E TO SE ZOVE DERBI Čelnici dobili metke u omotnicama, trenera htjeli objesiti, a policija ih molila da ne zabijaju golove kako bi se lakše obračunala s huliganima

Štovatelji lika i djela škotskog pisca Iana Welsha (najpoznatijeg po romanu Trainspotting koji je doživio uspješnu ekranizaciju) otprilike su već mogli steći dojam o živopisnom rivalstvu koje postoji između dva edinburška kluba, Heartsa i Hiberniana. Welsh je u svojim djelima iskoristio svaku šansu da na sebi svojstven i osebujan način popljuje rivale iz Heartsa, jasno dajući do znanja da mu kuca srce za zeleno-bijele.

Tim zgodama i nezgodama njegovih fiktivnih junaka iz Leitha, dijela grada koji pripada Hibsima, mogli ste se pošteno nasmijati, ali u stvarnosti je vrlo malo toga simpatično i smiješno. A dok je većina koncentrirana na mržnju Celtica i Glasgowa, ovo neprijateljstvo prolazi ispod radara. Ali zato smo tu mi, u novoj priči o najluđim nogometnim derbijima na svijetu.

Oba su kluba osnovana u 70-im godinama 19. stoljeća, a žestoko rivalstvo postoji praktički od prvog dana i prvog derbija igranog 1875. godine u kojem je na Božić Hearts slavio 1:0. 'Veselo' je bilo još tamo 1877. kad je zabilježen prvi incident. Heartsovog kapetana Toma Purdieja ganjali su ulicama Edinburgha nakon što je odbio rukovati se sa suparničkim kapetanom iz Hiberniana. A neki kažu da ga je rulja ganjala jer je bila razočarana zbog poraza Hibsa.

U glavnom gradu Škotske si ili Hibiee (navijač Hiberniana) ili Jam Tart (navijač Heartsa) i vrlo je malo prostora za simpatiziranje nekog drugog kluba poput Celtica ili Rangersa. Ono što imaju zajedničko s glasgowskim derbijem - i ovo je rivalstvo zarazio virus sektarijanizma. Hearts je kroz povijest bio percipiran kao mahom protestantski klub, dok su Hibsi bili povezivani s katoličkom populacijom u gradu.

Ova je podjela krenula praktički od samog početka rivalstva. Hibsi su osnovani od strane Iraca i bili su usko povezani s pokretom za slobodnu Irsku, te koristili isti simbol u grbu kao i pokret – harfu. I samo ime Hibernian dolazi od latinske riječi za irski otok – Hibernia. Nadalje, u početku su za Hibse smjeli igrati samo oni nogometaši koji su bili članovi Društva mladih katolika.

Na Heartsovim utakmicama često možete vidjeti zastave Union Jacka, odnosno Britanije, posebice u derbijima s Hibernianom i Celticom, čime jasno daju do znanja da naginju unitarizmu i, shodno tome, protestantizmu. Iako, klub korijene realno ne vuče ni iz jedne političke ili religijske ideologije. No, povezuje ih se s protestantizmom, a navijačima takve etikete ne smetaju nimalo. Dapače.

I tu je, iz lokalnih i religijskih podjela, zasijana ta klica rivalstva. U Heartsu se ponose početkom Prvog svjetskog rata kad im je 16 igrača i 500 navijača otišlo u krvavi boj (sedam igrača se nije vratilo), a to ih je naposljetku stajalo prvenstva. Dotad su uvjerljivo vodili na tablici, ali nakon što je društvo počelo propitivati zašto nogometaši ne bi išli u rat, Heartsovi igrači i navijači su se masovno prijavili i formirali poznati McRaeov bataljun. I izgubili prvenstvo... Priključivali su se i drugi, ali Hearts je podnio najveću žrtvu.

Još jedna anegdota veže se uz ratove i ovaj derbi. Ali tiče se Drugog svjetskog rata. Inače, Hearts i Hibernian su često svoje utakmice igrali na Novu godinu pa je to bio slučaj i 1940., ali Easter Road je bio prekriven toliko gustom maglom da je bilo nemoguće igrati. No, ipak se igralo i to na zapovijed Ratnog stožera!

Naime, utakmica je trebala biti prenošena putem BBC-a za sve vojnike na fronti i vojni čelnici odlučili su da se igra unatoč magli kako neodigravanjem susreta ne bi upozorili njemački Luftwaffe na loše vremenske uvjete. Pa je zapisano kako je komentator Bob Kingsley morao improvizirati jer teren nije vidio od magle! Koristio je svoje pomoćnike koji bi trčali do terena pa do njega natrag i govorili mu je li pao koji pogodak, a on je sam kreirao svoju verziju utakmice!

Izmjenjivali su se klubovi nakon toga godinama u svojoj uspješnosti, a onda je došla 1990. godina. Hibernian je bio na dnu, grcao u dugovima i bogatom čelniku Heartsa Wallaceu Merceru na pamet je pala „briljantna“ ideja da kupi posrnuli Hibernian i tako ih praktički ugasi. Njegov je plan bio stvoriti moćan klub Edinburgh United koji bi igrao u – Heartsovim bojama. Kad se informacija probila do javnosti, uslijedio je stampedo navijača Hibsa prema klupskim prostorijama gdje su bijesno tražili odgovore. Policija je spriječila veću tragediju pa je sve ostalo na psovkama i naguravanju.

Epilog svega – zaoštravanje tenzija do maksimuma, bujanje mržnje na obje strane ovog rivalstva i – prijetnje smrću. Mercer je vjerojatno požalio zbog tog poteza jer je u omotnicama dobivao metke, morala ga je čuvati policija, a stalno su provjeravali njegov auto zbog mogućeg podmetanja bombe!

Neprijateljsko preuzimanje naposljetku se nije dogodilo, navijači Hiberniana su uvjerili neke dioničare da ne prodaju svoje udjele Merceru, a klub je dobio financijsku injekciju od Toma Farmera.

Ali svi ovi događaji prouzročili su prve baš velike nerede na utakmici poznatijoj kao "The Wallace Mercer derby", a policija je savjetovala Merceru da se ne pojavljuje na stadionu.

"Toliko je bilo mržnje u zraku da se mogla rezati nožem, baš otrovna atmosfera, nitko nije očekivao takvo nešto", prisjeća se jedan veliki navijač Hiberniana, Frank Dougan, inače poznati filmski redatelj.

Počelo je u prvom poluvremenu sukobima na tribinama, a eskaliralo kad je Hearts poveo 1:0 pa je utrčao jedan navijač i napao ga. Do kraja prvog dijela Hearts je vodio 3:0, a stvari su u potpunosti izmaknule kontroli. Navijači su utrčali u teren i došlo je do žestokih nereda i sukoba dviju navijačkih skupina.

Na samoj utakmici je uhićeno 36 navijača, sve skupa više od 50 ljudi, a susret je proglašen jednim od najgorih u povijesti škotskog nogometa. Kruži i mitska priča s ovog dvoboja kako je policija na odmoru ušla u obje svlačionice i zamolila igrače da više ne postižu pogotke na utakmici kako bi im na taj način pomogli da okončaju borbe na tribinama. Zanimljivo, susret je završio 3:0, koliko je bilo i na kraju prvog poluvremena...

Trebalo bi nam pola dana da pobrojimo sve sukobe navijačkih skupina ova dva kluba kroz godine, ali najsvježiji primjer toga koliko se međusobno ne vole stiže nam iz studenog prošle godine kad je trener Hibsa Neil Lennon pogođen kovanicom. Ali, šef edinburške policije Les Gray optužio je trenera da je mogao prouzročiti nerede jer je slavio poništeni pogodak Heartsa pred suparničkim navijačima, provocirajući ih.

"Njegovo ponašanje bilo je šokantno i bit ću frapiran ako mu nogometne vlasti pa i škotska policija ne 'šapnu' da se ne smije tako ponašati. Moglo je utrčati nekoliko navijača Heartsa na njegove provokacije, onda bi utrčalo nekoliko navijača Hibsa i onda bismo imali kaos...", pojašnjava Gray.

Kao da to nije bilo dovoljno, u danima nakon sramotnih scena, na jednoj zgradi u Edinburghu pojavio se grafit: Objesite Neila Lennona...

Inače, kovanici u glavu Lennona prethodio je napad na vratara Hibsa Zdeneka Zlamala kojemu je jedan huligan prvo dodao loptu, a onda ga opalio šakom. Drugi ga je istovremeno pogodio ključevima od automobila. A u noći užasa na Tynecastleu nastradali su i pomoćni suci koji su također 'raketirani' s tribina...