sport.ba @sport.ba
Česti su tekstovi o novim zvijezdama na "svjetskom fudbalskom nebu", pred kojima je velika budućnost. Ipak, ima i onih koji su po igrama u mlađim kategorijama i mlađim danima svoje karijere bili superiorni i pred kojima je bila velika fudbalska budućnost ali su kasnije naprosto nestali s "fudbalskog neba". Neki zbog povreda, neki su se utopili u prosječnost ekipe za koju su igrali a neke je povukao novac pa su zbog toga ispaštali.
U nastavku pogledajte samo neke od tih nekadašnjih super talenata koji su proglašavani za drugim Maradonom, Peleom, Zidanom, Figom...ali u karijeri nisu ostavarili ni trećinu potencijala.
1) FREDDY ADU - "Američki Pele" bio je nadimak ovog nekada velikog talenta koji je sa samo 15 godina zaigrao u MLS ligi a te sezone je postao i najmlađi strijelac u profesionalnoj američkoj ligi. Nakon odličnih nastupa za D.C. United, 2006.godine potpisuje za Real Salt Lake. U Salt Lake Cityu se nije dugo zadržao te već iduće sezone odlazi u Evropu i to u portugalsku Benfiku za 2 miliona dolara.
No tada njegova karijera počinje silaznom putanjom. U klubu iz Lisabona "američki Pele" nikad nije dobio priliku, vrijeme je uglavnom provodio na posudbama ( u Monacu, Belelensesu, Arisu i Caykur Rizesporu) da bi se prije dvije godine vratio na američko tlo i potpisao za Philadelphiu Union. Nakon toga uslijedile su brojne avanture, pa i u Jagodini, a sada 30-godišnji Adu trenutno je član Las Vegas Lightsa.
Debitovao je za reprezentaciju USA u januaru 2006.godine u prijateljskom susretu protiv Kanade i do sada je skupio 17 nastupa uz postignuta dva gola. Šteta, jer je trebao mnogo više...
2) ROYSTON DRENTHE - 2007. godine na Evropskom prvenstvu do 21. godine proglašen je za najboljeg fudbalera turnira. 2005. godine potpisao je prvi profesionalni ugovor u karijeri i to s Feyenoord-om da bi dvije godine kasnije, kao jedan od najboljih mladih fudbalera na svijetu prešao u slavni kraljevski klub, Real Madrid. Ali u Madridu se nije uspio nametnuti te je u zadnje dvije sezone " madridske epizode" proveo na posudbama, prvo u Herculesu a zatim i u Evertonu.
Nakon isteka ugovora s Madriđanima, Drente potpisuje za rusku Alaniju, a uslijedile su još brojne avanture. Trenutno je 32-godišnji Nizozemac član Kozzaken Boysa. Za reprezentaciju Holandije debitovao je 2010. godine u prijateljskom susretu protiv Turske i za sada mu je to jedini nastup u dresu "Oranja".
3) RYAN BABEL - Na trećem mjestu ove liste našao se tridesettrogodišnji Ryan Babel. Karijeru je počeo u čuvenoj Ajaxovoj školi fudbala, a 2004.potpisao je i prvi profesionalni ugovor za amsterdamski klub. Tri godine kasnije za njegove usluge se zanimaju skoro svi " veći" evropski klubovi a najuporniji je bio Liverpool te je Babel na ljeto 2007. godine prešao u ovaj engleski klub za 14 miliona funti.
Nakon četiri godine provedene u Liverpoolu na adresu Redsa stiže ponuda od njemačkog Hoffenheima, koju čelni ljudi Liverpoola na veliko iznenađenje prihvataju i Babel se pridružuje bh. reprezentativcima Sejadu Salihoviću i Vedadu Ibiševiću u ovom "malom" njemačkom klubu. Ipak, u Bundesligi Holanđanin je izdržao samo jednu sezonu, te se u ljeto prošle godine vraća u matični Ajax, gdje i sada igra. Doduše kao posuđen član Galatasaraya.
Babel je za "Oranje" debitovao u martu 2005. godine protiv Rumunije i do sada je odigrao 63 utakmice u dresu s državnim grbom uz 10 pogodaka. Svojevremeno ga je legenda holadnskog fudbala, Marco Van Basten, nazvala novim Henry-em. Međutim, nikad nije došao ni blizu toga...
4) ANDREAS D'ALESSANDRO - Svojevremeno su ovoga Argentinca nazivali čudom od djeteta i novim Maradonom ali osim problematičnog ponašanja na terenu i van njega, Andreas nije nimalo podsjetio na jednog od najboljeg fudbalera svijeta svih vremena. Karijeru je započeo u River Plate-u, početkom ovog milenijuma. Nakon tri sezone provedene u Argentini, prva evropska stanica bila mu je njemački Woldsburg u koji je prešao za 9 miliona eura. Nakon dvije sezone provedene u Bundesligi D'alessandro je otišao na posudbu u Portsmouth da bi sezonu kasnije otišao u Zaragoza s kojom je i potpisao ugovor te je za španski klub igrao sve do 2008.godine.
Nakon evropske avanture D'Alessandro se vraća u Južnu Ameriku objašnjavajući to stepenicom više u njegovoj karijeri. Prvi klub po povratsku u latinsku Ameriku bio mu je argenstinski San Lorenzo i to na insistiranje njegovog bivšeg trenera Ramon Diaza. Kada je Diaz te sezone dobio otkaz i D'Alessandro je napustio klub i pristupio brazilskom Internacionalu s kojim je osvojio Copa Libertadores ( Južnoameričku Ligu prvaka).
Ovaj argentinski veznjak proglašen je najboljim fudbalerom u Latinskoj Americi za 2010. godinu u izboru urugvajskog dnevnog lista "El Pais", a kojeg kao službeni priznaje i Južnoamerička fudbalska konfederacija (CSF). Za reprezentaciju ARgentine igrao je od 2003. do 2011. godine i za osam godina skupio je 28 nastupa i psotigao tri gola. Ostaće upamćen i po tome što je 2009.godine dobio 13 utakmica suspenzije zbog incidenta tokom utakmice finala brazilskog kupa.
5) TIMO HILDEBRABD - Njemačka reprezentacija je uvijek imala velikane među stativama a jedan od njih je trebao biti i Timo Hildebrand. Radi se o golmanu koji drži rekord Budneslige pošto nije primio gol 884. minute nastupajući za Stuttgart. Na golu Stuttgarta stajao je osam godina i zabilježio čak 221 nastup da bi u sezoni 2007-2008. prešao u redove Valencije i od tada njegova karijera ide silaznom putanjom.
Nakon samo jedne sezone provedene u primeri Timo se vraća u Bundesligu i to Hoffenhaim gdje ponovo briljira ali nakon dvije sezone prelazi u lisabonski Sporting gdje se nije uspio izboriti za mjesto prvog golmana. Uslijedio je povratak u Bundesligu, ovaj put u Schalke 04 gdje se također ne nameće u prvog čuvara mreže. Nakon toga karijeru je završio u ekipi Eintrachta, a za Elf je upisao sedam nastupa.
6) RICARDO QUARESMA - nekada najveća nada portuglaskog fudbala, fudbaler čiji je talent često upoređivan s njegovim sunarodnjakom Cristiano Ronaldom. Tako je ovaj nadareni ali nedokazani Portugalac, slabih živaca i sklon povredama, započeo svoju karijeru u lisabonskom Sportingu. U matičnom klubu se zadržao dvije sezone a onda dolazi ponuda od velike Barcelone koja se ne odbija, te Quaresma 2003. godine odlazi u Kataloniju.
U Barceloni se zadržao samo jednus sezonu pa zbog svađe s bivšim trenerom ovog kluba, Frankom Rijkaardom već iduće sezone vraća se u Portugal, ovaj put u Porto gdje ostaje do 2008. godine. s kojim osvaja sve što se može osvojiti, uključujući i Ligu prvaka. Zadnjeg dana ljetnog prelaznog roka Quaresma napušta Porto i za skoro 19 miliona eura i veliko insistriranje Josea Murinha prelazi u milanski Inter. U Milanu se nije naigrao jer je u dvije sezone provedene u Italiji skupio samo 24 nastupa.
Bio je dio Interove ekipe koja je uspjela osvojiti Ligu prvaka što je bio drugi trofej s dva različita kluba za Quaresmu Jedno vrijeme je proveo i na posudbi u Chelsea-u ali se ni tamo nije naigrao. Konačno, 2010. godine ovaj Portugalac napušta redove Intera i prelazi u turski Bešiktaš za oko 7 miliona eura. Zbog novca, ovaj 29-godišnjak je ove godine potpisao za klub iz Ujedinjenjih Arapskih Emirata, Al Ahli Dubai.
Uslijedio je potom povratak u Porto, da bi od 2015. do 2019. s dosta uspjeha nosio dres Bešiktaša (po drugi put). Trenutno je član Kasimpaše, za Portugal ima 80 nastupa i 10 golova, ali moralo je to mnogo bolje. Upravo zbog toga je i uvršten na našu listu, iako je imao zapaženiju karijeru od drugih.
7) MARIO JARDEL - je fudbaler koji je u dvadesetjednogodišnjoj karijeri nastupao za 20 različitih klubova. Karijeru je počeo u Brazilu, i to u Vasco de Gami i Gremio-u. Potom odlazi u Evropu i to u Porto gdje doživljava vrhunac karijere. U četiri godine igranja za Portugalce, nastupio je u 125 mečeva i postigao 130 golova, što je više od jednog gola po susretu. Bio je najbolji strijelac u evropskim ligama u sezonama 1998–99., 1999–00., 2001–02.
Nakon četiri godine igranja u Portu, prelazi u istanbulski Galatsaray, s kojim osvaja Kup UEFA. Nakon samo jedne sezone provedene u Istanbulu, Jardel se vraća u Portugal, ovaj put u lisabonski Sporting. I u Sportingu je briljirao postigavši za dvije sezone 53 gola a s klubom iz Lisabona je osvojio i prvenstvo Portugala i kup te je osvoji nagradu za najboljeg igrača portugalske lige. U sezoni 2001-2002., zadobio je tešku povredu od koje se nikada nije uspio vratiti na teren onako kako treba. Tada i počinje sunovrat njegove karijere.
Prvo prelazi u engleski Bolton, gdje se nikada nije naigrao a onda slijedi posudba u Ankonu, pa povratak u Južnu Ameriku odakle je se više puta vrćaoo u "nižerazredne evropske klubove", ali nije nikada uspio postići ono što je s Portom, Galatasarayem i Sportingom. Zabilježio je i deset nastupa u dresu Brazila i pri tome postigao i jedan pogodak.
8) OLEGUER PRESAS - ili skraćeno Oleguer bio je jedan od najboljih fudbalera španske Primera u razdoblju od 2003. do 2008. godine. Kariejru je počeo u nižerazrednom Gramentu da bi 2001. potpisao ugovor s Barcelonom. U B timu katalonskog kluba proveo je dvije sezone a svoje debi za A tim je imao u susretu Lige prvaka protiv Galtasaraya 2003. godine. Od tada je postao neizostavan fudbaler u Barceloninoj momčadi za koju je odigrao 174 susreta.
Poslije loma šake 2008. godine, izgubio je mjesto u prvom timu Barcelone te prelazi u amsterdamski Ajax gdje 2011. i završava karijeru, tiho kao što je i počeo. S Barcelonom je osvojio Ligu prvaka i dva puta Primeru. Dok je s Ajaxom u posljednjoj sezoni svoga aktivnog igranja osvojio holanski šampionat.
9) JONATHAN WOODGATE - je karijeru počeo u Leeds-u iako je rođen u Middlsbrough-u. Nakon odličnih nastupa za Leeds, Jonathan prelazi u Newcastle za 9 miliona funti i postaje jedan od najboljih odbrambenih igrača na "Otoku" a i jedan od najboljih odbrambenih fudbalera Newcastle-a svih vremena. Ali tada počinju i njegovi problemi s povredama. Godine 2004. u polufinalu Kupa UEFA zadobio je ozbiljnu povredu i za njega je ta sezone bila završena.
Na veliko iznenađenje svjetske fudbalske javnosti, 2004. godine tako povrijeđen potpisuje za Real Madrid za 13,4 miliona funti. Ipak , bilo je to bacanje novca u vjetar za španski klub, budući da je za tri sezone skupio samo devet nastupa. Nakon epizode u Primeri, vraća se na "Ostrvo" gdje potpisuje za Middlsbrough a samo sezonu kasnije za Tottenham. Iz Londona prešao je u Stoke City, a onda se ponovo vraća u Middlsbrough, gdje se penzionisao 2016. Woodgate je skupio osam nastupa za "Gordi Albion".
10) BOJAN ĐORĐIĆ - nekadašnji mladi švedski reprezentativac srpskih korijena. Otac mu je bivši fudbaler Crvene Zvezde, Ranko Đorđić. Bojan je karijeru počeu u švedskoj da bi 1999. godine, kao sedamnaestogodišnjak prešao u Manchester United. Alex Ferguson je smatrao da je Đorđić izuzetno talentovan igrač koji će ubrzo postati redovni član njegove prve ekipe.
Međutim, povrede su Đorđića sprečile da se dokaže. Nakon Manchestera, Bojan odlazi u Rengers ali se ni tamo nije mogao nametnuti a od tada je samo "lutao" evropskim ligama, a jedno vrijeme nosio je dres beogradske Zvezde.
Na ovoj listi možda je moglo biti mjesta i za Alena Halilovića, Adrian Mutu, Sebastian Deisler, Paul Gascoigne, Bojan Krkić i još mnogi drugi, ali mi smo se odlučili za pomenutih 10.
