sport.ba @sport.ba
Vijest da je Ivan Perišić pozitivan na koronavirus i da će propustiti sve utakmice hrvatske reprezentacije do eventualnog finala samo je potvrdila dojam o grozno i nelogično organiziranom Euru.
UEFA po cijenu gledljivosti utakmice koristi VAR kako bi utakmice učinila što poštenijima. S druge strane, po pitanju zdravlja igrača ne čini ništa da bi čitav turnir bio pošten.
Ako je bilo pitanja, sada ga više nema. Ovo Europsko prvenstvo nije regularno.
Škotski primjer je otkrio svu nebuloznost protokola
Suludost protokola na Europskom prvenstvu najbolje je otkrio slučaj zaraze u škotskoj reprezentaciji. Podsjetimo, mlada škotska zvijezda i veznjak Chelseaja Billy Gilmour je dobio pozitivan test na koronavirus, zbog čega je morao u izolaciju pa je propustio dvoboj protiv Hrvatske. Situacija se zakomplicirala jer je škotski kapetan Andrew Robertson na Instagramu objavio video na kojem igra stolni tenis s Gilmourom i Johnom McGinnom, ali nijedan od njih dvojice nije morao u izolaciju. Objašnjenje je bilo da su bili udaljeni barem dva metra te se to po epidemiološkim pravilima ne smatra bliskim kontaktom.
Istovremeno, engleski igrači Mason Mount i Ben Chilwell su morali u izolaciju jer su nakon utakmice snimljeni kako u tunelu pričaju sa svojim klupskim suigračem. Reprezentativni s kojima je Gilmour posljednja tri tjedna svakodnevno spavao, jeo, tuširao se i koji su međusobno visjeli jedan po drugom nakon postignutog pogotka nisu morali u izolaciju. Ako negdje postoji primjer pravila i birokracije koji su svrha sami sebi, onda je zaraza u škotskoj reprezentaciji najbolji primjer toga.
Da stvar bude gora, samo nekoliko dana nakon utakmice sa Škotskom, Ivan Perišić je bio pozitivan na testu i neće igrati ključnu utakmicu protiv Španjolske. S obzirom na to i da engleska Udruga za javno zdravstvo tvrdi kako ne zna gdje se Gilmour zarazio i kako postoji transmisijski period od tri ili četiri dana, opravdano je upitati se je li Perišić dobio koronavirus baš na toj utakmici. Ono što se javnost opravdano pita je - je li UEFA napravila išta da ovakav scenarij napravi manje mogućim?
Englezi su nudili rješenje
Gareth Southgate je još u ožujku bio među onima koji su bili u strahu da zbog korone ne ostane bez ključnih igrača.
"Iskreno, ne znam što možemo poduzeti osim nadati se da nam se ništa neće dogoditi. Mislim da bi se svi nogometaši trebali cijepiti. Ovi igrači će putovati, igrati i onda se vraćati u svoje obitelji gdje imaju nekoga tko je potencijalno ranjiva skupina. Mislim da, što se tiče profesionalnog sporta, u budućnosti nećemo morati živjeti i raditi na ovaj način, da jedan pozitivan test potencijalno isključi čitavu momčad iz natjecanja. Morat ćemo naučiti živjeti s time. Jasno mi je da i cijepljeni ljudi mogu dobiti koronu i prenijeti virus, ali za to postoji manja vjerojatnost. Čak i ako se zaraze, teške posljedice su puno, puno rjeđe."
I doista, u trenutku u kojem je Izrael cijepio preko 60% stanovništva i u kojem poduzeća male i srednje veličine nude cijepljenje svim svojim zaposlenima, suludo je da to nije bila barem opcija na natjecanju koje će, prema procjenama, UEFA-i generirati oko milijardu eura dobiti. Naravno da ni bubble u jednom gradu u kojem bi se odigrale sve utakmice ni cijepljenje ne bi eliminirali mogućnost pojave zaraze, ali bi smanjila šanse da se takvo nešto dogodi. Suprotno tome, UEFA je organizacijom prvenstva povećala vjerojatnost da se ovakvo nešto dogodi.
Švicarci su četiri puta više vremena proveli u avionu nego na terenu
UEFA-ina odluka da se ovo prvenstvo igra u 11 gradova i 10 država diljem Europe od početka je djelovalo nelogično. Švicarska reprezentacija je svoju prvu utakmicu turnira odigrala u Bakuu, gradu za koji se još do prosinca nije znalo hoće li moći ugostiti natjecanje s obzirom na ratni sukob na zapadnoj granici Azerbajdžana. Drugu utakmicu su odigrali u tri tisuće kilometara udaljenom Rimu, a posljednju utakmicu ponovno su odradili u Azerbajdžanu. U osmini finala igrat će u Bukureštu. Švicarci su izračunali da je njihova reprezentacija na dosadašnjem dijelu turnira potrošila četiri puta više vremena na putovanja nego na utakmice. S druge strane, Italija koja ih je dobila 3:0, nije morala maknuti iz Rima.
U malo više od tjedan dana Švicarci su putovali deset tisuća kilometara na prvenstvu kontinenta kojem su, barem geografski, najzapadnija i najistočnija kontinentalna točka udaljene malo više od 3 tisuće kilometara. Kada su saznali svoj raspored i satnicu za prvenstvo, njihov izbornik Vladimir Petković je komentirao: "Jako čudno, moram priznati. Ako se već natjecanje igra u više država, logično bi mi bilo da se skupine grupiraju u jednom gradu ili barem dva koja su relativno blizu. Ovako ćemo između utakmica više vremena potrošiti na putovanja, smještaje i aklimatizaciju nego na pripremu."
Tako organiziran turnir nema smisla ni za navijače kojima je mnogo skuplje i teže organizirati se na ovakvom "rascjepkanom" Euru, a zbog velikih udaljenosti često moraju birati utakmice na koje će ići i ne mogu, kao dosad, jednostavno ostati tjedan ili dva u nekoj zemlji i pogledati sve utakmice svoje reprezentacije. Činjenica da je svaka skupina imala barem jednog domaćina, a polovica skupina čak dva domaćina u ovakvim uvjetima predstavlja prednost koja naprosto nije opravdana i nije fer.
Šest domaćinstava je u ovakvim uvjetima suluda i nepoštena prednost
Svako veliko natjecanje dosad je bilo barem malo nepravedno jer je barem jedna ekipa imala prednost domaćeg terena. Ovo prvenstvo imalo je čak devet domaćina, a za razliku od prošlih Eura, nije postojala mogućnost da se ta prednost donekle anulira na tribinama. Hrvatska ima brojnu i veliku dijasporu pa nije bila nimalo čudna situacija u kojoj reprezentacija na velikom turniru igra pred 20 tisuća svojih navijača. To je sigurno puno domaćinskija atmosfera od one na Wembleyju, kada je Hrvatsku s tribine bodrilo malo više od dvije tisuće navijača, mahom raštrkanih po cijelom stadionu.
Dosad je bilo uobičajeno da se svaka od reprezentacija utabori u zemlji domaćinu i nekoliko tjedana prije početka prvenstva barem djelomično privikne na uvjete koji će je čekati na utakmicama. Izuzmemo li države koje su bili domaćini, od preostalih 15 reprezentacija njih čak osam je kampove imalo unutar svojih granica otkuda putuju na utakmice Eura. Preostale reprezentacije uglavnom su se grupirale u onom gradu u kojem su u skupini odigrale barem dvije utakmice, ako im je raspored to omogućavao.
Podsjetimo, HNS je dva tjedna prije početka prvenstva donio odluku da će iz Rovinja putovati na utakmice, umjesto da budu u kampu u Škotskoj. Razlog te odluke leži u rigoroznim epidemiološkim pravilima Škota. U slučaju da se pojavi samo jedan pozitivan slučaj u reprezentaciji, cijela momčad bi trebala ići u karantenu.
Zlatko Dalić je bio sasvim u pravu kada je rekao da to nije pošteno. "Rekao sam i ponovit ću da smo mi najviše oštećeni jer smo puno kvalitetniji s navijačima. Mi putujemo, a oni igraju kod kuće. Mi moramo u izolaciju deset dana ako je netko zaražen. Ovo nije realno, objektivno i nije fer da igramo protiv dva domaćina, da moramo putovati. Nas se plaši već mjesec dana; ne smijemo ovo, ne smijemo ono...", rekao je hrvatski izbornik uoči ogleda sa Škotskom.
Ako je odluka UEFA-e o turniru na čitavom kontinentu otprije nekoliko godina imala barem nekog simboličnog smisla (još je Michel Platini predložio romantičnu ideju da se 60 godina nakon prvog Eura organizira sveeuropsko prvenstvo), ona je pojavom pandemije izgubila svaku nit elementarne logike. Ne samo da svaka od zemalja koje su domaćin ima drugačiju epidemiološku situaciju, nego i uvjete ulaska i izlaska iz zemlje.
K tome se povećanjem broja gradova povećao i broj putovanja iako je još od početka pandemije bilo jasno da ona spadaju među najopasnija ponašanja u smislu širenja zaraze. U vremenu u kojem je dio kontinenta u lockdownu, u kojem trebate 141 potvrdu da biste prešli granicu i u kojem se nikada sa stopostotnom sigurnošću ne može znati je li netko prenositelj virusa, organizacija turnira u kojem delegacije od pedeset članova mjesec dana putuje po Europi je, u nedostatku boljeg opisa, povijesno glupa odluka.
Euro nije regularan
Zaraza nekoliko igrača (dosad ih je uoči turnira i tijekom njega bilo sedam) se možda u nekom širem smislu ne može smatrati dovoljno velikom štetom koja bi dovela u pitanje regularnost ovog natjecanja. Međutim, u teoriji je moguće da jedna od reprezentacija bude prisiljena predati finale zbog izbijanja pandemije, a činjenica je da organizator nije poduzeo ni izbliza dovoljno da tu vjerojatnost smanji.
Ovaj Euro nije regularan bez obzira na to kako se odvije do kraja. Postoji neopravdana domaćinska prednost velikog broja ekipa koja je u ovakvim uvjetima stalnih putovanja, mijenjanja kampova i uvjeta vezanih za putovanja još naglašenija. Na nekim nižim razinama nogometa bi se takva organizacija nazvala varanjem, što ne bi bilo daleko od točne dijagnoze.
Osim toga, svaka reprezentacija je u opasnosti da postane žrtva nelogičnih protokola koji čitavo vrijeme obitavaju između preporuka zdravstvenih organizacija, odredbi lokalnih vlasti i UEFA-inih pravila. Takva je donekle bila i čitava protekla sezona, ali su ligaška natjecanja unutar iste države barem svakoj momčadi donijele jednako nepoštenu početnu točku.
Ovaj Euro, bez obzira na to kako se odvije do kraja, nije regularan.
Sport.ba/Index.hr
