sport.ba @sport.ba
U posljednje vrijeme aktuelna je priča oko borbe N/FS Bosne i Hercegovine za nastup trojice fudbalera Anela Ahmedhodžića, Dennisa Hadžikadunića i Bećira Omeragića za naš nacionalni tim.
Dok su dvojica prvonavedenih odlučila da se stave na raspolaganje našem stručnom štabu, defanzivac Zuricha Bećir Omeragić je dobio poziv Sarajlije Vladimira Petkovića i odlučio da u budućnosti nastupa za ovu evropsku selekciju što bi mu se u nastavku karijere moglo obiti o glavu ukoliko gledamo sljedeće primjere.
Naime, mnogo fudbalera je imalo priliku da nosi dres sa državnim grbom Bosne i Hercegovine, ali su iz ovih ili onih razloga odlučili drugačije što će se kasnije ispostaviti kao loši potezi, kako za reprezentativnu, tako i za klupsku karijeru.
Možemo izdvojiti nekoliko njih koji su važili za veoma talentovane igrače, ali su umjesto nastupa za našu reprezentaciju odabrali neke druge zemlje i na kraju zažalili kako na klupskom tako i reprezentativnom planu.
Eldin Jakupović je prije 12 godina debitovao za Švicarsku, ali u prijateljskoj utakmici protiv Kipra i tako sebi zatvorio vrata zemlje u kojoj je rođen. Jakupović, koji je rodom iz Kozarca, sada brani za Leicester gdje je treći golman, a kako je kasnije isticao selektor Blaž Slišković mu je poručio da nije potreban što je bio jasan signal da nastupi za Švicarsku, a to je prema njegovim riječima, bio pogrešan potez za kojim i danas žali.
Hrvatski defanzivac Tonči Kukoč je igrač koji je nastupao za mostarski Zrinjski, a on je u ovome tekstu zanimljiv iz razloga što je prije pet godina bio ozbiljan kandidat da popuni mjesto u defanzivi našeg nacionalnog tima, ali je istakao ”da može doći u BiH samo da nauči naše bekove kako se igra fudbal”. I ovo je, kasnije će se ispostaviti, pogrešan potez.
Mladi 20-godišnji Denni Salanović je 2014. godine za vrijeme dok je igrao za juniore Atletico Madrida bio kandidat za nastup u našoj reprezentaciji, a prije prijateljskog dvoboja BiH i Lihtenštajna u Tuzli, čelnici N/FS BiH i njegov otac su dogovorili sve uslove promjene sportskog državljanstva, ali njihov sin je promijenio odluku, te je odlučio da nastupa za Lihtenštajn. Salanović ne blista u nacionalnom timu, a i na klupskom je doživio pad budući da sada nastupa za ekipu švicarskog drugoligaša Thuna.
Mladi Šveđanin bosanskih korijena, Denni Avdić, važio za jednog od najperspektivnijih napadača sjevera Evrope. S obzirom da su mu oba roditelja iz Bosne i Hercegovine, Avdić je mogao steći pravo nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Međutim, oglasio se porukom kako ga BiH i ne zanima previše, te je najavio kako će čekati poziv u reprezentaciju Švedske, države u kojoj je i rođen. Avdić je bez kluba od novembra 2019. godine kada je raskinuo ugovor sa AFC Eskilstunom.
Alen Halilović je važio za wonderkida u vremenu dok je nastupao za Dinamo iz Zagreba nakon čega je prešao u Barcelonu, te se odlučio da nastupa za reprezentaciju Hrvatske, a ne BiH gdje mu je svojevremeno igrao i otac Sejad. Sve se činilo kao bajka, ali se to poslije pretvorilo u nevjerovatan košmar budući da Halilović imao velikih problema u HSV-u, a sve dalje i dalje je od reprezentacije Hrvatske. Igrač je slavnog Milana, ali bez previše budućnosti na San Siru.
Dvadesetjednogodišnji Muamer Tanković koji sada nastupa za AZ Alkmaar bh. javnosti se predstavio 2013. godine kada je u dresu U19 reprezentacije Švedske postigao tri gola našoj selekciji. Nije se radovao postignutim golovima, te je poručio da u Švedskoj zarađuje hljeb. Nedugo potom uslijedio je poziv Zlatana Ibrahimovića koji ga je pozvao da nastupi za selekciju Švedske što je on kasnije i prihvatio i debitovao u prijateljskom dvoboju sa Turskom, ali se očigledno i on pokajao budući da mu klupska i reprezentativna karijera ne idu kako je planirao, te je izjavio da ”ako ponovo pozovu iz N/FS BiH dobro će razmisliti”. Prošle jeseni je izrazio želju da nastupa za Zmajeve, ali se potom predomislio i odlučio da nastupa za Švedsku za koju je debitovao u zvaničnom susretu protiv Farskih Ostrva. Trenutno je igrač Hammarbyja.
Haris Vučkić je prošao sve omladinske kategorije selekcije Slovenije, debitovao je za ovu reprezentaciju u prijateljskoj utakmici protiv Škotske 2012. godine, a Newcastle ga je slao po mnogim posudbama sve do 2017. godine kada je potpisao za Twente. Ovaj 28-godišnjak je trenutno član Real Zaragoze, ali nije upisao nijedan nastup za Sloveniju.
Treba spomenuti i Marka Vejinovića koji je odbio Mehmeda Baždarevića zbog igranja za Nizozemsku, Marija Pavelića koji nije u prvom planu u Rijeci, Ivan Krstanović koji se nadao pozivu Slavena Bilića, te Jozu Šimunovića koji je nakon napuštanja slavnog Celtica trenutno bez kluba kao i Nevena Subotića, koji istina igra u Union Berlinu, ali mu je karijera u padu nakon napuštanja Dortmunda.
Spomenimo i suprotne primjere poput Nemanje Gudelja koji je bio u kombinacijama za nastup na Svjetskom prvenstvu 2014. godine, ali je preko Ajaxa, kineskih klubova i Sportinga stigao do Seville sa kojom je osvojio Evropsku ligu. Također i Mijat Gaćinović je u prošlosti nastupao za naše omladinske reprezentacije, ali se potom odlučio za Srbiju, a sada je igrač Hoffenheima. I Haris Seferović je odbio igrati za naš nacionalni tim, a karijera mu je krenula uzlaznom putanjom i trenutno je član Benfice i prvi napadač Švicarske.
Istaknimo i primjere Asmira Begovića, Miralema Pjanića, Seada Kolašinca, Sejada Salihovića i Zvjezdana Misimovića, pa i Sergeja Barbareza i Hasana Salihamidžića koji su imali mogućnost da nastupaju za druge nacionalne reprezentacije, ali je presudila njihova ljubav prema Bosni i Hercegovini.
Za nadati se da će Dennis Hadžikadunić i Anel Ahmedhodžić biti nasljednici gore pomenutih fudbalera koji su imali uspješne nastupe i rezultate u dresu sa nacionalnim grbom.
