sport.ba @sport.ba
Punih pet godina uz vijesti o zdravstvenom stanju Michaela Schumachera spominje se ime Sabine Kehm, osobe zadužene za komunikaciju obitelji s javnosti. Malo je onih koji znaju da se radi o njemačkoj novinarki koja je prije 25 godina trčala s mikrofonom za šampionom Formule 1, a zatim joj se uz njegove uspjehe i tragediju život u potpunosti promijenio, na način koji u mladosti nije mogla ni zamisliti...
Tisuće novinara diljem svijeta prate velika sportska događanja, uključujući Formulu 1, pokušavajući intervjuirati sportske zvijezde i raditi zanimljive priče. Malotko od njih dobije priliku vidjeti što se zapravo krije iza slavnog lica s kojim razgovaraju, a zaista rijetki postanu toliko dobri s uglednim sportašem da ih ovaj počne smatrati praktički dijelom svoje obitelji.
Jedna od tih sretnica je Sabine Kehm. Ova se Njemica uspjela uvući u svakodnevnicu Michaela Schumachera, jednog od svojedobno 'najhladnijih' sportaša u svojoj zemlji, otkriti njegovu sasvim drukčiju stranu te s vremenom postati osoba od povjerenja koju se pita za mišljenje i kad se radi o najvažnijim životnim odlukama.
No, kao i druge slične priče, njezina bi ostala ispričana tek nekolicini bliskih kolega i prijatelja da se 28. prosinca 2013. godine nije dogodila tragična nesreća koja je Sabinin status osobe iz sjene zauvijek promijenila. Preko noći je u očima medija postala ono što je Schumacher do tada bio, zvijezda na čije se riječi čeka s nestrpljenjem. Odjednom ju je upoznao cijeli svijet, ali tada je počela i njezina najteža misija...
Rođena u Bad Neustadtu u Bavarskoj 1964. godine, poput mnogih drugih kolega Sabine je od malih nogu znala da želi raditi kao novinarka, a za druge službe koje idu uz profesiju, poput rada u odjelu za odnose s javnošću, nije imala pojma da uopće postoje.
Interes za sportom pokazivala je još u tinejdžerskim danima pa nije iznenađenje da je studirala sport i sportsku publicistiku na Sportskoj visokoj školi u Kölnu. Dobila je diplomu učitelja sporta, kojoj je dodala novinarsku sa studija u Berlinu, i zaposlila se u dnevniku Die Welt, uz koji je radila u magazinu Sports, prije nego što je postala sportska urednica u Süddeutschen Zeitungu.
Međutim, za ambicioznu novinarku važan trenutak u životu dogodio se prije nego što je postala urednica, još tamo tijekom ljeta 1994. godine, kada je na Hockenheimringu bila na rasporedu utrka Formule 1, a njemačka javnost iščekivala ju je s velikim nestrpljenjem.
'Velika nagrada Njemačke tada je u novinama i na televiziji bila velika stvar. Michael Schumacher još nije bilo toliko poznat, ali počelo se vjerovati da bi mogao ostvariti nezamislivo, postati prvi njemački prvak Formule 1. Urednik mi je objasnio o čemu se radi i odmah sam tražila da mene pusti intervjuirati ga', prisjetila se nedavno Sabine Kehm u razgovoru za službenu stranicu Formule 1. Prvi susret s tada mladim Schumacherom bio je za nju stresan i nije bilo jednostavno obaviti posao na pravi način:
'Nije bilo lako intervjuirati ga. Oduvijek se u tom okruženju oko njega osjećalo da je snažna ličnost i nije se lako otvarao.'
Schumi je te godine došao do prve od svojih sedam titula i interes za njega u Njemačkoj nakon toga je rastao iz godine u godinu te je postao najpopularniji sportaš u zemlji, a Sabine je sve pratila i redovito ga intervjuirala.
Sljedećih pet godina Kehm i Schumacher bili su u profesionalnom odnosu novinara i sportaša, no jedna stvar ih je nepovratno povezivala. U glamurozno okruženje Formule 1 niti ona niti on nisu došli zahvaljujući bogatim roditeljima, već svojim napornim radom i odricanjem, a bolje su razumjeli okruženje, kao i same odlike sporta od svojih kolega.
Ipak, da bi suradnja otišla na sljedeću razinu, netko ih je trebao trajno spojiti. A to je bila Michaelova supruga Corinna, snažna žena impresivnih poslovnih vještina i zaljubljenica u konje, kojoj se on oduvijek divio, a morao ju je preoteti vozačkom kolegi Heinzu Haraldu Frentzenu da bi uplovio u brak s njome.
'Michael i Corinna bili su savršen par i još uvijek jesu. Kad bi se vratio kući, Formula 1 za njega je bilo jako daleko. Obitelj je bila njegov punjač', naglašava Kehm, u kojoj je Corinna vidjela sebi sličnu osobu i zatražila od Schumachera da je angažira. Vjerojatno je već tada podsvjesno znala da će u ovoj novinarki dobiti pravu prijateljicu i oslonac u trenucima u kojima će joj biti najteže...
Za Michaela Schumachera 1999. godina bila je teška, slomio je nogu u Silverstoneu i mjesecima izbivao, a tih dana otvorilo se radno mjesto u njegovu okruženju. Velikan je tražio novog glasnogovornika i osobu koja će mu olakšati posao komuniciranja s medijima, ono što mu nikad nije glatko išlo.
Sabine je za obitelj Schumacher bila idealan izbor. No kada joj je prišao tadašnji Michaelov menadžer Wili Weber i ponudio posao, došlo je do zabune jer ona je mislila da joj nudi mjesto glasnogovornika brata Ralfa, koji je tada vozio za Williams.
'Zahvalila sam mu se i rekla da ne želim. 'Hvala vam, nisam zainteresirana.' Bio je iznenađen, rekao mi je da moram barem razmisliti o tome. 'Ne', odgovorila sam, 'sretna sam tu gdje jesam'. Zbilja sam uživala u novinarskom poslu, osjećala sam da sam u iznimno zanimljivom okruženju. No kad sam shvatila da se radi o Michaelu, onda sam mu rekla da je to nešto o čemu ipak želim razmisliti', priznaje Sabine Kehm i otkriva zašto je na kraju pristala zakopati svoju novinarsku karijeru te prijeći u potpuno druge vode:
'On je bio velika zvijezda u Njemačkoj i naravno da kao novinar želiš vidjeti što se nalazi iza scene. Trebalo mi je vremena da razmislim jer nikad se nisam zamišljala s druge strane, ali znatiželja je na kraju prevagnula. Nije mi žao. Mnogo je stvari u pozadini koje ne vidiš kao novinar. Vozačima, recimo, postavljaju isto pitanje stotinu puta tijekom vikenda.'
Kehm je došla u Schumacherov Ferrari u idealnom trenutku i preuzela ulogu komunikatora s novinarima baš kad su uslijedile zlatne godine talijanske momčadi, pet titula u nizu. Na naslov su u Maranellu čekali 21 godinu, a kada je Michael trijumfalno prošao ciljem u Suzuki 2000. godine, bilo je vrijeme za veliko slavlje.
'To je bila takva eksplozija emocija cijele momčadi. Dok je prolazio ciljnom linijom, ljudi u garaži su plakali. Tada sam tek shvatila koliko je zapravo velik taj uspjeh. Neki su mehaničari bili u momčadi više od 20 godina i pokušavali su sakriti suze, ali nisu mogli. Nisam nikad vidjela ništa tako dirljivo, to je nešto što će mi uvijek ostati u srcu. S Ferrarijem sam doživjela nevjerojatno putovanje, uspomene koje mi nitko ne može oduzeti.'
Michael je tijekom cijele svoje karijere bio na glasu kao hladni i bezosjećajni vozač koji će učiniti sve da bi prvi prošao ciljem, ponekad i nedopuštene stvari. Mnogi su ga se bojali, a Sabine je dobila privilegiju upoznati njegovu privatnu stranu i prilično se iznenadila.
'Kao privatna osoba bio je potpuno drukčiji. Spontan i opušten, uopće nije bio tako metodičan i organiziran. Uživao je u životu, zabavljao se s prijateljima. Na utrkama smo imali zbilja gust raspored, sve je bilo brzo, nekad uz dogovorene stvari u razmaku od samo dvije minute. No izvan staze znao se potpuno opustiti. I živjeti puno sporije', kaže Kehm, koja je nedavno napunila 54 godine, i dodaje:
'U njemu kao da su bile dvije osobe. Uvijek je htio biti takav, s jedne strane javna osoba koju drugi gledaju i prate, a s druge strane imao je izraženu potrebu za privatnosti i nije se otvarao. To je ono što mu je trebalo da bi napunio baterije. Kad si stalno u centru pažnje, a on je bio jer se stalno borio za titule, to oduzima mnogo energije i potrebno je vratiti je. On je zbog toga odijelio svoje dvije sfere života.'
Njezini zadaci nisu bili vezani samo uz odnos s javnošću, nego i one unutar talijanske momčadi.
'Jako je cijenio svakog u Ferrariju. Htio je imati podatke o rođendanima svakog člana momčadi, svatko je morao dobiti božićni poklon. To mu je bilo važno. Znao je da je zahtjevan čovjek, ali htio im je zahvaliti. On je zapravo uvijek bio topla osoba, čak i u tom okruženju, ali nije htio pokazivati to jer je mislio da će tako smanjiti svoju konkurentnost. Puno je tu mentalnih igara u sportu, a on je htio ispasti samouvjeren i ne pokazivati slabosti.'
Kehm je odlučila iskoristiti svoju novostečenu bliskost s vozačkim velikanom i 2003. godine s fotografom Michaelom Comteom objaviti knjigu pod naslovom 'Michael Schumacher Driving Force'. Ova službena biografija mnogima se nije svidjela, jer iako otkriva neke rituale koji su stajali iza najuspješnijeg vozača u povijesti Formule 1, bitni detalji iz njegove karijere, poput kontroverznih sudara s Damonom Hillom 1994. godine i Jacquesom Villeneuveom 1997. godine, tek su kratko spomenuti, bez otkrivanja što je tada prolazio kroz Schumijevu glavu i događalo se u pozadini cijele priče. A baš je to ljude najviše zanimalo.
No Sabine je napisala knjigu baš po Michaelovu ukusu, s distancom od očiju nepoželjnih promatrača, te tako skupila dodatne bodove kod njega. Kad je došlo vrijeme za umirovljenje 2006. godine, nije joj namjeravao zahvaliti na službi i reći zbogom, već je suradnja nastavljena.
'Bilo mu je strašno teško otići. To je bila njegova strast, radilo se i o bliskoj grupi ljudi u Ferrariju, prijateljima. No u to doba, kad se nisu vozile utrke, testiralo se po cijele dane. Iako je 2006. godine skoro osvojio naslov prvaka, Michael je počeo osjećati fizičku iscrpljenost od toga svega. U tom trenutku za njega je bilo vrijeme da se povuče', prisjetila se Kehm i dodala:
'Kad se maknuo iz Formule 1, gotovo da je odahnuo. Rekao mi je - nemoj me uopće zvati sljedećih pola godine niti išta dogovarati, nisam dostupan. Tri godine kasnije, kad je odlučio ponovo voziti Formulu 1, bila sam iznenađena, jer do tada se činilo da se uopće ne želi vratiti.'
Kako će izgledati posao Sabine Kehm u novom desetljeću, pokazala je već 2009. godine, kada je Michael Schumacher pao s motora i ozlijedio vrat utrkujući se, a na njoj je bilo da taj incident sakrije od javnosti i postao je poznat tek kad ga je Ferrari pokušao angažirati kao zamjenu za ozlijeđenog Felipea Massu.
Schumi zbog problema s vratom tada nije bio u stanju nositi se sa snažnim silama u bolidu, ali probudila se ponovo glad za utrkivanjem u njemu, ovaj put za volanom Mercedesa.
'Htio je razgovarati sa mnom o tome. Pitao me mogu li mu dati neke argumente za i protiv toga da se vrati u Formulu 1. Rekla sam mu da za to nema potrebe jer vidim po boji glasa da je već donio odluku.'
Sabine Kehm vratila se s Michaelom u Formulu 1 2010. godine, ali u novoj ulozi. Promovirana je u menadžericu, proširene su joj obaveze na poslovnu sferu, a također se preselila bliže imanju Schumacherovih na jezeru Ženevi, kako bi lakše mogla obavljati svoje nove dužnosti.
No povratak na stazu za Schumija definitivno nije bio šampionski i u tri sezone samo se jednom popeo na pobjedničko postolje, a Mercedes je tek nakon njegova drugog i konačnog umirovljenja postao dominantna sila u sportu. Mnogi smatraju - i Michaelovim zaslugama.
Schumacher se pak ponovo povukao iz javnosti te posvetio uzgoju i dresuri konja na Corinninim rančevima u Švicarskoj i SAD-u, u čemu je uživala i kćerka Gina-Maria koja je s godinama postala profesionalna jahačica.
'Kad se umirovio, rekao je da je Corinna tako puno vremena posvetila njegovoj strasti te da se sada on želi posvetiti njezinoj', otkrila je Kehm idilu koja je vladala u obitelji nakon 2012. godine.
No nije dugo trajala. Michael je imao još jednu strast, a to je bilo skijanje. Kada je potkraj prosinca 2013. godine s obitelji otišao na odmor u francuski Meribel, s planom proslaviti 45. rođendan u tom zimovalištu, dogodila se tragedija koja je sve promijenila. Iako je bio vrstan skijaš, pao je i glavom udario u stijenu te završio u bolnici, a vijest je digla novinare diljem svijeta na noge...
Tisuće novinara navalile su pred bolnicu u Grenobleu, u kojoj je na intenzivnoj njezi ležao Michael Schumacher, s ozljedama glave za koje se nije znalo može li ih preživjeti. Danima su kampirali i pratili razvoj situacije.
Supruga Corinna i djeca Mick i Gina-Maria bili su shrvani, a mediji su ih pratili u stopu ne bi li saznali nešto o stanju sedmerostrukog prvaka svijeta. Zaštitu je obitelj pronašla u svom novom članu, Sabini Kehm, koja je na sebe preuzela potpunu komunikaciju s vanjskim svijetom, što se manje-više nastavilo sljedećih pet godina.
'Bila su to teška vremena. Jedan novinar se obukao u svećenika, drugi je tvrdio da je Michaelov otac. Mnogi su pokušali doći do njegova kreveta', prisjeća se Sabine, a tih dana na dnevnoj bazi izvještavala je medije o zdravstvenom stanju bolesnika i tako preko noći postala svjetski poznata. Više nije bila osoba iz Schumacherove sjene, kao u proteklih 14 godina.
Sabrano i smireno lice koje pred mnoštvom novinarskih mikrofona prenosi službene informacije koje je odobrila Corinna ostalo je u sjećanju javnosti, ali iako to nikad nije otvoreno priznala, njemačke kolege su saznale i objavile da su i za nju to bili najteži trenuci u životu i da je mnogo plakala dok oči javnosti nisu bile uprte u nju.
Ipak, kad je bilo najvažnije, pred očima javnosti pokazala je koliko je snažna i kakva je zapravo profesionalka. Nešto na čemu će joj obitelj biti vječno zahvalna. Michael je nekoliko tjedana kasnije izašao iz životne opasnosti pa je poslan na rehabilitaciju te kućni oporavak. Sabine se prestala redovito oglašavati pred novinarima, ali najteža misija tek ju je čekala...
Od novinarke, preko PR djelatnice i menadžerice, do manijakalno predane čuvarice najstrože i najtraženije tajne. Tako se mijenjao život Sabine Kehm, žene koja zadnjih godina pod svaku cijenu brani pravo Michaela Schumachera i njegove obitelji na privatnost što se tiče informacija o njegovu zdravstvenom stanju.
'Iznimno poštujemo rad medija, ali molimo vas da poštujete privatnu sferu i osjećaje obitelji', bezbroj puta ponavljala je zadnjih godina Kehm, naglašavajući kako se radi o želji Michaela koji je cijeli svoj život težio tome da privatne stvari drži dalje od javnosti, koliko to god bolno bilo ljubiteljima njemačkog velikana nakon nesreće.
Vrijeme je prolazilo, a Schumi se nije javljao niti pojavljivao, što je jasno pokazivalo da oporavak ne ide onako kako su se nadali njegovi navijači. Nestrpljenje je raslo i želja za otkrivanjem tajne bila je sve veća. Dronovi su prelijetali imanje, pojavljivali su se mnogi s informacijama koje su plasirali u medije i Sabinina misija iz godine u godinu bila je sve teža.
U ime obitelji pokretala je tužbe protiv tabloida poput Bunta, rijetke prijatelje koji su dobili priliku posjetiti ga držala je pod kontrolom da ne ispričaju što su vidjeli, štitila je djecu, Micka i Gina-Mariju, da ih mediji ne slome te sama pomno birala riječi kad bi se pojavljivala u javnosti. Iz njih se moglo iščitati da je Schumacher bolje nego dok je ležao u bolnici u Grenobleu, ali ni približno dobro kao prije nesretnog incidenta u Meribelu.
Pet godina kasnije možemo reći da je Sabine Kehm u suradnji s Corinnom zaista uspjela. Misija skrivanja istine pred javnošću je izvršena i nitko i dalje ne zna živi li Michael kao biljka ili možda komunicira s okolinom te se kreće. U doba hakiranja mobitela i svih mogućih načina na koje kamerom zabilježiti neki detalj - to je zaista impresivno.
Hoće li njezina dužnost čuvanja tajne trajati još desetljećima, zasad je nepoznato, ali jasno je da je čeka još jedna misija koja je već počela: brinuti se za karijeru nasljednika, 19-godišnjeg Micka koji je sve bliže ulasku u Formulu 1. Time će Sabine zaključiti svoj čudnovati životni krug koji je započeo praćenjem bolida koji jure u krug, a doveo je na mjesto na kojem se sigurno nije mogla ni zamisliti kad joj je davnih dana uručena novinarska diploma u Berlinu...
