
Zlatan Ibrahimović, jedan od najboljih fudbalera današnjice, bez dlake na jeziku pričao je otvoreno o svim temima i ponovo pokazao zašto nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Zlatan Ibrahimović, fudbaler kojeg možete da volite ili ne volite, ali retko ko može da ostane imun na njegovo fudbalsko umjeće i britak jezik! Ponovo je briljirao sa sebi svojstvenim izjavama u intervjuu za nedjeljni dodatak Korijere dela Sera .
Ko si ti zaista?
-Zlatan Ibrahimović, 39 godina. Isti onaj dječak koji je sa torbom krenuo na veliku avanturu po cijelom svijetu. Na fudbalskom terenu svi smo jednaki. U svakom ćošku planete. Izađeš na teren, driblaš, niko te ne pita odakle, čiji si, kakvi su ti stavovi, koliko para imaš u džepu. Tamo si, igraš, to je dovoljno. Umiješ? Odlično, igraj onda, bravo.
Malo o fudbalu kao sreći.
- Moja je religija poštovanje prema drugima. Svih vjera, svih stavova. Tako sam odrastao i tako i sada razmišljam. Nema društvenih, kulturnih, geografskih razlika. Jedan teren, dva gola, da vidimo ko će dati više golova. Da li si u parku ili na San Siru: fudbal je sreća… Mi smo srećni što ga igramo i naš je zadatak da usrećimo ljude. Radost fudbala nas je sve inficirala. Pogledajte samo stadione: kakva strast, kakva eksplozija.
Kako još nije dosadilo?
- Želja. Još više. Uvijek gladan. Uvijek. Svaki dan, svaki trenutak. Sve što sam uradio više nije bitno. Svaki put moraš da pokažeš ko si.
A da se ipak vratimo na društvene mreže i uticaj.
- Mene ne prate foloveri, mene prate vjernici. Kako to da prevedeš? Ljudi koji vjeruju u mene. Ne tražim ja njih. Oni su ti koji me žele, to je velika razlika. S jednim klikom komuniciramo sa milionima ljudi. Možda će to biti i problem za nove generacije. Potrebno je mnogo manje nego prije da preko noći postaneš poznat. Ali koliko će to da traje?- pita se Ibrahimović.
Ima dva sina, Maksimilijana i Vinsenta, koji su u Svedskoj sa majkom.
- Probao sam da odem do porodice u Švedsku. Šef Pioli je odgovorio da ne mogu, da imam porodicu i u Milanelu. Rekao je da tamo ima dva sina, ali ovdje njih 25 i da sam im svima potreban
U ranijim klubovima Ibrahimović je umio i da naljuti saigrače.
- Uvijek, da, čak i na treningu. Problem su oni koji se ne naljute - mirno odgovara Zlatan i dodaje:
- Ja nikad ne griješim. U redu, mene će da okrive, ali u čemu je problem? Možda gest, riječ, pogled. Svaki igrač ima svoj način da se naljuti. I to je dobro. To znači da preuzima odgovornost, da se osjeća važnim.
Za kraj, imao je šta da kaže o Maradoni.
- Najveći svih vremena. Ikona fudbala, simbol svijeta. Nekada je odlučivao srcem, a svi znamo da je mozak racionalniji, da razmišlja politički, ne znam ni da li smijem to da kažem… Takav sam i ja ponekad. Srcem ne donosiš uvijek prave odluke- zaključio je Zlatan