sport.ba @sport.ba
Jedan od najboljih tenisera svijeta Rafael Nadal navodno pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, što se jasno može zaključiti ako pažljivo posmatrate njegove mečeve
Španski teniser Rafael Nadal oduvijek je bio poznat po brojnim ritualima koje praktikuje na terenu, a najupečatljivi je svakako onaj kada prije servisa vadi gaće iz zadnjice.
Jedan od najboljih tenisera svijeta Rafael Nadal navodno pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, što se jasno može zaključiti ako pažljivo posmatrate njegove mečeve.
Rafino sujeverje između poena i gemova ozbiljno ide na živce protivnicima, ali i ljubiteljima tenisa širom svijeta. Španac je sjajan teniser, ali je činjenica da je i rob sopstvenih rituala.
Nadal na svakom meču ponavlja određene radnje, kako bi smanjio napetost i otklonio uznemirujuće misli.
Kada izlazi, na teren staje isključivo desnom nogom, a reket obavezno drži u lijevoj ruci.
Stolice i peškiri moraju biti u ravni. Nadal tokom pauza u mečevima kada sjedne na stolicu uvijek korišteni peškir stavlja na desnu stranu od sebe i čisti noge iznad koljena.
Flašice su dijagonalno poredane u odnosu na teren. Stavlja dvije flašice perfektno dijagonalno u liniji, zatim uzima prvu flašicu, otvara je i pije vodu, a nakon toga je vraća na identično mjesto. Onda uzima drugu flašicu, otvara je i pije vodu i vraća je na identično mjesto koje se vidi jer je ostao trag.
Nakon bacanja novčića uvijek uslijedi sprint do osnovne linije. Nikad ne gazi linije na terenu, osim u igri, a nakon pauze obavezno ustaje poslije protivnika…
Dolazimo do rituala vezanih za servis – sad tek kreće zabava. Na šljaci uvijek prije servisa očisti liniju. Zatim povlači šorc iz zadnjice dolje, a majicu gore. Slijedi čuveni “Nadalov pokret”: obriše se po nosu, stavi kosu iza lijevog uha (iako uvijek nosi maramu koja drži kosu), opet nos, pa kosa iza desnog uha…
Nadal za svoje ritule tvrdi da nisu praznovjerje, već samo “traži da poredak u okolini bude u skladu sa poretkom u njegovoj glavi”.
Šta je opsesivno-kompulzivni poremećaj?
Opsesivno-kompulzivni poremećaj, ili skraćeno OKP, najčešće se javlja u periodu adolescencije uslijed snažnog stresnog doživljaja. Počinje pojavom prisilnih misli, kojih se osoba oslobađa ponavljanjem neke radnje. Na taj način se oslobađa napetosti za kratak vremenski period.
U početku su te radnje zamaskirane, prikrivene i malo je vjerovatno da će bilo ko primijetiti promjenu u ponašanju, jer osoba sa OKP-om se najčešće stidi toga, a posebno prikriva prirodu i sadržaj opsesivnih misli, za koje je svjesna da su njene, ali da nema kontrolu nad njima.
Vremenom, OKP sve više uzima maha, učestalost i snaga prisilnih (opsesivnih) misli se intenziviraju, a kompulzivne radnje se usložnjavaju i počinju da oduzimaju sve više vremena osobi, što ometa njeno normalno funkcionisanje, umanjuje efikasnost i funkcionalnost na poslovnom i privatnom planu i smanjuje kvalitet života.
