sport.ba @sport.ba
Hrvatski krilni napadač Mihael Klepač (22) u nedjelju je vrhunskim potezom možda i oteo Olimpiji naslov.
U Ljubljani je primio dugu loptu, prvim potezom prebacio svog čuvara desnom nogom, a drugim vrhunski pogodio ljevicom probivši golmana Nejca Vidmara. Lider je pao na koljena, Aluminij je u glavnom gradu slavio s 1:0.
Tri kola su do kraja, Olimpija je i dalje prva, ali s tek bodom ispred Celja koje je prekjučer slavilo kod Maribora. U posljednjem kolu Olimpija je gost Celja...
- Bili smo bez pritiska za razliku od njih, ali sigurno je da nas je Olimpija podcijenila, igrali su na 30-40 posto i to im se vratilo. Je, bio mi je to najljepši pogodak u karijeri, iako je lopta išla po sredini gola... Improvizirao sam u trenutku, tako je to sa mnom, nema ništa jednostavno, uvijek mora biti komplikovano, objašnjava Klepač za hrvatske medije.
Briljirao je Klepač u prvoj polusezoni jesenas u Aluminiju (12 utakmica, sedam golova i pet asistencija u prvenstvu), u nastavku malo zastao.
- Pauza mi je čak i dobro došla jer zbog povrede nisam prošao cijele pripreme, tako da sam došao na pravu razinu. Nisam bio loš, imao sam brojne šanse, ali bez ikakvog učinka, nije me išlo. Protiv Olimpije se otvorilo.
Rođen u Našicama 19. septembra 1997. godine, počeo u Papuku iz Orahovice i 2012. došao je u fudbalsku školu Osijeka.
- Došao sam tamo prije upisa u srednju školu s 14 godina i ostao do prošlog ljeta.
Upisao je samo jedan nastup za Osijek, u posljednjem kolu 2017. Zoran Zekić ga je na Parku mladeži protiv Splita ubacio u igru pa ga potom izvadio iz nje. Bio je potom na posudbama u drugoligašima Dugopolju i Varaždinu, prvoligašima Rudešu i sarajevskom Željezničaru.
- Vjerovatno za ljude u Osijeku nisam bio dovoljno dobar, iako sam igrajući za drugu ekipu Osijeka uvijek bio među boljima. Ništa nemam protiv kluba, ali jedva sam čekao da odem iz Gradskog vrta nakon što sam u dvije godine otišao na četiri različite posudbe. Bilo mi je jako teško tako se stalno seliti, samo sam htio otići u klub s kojim ću potpisati ugovor i tamo ostati. Nikad nisam sumnjao u svoje kvalitete i trebao mi je dolazak u klub poput Aluminija.
Dino Skender, trener Olimpije, bio mu je trener u drugoj ekipi Osijeka. Je li nedjeljni gol svojevrsna poruka i njemu?
- Ma ne, u jako dobrim smo odnosima. Na Osijek sam zaboravio, ne želim nikome zlo. Možda mi se to što tamo nisam dobio priliku vrati u karijeri, vidjet ćemo.
Dolazak u klub iz Kidričeva prošlog ljeta ga je preporodio.
- Mentalno me taj potpis stvarno digao. Dolazak u Sloveniju je svakako dobitak. Došao sam nespreman, ali brzo sam se uklopio. Debitovao sam u devetom kolu i od tada je krenulo sjajno. Imam 22 godine, puno sam toga prošao, ali tek sad mi počinje prava karijera.
Love Evropsku ligu
Za Osijek, Rudeš i Željezničar je odigrao 20 prvoligaških utakmica bez ijednog pogotka uz tek jednu asistenciju. Za Aluminij je u 24 ligaške utakmice upisao devet golova i pet asistencija, u Kupu još dva gola u tri nastupa.
- Bili smo u vrhu tabele kad sam došao, igrali sjajno, ali onda su nam otišla dva važna igrača i glave su nam malo potonule. I korona nas je pogodila, ali još smo tu. Četiri boda smo iza trećeplasiranog Maribora tri kola prije kraja, a još igramo međusobno. Nadamo se da ih možemo stići i plasirati se u Evropsku ligu.
A ko će biti prvak Slovenije?
- Siguran sam da će prvak biti Celje. S obzirom kako igraju, kako ih ide, stvarno su momci dobri. Uvjeren sam da će preskočiti Olimpiju bez obzira na trenutni zaostatak. Da, malo sam zakuhao prvenstvo, kaznio sam Ljubljančane i otvorio Celjanima put prema tituli...
Sport.ba/Oslobođenje
