sport.ba @sport.ba
Kako se ovo desetljeće bliži kraju, odlučili smo izabrati najvažnije nogometne mečeve odigrane u ovom razdoblju – i tu je sve, od nevjerojatnih obrata u Ligi prvaka, preko odlučujućih utakmica Premier lige, pa do šokantnih završetaka svjetskih prvenstava i još mnogo toga...
10. Chelsea – Tottenham 2:2 (Premier Liga 2015./2016.)
Eden Hazard će uvijek biti popularan nogometaš u Leicesteru. Kasni gol Belgijanca na ovoj utakmici donio je titulu ekipi Claudia Ranierija, koji su utakmicu između Chelseaja i Tottenhama gledali u kući Jamieja Vardyja. Dugo je, međutim, izgledalo kao da će boce šampanjca morati pričekati još koji tjedan kako bi eventualno bile otvorene.
Tottenham je znao da ga samo pobjeda zadržava u utrci za titulu, i na pauzu su otišli s prednošću od 2:0. Chelsea nije imao velikih rezultatskih motiva, ali su svakako željeli gradskom rivalu pomrsiti račune. To se pokazalo u prilično žestokom drugom dijelu igre u kojem je sve prštalo od kartona i grubih startova. Na kraju, Gary Cahill i Eden Hazard uspjeli su poništiti prednost Tottenhama, i slavlje u kući Jamieja Vardyja moglo je početi.
9. Newcastle – Arsenal 4:4 (Premier Liga 2010./2011.)
Serija od sedam utakmica bez poraza vratila je Arsenal u utrku za titulu na početku veljače 2011. godine. Newcastle je, s druge strane, bio bez pobjede već tri utakmice i potencijalno u borbi za opstanak, iako je sjajno otvorio sezonu i u jednom trenutku bio među pet najboljih ekipa na tablici.
Potpuna dominacija Arsenala u prvom dijelu nagovještavala je da će ekipa Arsenea Wengera dodatno pojačati pritisak na Manchester United koji im je bježao za pet bodova, ali je svoju utakmicu trebao odigrati tek kasnije tog dana. Do odlaska na odmor, Arsenal je imao prednost od 4:0! Dva gola postigao je Robin van Persie.
Nogometašima Newcastlea jedina misao u nastavku bila je obrana časti. Crveni karton Aboua Diabyja donekle im je olakšao posao, ali tek u 68. minuti uspjeli su postići prvi gol preko Joeyja Bartona s bijele točke. Best je sedam minuta kasnije također zatresao mrežu Arsenala, a Barton je još jednim golom iz penala u 83. minuti odškrinuo vrata čudu. Ono se i dogodilo, poslije fenomenalnog udarca iz zraka Tiotéa kojim je izjednačio rezultat i donio bod crno-bijelima sa St James’ Parka.
8. Barcelona – Inter Milan 1:0 (Liga prvaka 2009./2010.)
Pomalo je neobično što se najpoznatija igra serijskog osvajača trofeja Josea Mourinha završila porazom. Ustvari, poraz od 1:0 na Camp Nou osigurao je ukupnu pobjedu Intera u ovom polufinalu Lige prvaka, a predstavljao je osobni i taktički trijumf menadžera.
Inter je imao vodstvo od 3:1 iz prve utakmice, ali su se našli u problemu kada je Thiago Motta isključen iz igre u 28. minuti. Mourinho je brzo pregrupirao svoj tim, koji se nastavio uspješno braniti i držati Guardiolin izrazito napadački tim daleko od svog gola.
Koristeći rijetko korištenu 4-5-0 formaciju, Inter je Barcelonu ograničio na svega nekoliko pravih šansi za gol. Miš je frustrirao mačku. Gerard Pique je na kraju slomio njihov otpor u 84. minuti, ali je bilo prekasno, Inter je zasluženo stigao do finala nakon jednog od najvećih obrambenih izdanja u povijesti Lige prvaka.
7. Barcelona – Chelsea 2:2 (Liga prvaka 2011./2012.)
Chelsea je držao vodstvo od 1:0 u drugom meču polufinala Lige prvaka protiv Barcelone. To je predstavljalo odličan rezultat na Stamford Bridgeu, ali većina gledatelja je smatrala da to neće biti dovoljno za spriječiti europske prvake da dođu do još jednog finala pred svojim navijačima.
Taj se osjećaj pojačao nakon neugodne trominutne igre u prvom poluvremenu kada je Sergio Busquets postigao gol. Andres Iniesta je udvostručio vodstvo domaćina, ali slavni Ramiresov čip pružio je Chelseaju vitalni gostujući gol na isteku prvog poluvremena.
Barceloni je sada trebao još jedan bod da osigura sigurni prolaz u finale. Messi je promašio jedanaesterac, Sanchez, Isaac Cuenca i Busquets propustili su svoje šanse, a Pepova ekipa je postajala sve očajnija kako je vrijeme odmicalo. Chelsea je stajao čvrsto u obrani prije nego što je izveo odlučujući preokret u samoj završnici. Fernando Torres je zaobišao Victora Valdesa i poslao Plave dalje.
6. Liverpool - Borussia Dortmund 4:3 (Europska liga 2015./2016.)
Kada su Henrikh Mkhitaryan i Pierre-Emerick Aubameyang postigli golove unutar 10 minuta na Anfieldu, Liverpoolu su iznenada bila potrebna 3 gola da bi prošli u polufinale Europske lige. Protiv ekipe Borussije Dortmunda, koja je živjela od protunapada, to je izgledalo kao težak zadatak.
Divock Origi je u 48. minuti postigao gol, ali Marco Reus je Dortmundu donio 3 gola prednosti, kratko nakon isteka prvog sata, i utišao buku na Anfieldu.
Zatišje je bilo samo privremeno. Domaći navijači mogli su se veseliti kada je Philippe Coutinho u 66. minuti pronašao donji kut, a ekstaza je nastupila kada je Mamadou Sakho dao gol glavom nakon Coutinhovog udarca iz kuta. Gosti su i dalje držali prednost, ali Dejan Lovren se izvanredno vratio u meč u zaustavnom vremenu, postigavši četvrti gol za Liverpool, koji je ostavio Dortmund potpuno ošamućen.
5. Real Madrid – Barcelona 2:3 (La Liga 2016./2017.)
Tijekom ovog desetljeća El Clasico nije uspijevao uvijek dostići željenu euforiju, ali susret u travnju 2017. je bio klasik u pravom smislu te riječi. Uz 3 boda prednosti na vrhu liste La Lige, odigravši jednu utakmicu manje, Real Madrid je znao da će ih pobjeda ovdje odvesti na put do prve titule od 2012. Poraz bi ih, s druge strane, bacio na drugo mjesto. Ulozi nisu mogli biti veći.
Casemiro je doveo Madrid u vodstvo, nakon što je udarac Sergia Ramosa pogodio vratnice, ali Lionel Messi je donio izjednačenje Barcelone nakon magičnog poteza, uz pomoć kojeg je ostao sam u šesnaestercu.
Rezultat 1:1 je ostao dugo tijekom drugog poluvremena, ali postepeni preokret gostiju je urodio plodom u 73. minuti, kada je Ivan Rakitić postigao gol udarcem lijevom nogom pokraj Keylora Navasa.
Madrid je odmah izvršio pritisak u borbi za izjednačenje i nagrađen je 5 minuta prije kraja igre, James Rodriguez je skrenuo Marcelovu loptu blizu gola. To je učinilo da Barcelonine šanse za titulu vise o koncu, ali Messi je izvukao još jednu magiju iz svog ormara. Argentinski genij iskočio je sa svojom magijom dvije minute prije zaustavnog vremena da bi postigao odlučujući gol u igri.
4. Barcelona - Paris Saint-Germain 6:1 (Liga prvaka 2016./2017.)
To je trebala biti prekretnica za PSG, koji je dugo i očajnički nastojao prenijeti dominaciju iz domaće lige na europsku razinu, a razbijanje Barcelone s 4:0 u prvoj fazi natjecanja bio je idealan način kako najaviti svoj dolazak na kontinentalnu scenu.
Bilo je teško gledati izabranike Ernesta Valverdea, pogotovo nakon bezuspješnog pokušaja da se saberu nakon Suarezovog gola u trećoj minuti meča. Ipak, autogol Layvina Kurzawe, nešto malo prije poluvremena, promijenio je dinamiku igre, a Barcelona je tada bila samo za jedan gol ispred u ukupnom rezultatu, kada je Suarez pogodio kazneni udarac, na početku drugog poluvremena igre.
PSG je bio na koljenima, ali pogodak Edinsona Cavanija poslije jednog sata meča je promijenio sve. Odjednom, Barceloni je trebalo šest golova. Oni još uvijek nisu dali gol ni 25 minuta kasnije, ali Neymarov gol u 88. minuti je dao domaćinima tračak nade. Brazilac je potom izveo kazneni udarac protiv svog budućeg kluba, a zatim je izveo slobodni udarac nakon prekršaja nad Sergiom Robertom, za senzacionalnu pobjedu u ukupnom rezultatu u šestoj minuti zaustavnog vremena.
3. Barcelona – Real Madrid 5:0 (La Liga 2010./2011.)
Vrhunac četverogodišnjeg mandata Pepa Guardiole na mjestu menadžera Barcelone bio je protiv njihovih gorkih rivala, Real Madrida. Barcelona te noći u studenom 2010. kao da nije bila s ovoga svijeta, bacivši Real Madrid u očaj.
Pomalo iznenađujuće za njegovu obrambenu reputaciju, Mourinho je zaglavio s njegovih početnih 11 i postavio Xabija Alonsa kao najdubljeg veznog igrača Madrida i Mesuta Ozila na 10. mjesto. Ova taktika nije uspjela. Barcelona je golom Xavija Hernandeza povela utakmicu u 10. minuti i ubrzo nastavila nizati golove.
Izložba golova se nastavila i u drugom poluvremenu jer se Madrid pokazao nesposobnim poremetiti Barcelonu. Eksplozivni Villa postigao je rezultat 4:0 prije nego se javio sat, a sada već zaboravljeni Jeffren Suarez je odglumio dobivanje ozljede tijekom napada.
"Ustao sam i aplaudirao onome što sam vidio", kasnije je otkrio Wayne Rooney. "To je bila najbolja predstava koju sam ikad vidio", zaključio je on.
2. Manchester City – Queens Park Rangers 3:2 (Premier liga 2011./2012.)
Navijači Manchester Cityja mogli su navesti bezbroj primjera izgubljenih utakmica na pragu pobjede, ali to je bilo daleko ranije prije generacije nogometaša 2011./2012. Uništavanje protivnika, koji je stajao između njih i pobjede u Premier Ligi, bio je jedini cilj tima Roberta Mancinija i izgledalo je da ne postoji način kako to zabrljati.
Međutim, zamalo se dogodilo upravo to. Manchester je poveo 1:0 golom Pabla Zabalete i činilo se da će jednostavno prošetati do pobjede, kada su Djibril Cisse i Jamie Mackie preokrenuli tijek utakmice.
Odjednom, Manchester United je imao šansu osvojiti titulu prvaka, osim ako Manchester City ne zada dva gola u završne 34 minute utakmice.
Međutim, nisu mogli. Queens Park Rangersi su još uvijek vodili 2:1, kada je sat zaustavljen. A onda je Edin Džeko povratio Manchester City u život, prije nego što je Sergio Aguero izazvao najveću proslavu koju je stadion Etihad ikada vidio, postigavši posljednji, pobjednički gol. Prvi put u posljednje 44 godine titula je pripala Manchester Cityju.
1. Brazil – Njemačka 1:7 (Svjetski kup 2014.)
Bilo je nemoguće ostati hladnokrvan kada su brazilski igrači i navijači zajedno zapjevali posljednji stih svoje nacionalne himne prije utakmice Svjetskog prvenstva 2014. godine. Međutim, upravo ta strast i sentimentalnost su bili jedan od razloga za lošu igru nacionalnog tima Brazila, kao i nemilosrdna i kirurški precizna igra Nijemaca.
Čin isticanja majice povrijeđenog Neymara, koju su podigli iznad glava Julio Cesar i David Luiz prije nego što su započeli igru, a kao simbol javne žalosti, podigao je publiku na noge.
Thomas Müller je svom timu osigurao prednost, nakon što je ostao „nepokriven“ u kutu, neposredno prije šestominutne čarolije od koje zastaje dah, a u kojoj su izvedena još 4 gola za Njemačku, uključujući gol Miroslava Klosea. Ovaj pogodak je Kloseu osigurao titulu najboljeg strijelca u povijesti Mundiala, koju je do tada držao Ronaldo, što je uništilo brazilske navijače i igrače.
Andre Schurrle je nakon pauze krenuo u akciju, prije nego što je Oscar postigao ono što se ne može nazvati čak ni utjehom, u 90. minuti igre. Brazil je bio brutalno ponižen na svom terenu. Potpuno ga je razmontirala Njemačka koja čak nije morala pokazati ni najbolju igru kako bi zabilježila pobjedu u polufinalu Svjetskog prvenstva.
Ovo je, jednostavno, bio najšokantniji rezultat u povijesti nogometnih turnira; divljačko, seizmičko bombardiranje, koje nikad neće zaboraviti oni koji su bili svjedoci povijesti koja im se odvijala pred očima.
(Index.hr)
