalo, pogotovo nakon povratka Marka Hughesa iz Barcelone, ponovo je završila na razočaravajući način. Okončali su je na 11. mjestu i Fergusonova trenerska stolica se dobro zatresla.
Početak naredne ponovo prepun loših rezultata, navijači su počeli tražiti odlazak škotskog stručnjaka, a ponovljeni meč 3. kola FA Cupa protiv Nottingham Foresta odlučivao je o Alexovoj sudbini. Slavili su Crveni vragovi 1:0, a pogodak je postigao Mark Robins, tada 20-godišnji napadač. Ponovo je mladost bila na Fergusonovoj strani. Ovaj susret se navodi kao susret koji je spasio Fergusonovu karijeru na Old Traffordu. U toj sezoni United je sa Fergusonom stigao do prvog trofeja. Osvojen je FA Cup, a u ponovljenoj finalnoj utakmici savladan je Crytal Palace (1:0).
Naslov prvaka Engleske na Old Trafford stigao je konačno 1993. godine, a značajnu ulogu u timu imao je jedan od šest članova "The Class of 92" Ryan Giggs, dok su se timu približili i David Beckham, Nicky Butt i Gary Nevile. I u narednoj sezoni Crveni vragovi su osvojili naslov, ali osim Giggsa od šestorke (Beckham, braća Neville, Butt i Scholes) iz "The Class of 92) niko nije imao zapaženu seniorsku minutažu. Sezonu kasnije United završava na 2. mjestu s tim da članovi "The Clas of 92" dobijaju određenu minutažu, no još uvijek niko ne sluti da će Ferguson ubrzo presjeći te da će novi United graditi upravo na njima.
Na ljeto 1995. Ferguson prodaje do tada ključne igrače Paula Incea, Andreija Kanchelskisa i Marka Hughesa i donosi odluku da će njihova mjesta zuazeti mladi igrači. Ali, ovi iz "The Class of 92" nisu vjerovali da će konačno dobiti pravu priliku, zapravo mislili su da nakon pomenute prodaje dolazi i kupovina superzvijezda.
"Bio sam sa prijateljima na odmoru na Kipru kada sam dobio informacije o odlasku nekih naših velikih zvijezda. Vidite kako odlaze i mislite da će uskoro doći nove superzvijezde. Pomisliš da nikada nećeš dobiti priliku i malo se sažaljevaš", istakao je Butt jedne prilike.
Međutim, veliki Sir Alex Ferguson imao je drugačije namjere i na predsezonskim utakmicama bilo je jasno da će tada golobradi mladići iz "The Class of 92" u narednoj sezoni imati značajnu ulogu u timu. Gary Nevile kao nasljednik Paula Parkera na desnom boku, Butt kao nasljednik Incea u veznom redu, Beckham da nadomjesti odlazak Kanchelskisa i Scholes, barem kratkoročno da popuni prazninu nastalu Hughesovim odlaskom. Crveni vragovi su u toj sezoni, najvažnijoj za "The Class od 92", Fergusona i klub, osvojili duplu krunu, a Giggs je odigrao ukupno 41 utakmicu uz 12 golova, Butt 40 uz tri pogotka, Gary Nevile 37, Beckham 33 uz osam pogodaka, Phil Neville 29 i Scholes 18 uz 14 pogodaka.
Ferguson je čekao na ovu priliku i to od prvog puta kada je vidio ove fudbalere da igraju zajedno u omladinskim selekcijama. Jednostavno, osjetio je da je ta grupa igrača posebna. I nije pogriješio.
"Bilo je stvarno genijalno. Primijetio nas je u ranoj dobi i od samog početka znao je šta se dešava u školi, šta se događa u našim omladinskim selekcijama. Nevjerovatno je kada se prisjetite tih momenata. To nije pripovijedanje, to su činjenice. Išao bi u tvoju školu, u tvoju kuću, znao bi imena tvojih roditelja. A, mi smo imali 12 ili 13 godina. Je li imao viziju, nisam siguran. Mislim da ne možete reći nikome da će ta i ta skupina igrača igrati za United toliko dugo. Ali, sarađivao je sa mladim igračima i nadao se da će ih natjerati da prolaze kroz zidove umjesto njega. Mislim da je to i postigao", rekao je jedne prilike Butt.
Ronaldo i Rooney - spektakularne kupovine Sir Alexa
Ljeto 2003. godine. Fudbalski svijet je u čudu. Sir Alex nakon samo jedne profesionalne sezone u lisabonskom Sportingu kupuje Cristiana Ronalda. Tada 18-godišnjeg fudbalera koji obećava, plaća oko 12.5 miliona funti. Osamnaest godina kasnije Ronaldo i dalje oduševljava i možemo slobodno reći, jedan je od najboljih igrača svih vremena.
Međutim, koliko je fudbalskih stručnjaka ili navijača, dijelilo Fergusonovu vjeru u njega nakon prve dvije sezone u redovima Crvenih vragova? Čak su i neki njegovi saigrači, tada mnogo veće zvijezde, znale ga propisno iskritikovati, a Ruud van Nistelrooy, tada jedan od najboljih napadača na svijetu je za Ronalda rekao da pripada cirkusu, a ne fudbalu. Ali, Sir Alex je vjerovao, a sredinom 2006. godine, tri godine nakon Ronaldovog dolaska, dao je intervju u kojem je govorio o igračima svjetske klase koji su igrali pod njegovom komandom.
Spomenuo je Petera Schmeichela, Ryana Giggsa, Royja Keanea, Paula Scholesa i Wayne Rooneyja koji je stigao u United godinu nakon Ronalda iz Evertona u transferu vrijednom 25.5 miliona funti. Da, i u Evertonu je pružao dobre partije, nagovještavao je sjajnu karijeru, no samo rijetki bi za njega u tom trenutku platili toliki novčani iznos. Ferguson je imao "nos" za prepoznati buduću zvijezdu, a koliko je vjerovao Rooneyju najbolje govori i to da je samo nakon dvije godine rada sa njim, rekao da je jedan od najboljih koje je trenirao.
No, vratimo se Fergusonovoj izjavi iz 2006. godine. "I mislim da će Ronaldo biti. Igra na najtežoj poziciji i nikada ne odbija preuzeti odgovornost. Napada igrače s loptom u nogama, igra sa obje noge, hrabar je i kada se njegove odluke na terenu poboljšaju, biće svjetska klasa, bez ikakve sumnje", rekao je Ferguson tada. Pogađate, ponovo je bio u pravu.
Osjetio je Ferguson nešto što obični smrtnici ne mogu. Nakon šest pogodaka u prvoj i devet u drugoj sezoni u Unitedu, škotski stručnjak je izazvao Cristiana. Nakon jednog treninga ponudio mu je okladu. On dobija ako Ronaldo postigne manje od 15 golova u sezoni. Izgubio je, Portugalac je postigao 23, ali to je bila win-win situacija. Znao je da će u Ronaldu probuditi još veću želju. Postupao je sa Ronaldom sa velikom pažnjom, svjestan je bio da će se tada 18-godišnji mladić iz Portugala suočiti sa velikim izazovima kakve nisu imali fudbaleri iz "The Class of 92". Čvrsto je stao iza njega i u momentima kada mu nije išlo jer je bio svjestan da će ispuniti svoj potencijal, a Ronaldo danas kada pričao o Sir Alexu uvijek to radi sa mnogo poštovanja.
Vjera u domaće igrače
Wes Brown, John O’Shea, Darren Fletcher, Tom Cleverley, Danny Welbeck i Jonny Evans, samo su neki od igrača kojima je Ferguson vjerovao. Nikada nisu bili zvijezde bez kojih klub ne može, ali škotski stručnjak ih je cijenio zbog vrlina koje su posjedovali.
A, koliko je pratio put svih igrača ponikli u Unitedu objasnio je njegov nekadašnji pomoćnik Steve McClaren. On je u jednom intervjuu istakao da je Sir Alex u svom uredu imao bilješke o svim igračima poniklim u klubu koji su otišli sa Old Trafforda. Pratio je njihove karijere i kada nisu bili članovi njegovog tima.
I za sami kraj treba naglasiti da je po odlasku iz kluba odgovorio kritičarima koji su u njegovim prvim godinama u Unitedu govorili da nikada ništa neče osvojiti sa mladim igračima. Odgovorio je na svoj način.
"Nikada ništa nećeš osvojiti sa djecom? Uvijek sam mislio suprotno. Nikada ništa nećete osvojiti bez djece".
Sportsport.ba
