sport.ba @sport.ba
Veljača 1989: Ime mladog Splićanina Gorana Ivaniševića će ove godine zlatnim slovima biti upisano u povijest svjetskog tenisa!
Naime, Svjetska teniska federacija (ITF) vodi statistiku o tome koji je tenisač tijekom jedne godine najviše napredovao, a budući da je Ivanišević u ovo vrijeme prošle godine bio čak 900. na ATP listi, njegov najnoviji plasman među 100 najboljih igrača svijeta predstavlja pothvat kakav se rijetko događa u sportu.
Kad se uzme u obzir da je Ivanišević sa 17 godina na otvorenom prvenstvu Australije u Melbourneu iz kvalifikacija stigao u četvrtfinale (zabilježivši sedam uzastopnih pobjeda) - njegov uspjeh je još vrjedniji.
Poslije Melbournea teret slave i popularnosti odjednom se sručio na još nejaka leđa Gorana Ivaniševića. Takav nagli preokret u karijeri ni on sam nije očekivao.
"Do grand slam turnira u Melbourneu sam zaista bio totalni anonimac u svjetskom tenisu", priča sada Ivanišević.
"Išao sam pretežno sam na juniorske i satelitske turnire i skoro me nitko nije poznavao. A poslije uspjeha u Australiji odjednom me svi poznaju. Čak sam primijetio da me neki poznati tenisači gledaju poprijeko, da me se boje, nije im više svejedno kad igraju protiv mene. To je najbolji znak da nešto vrijedim, da sam dobar tenisač. Znam da ovu reputaciju sada moram grčevito braniti igrama na velikim turnirima, ali vjerujem da sam sposoban ne samo da obranim već i povećam svoj ugled!"
Među najboljim tenisačima svijeta nije lako opstati. To je najbolje iskusio naš as Slobodan Živojinović. Među pedesetak najboljih igrača svijeta malo je prijateljstva. Mnogi se međusobno ne trpe, neki se čak i mrze. Postoje i iznimke, kao što je prijateljstvo Živojinovića i Beckera, ali ni ono nije dugo trajalo. Utoliko će se Ivaniševiću biti teže snaći. Zato su Živojinović i Orešar obećali nesebičnu pomoć mlađem suigraču iz reprezentacije. Ivanišević na tu pomoć računa, a o svojim planovima kaže:
"Pošto sam dospio među 100 najboljih igrača svijeta, moja je ambicija da među njima ove godine i ostanem! Željeti nešto više bilo bi nerealno i preambiciozno. To znači da ću na većini velikih Grand Prix turnira morati igrati dobro, dolaziti barem do trećeg kola. To je realno jer više neću morati igrati u kvalifikacijama koje iscrpljuju i najbolje pripremljene tenisače. Znači, preostaje mi da se održim među vukovima."
Kako se održati?
"Siguran sam samo jedno: sam to ne mogu postići! Od sada će netko morati biti stalno uz mene, trenirati i voditi me s kraja na kraj svijeta. Brigu o meni vodio je do sada Bruno Kresoje. U Australiji je njegova pomoć bila presudna za moj veliki uspjeh. On se brinuo gdje ću biti smješten, kako ću i gdje trenirati, što ću jesti, kada ću putovati... Ubuduće nemam što tražiti na velikim turnirima bez pravog pratitelja."
Ove Ivaniševićeve riječi potvrđuje i činjenica da je iz Melbournea u Beograd (na Davis Cup susret s Danskom) stigao čak tri dana kasnije nego što je mogao jer nije znao vješto povezati avionske letove. Kad se tako nešto dogodi profesionalnom tenisaču nekoliko puta u godini, onda je to gubitak od dvadesetak dana koji se teško može nadoknaditi. A trener-menadžer (čovjek koji se razumije u tenis i u biznis) puno košta svakog tenisača.
"Moji vršnjaci i najveći konkurenti iz juniorske konkurencije Nicolas Pereira (Venezuela), Nicklas Kulti i Lars Jöns (Švedska), Guillaume Rao (Francuska) i Roberto Jabali (Brazil) - već imaju svoje stalne pratitelje na turnirima" objašnjava Ivanišević.
"I oni su u velikoj prednosti. Za mene stručnjaci kažu da ću za dvije-tri godine biti među deset, čak među pet najboljih igrača svijeta! Ne vjerujem da ću dotle stići ako odmah ne dobijem stalnog i kvalitetnog trenera koji bi izradio program rada i treninga za narednu godinu. Za angažiranje takvog stručnjaka već imam više povoljnih ponuda."
Do sada vam je pomagao Nikola Pilić, što očekujete od te suradnje?
"Pilić mi je do sada puno pomogao u otkrivanju osnovnih tajni tenisa. On me je, kao zemljak i sugrađanin, uvijek srdačno primao u Münchenu. Velika sreća za mene je što je Nikola ljevoruk kao i ja pa mi izvanredno pomaže u svladavanju tehnike udaraca. Naučio me je forhend-voleju, slajsu i posebnom servisu koji mogu izvesti samo ljevoruki tenisači. Taj servis izbacuje protivnika izvan igrališta i stvara serveru veliku prednost u igri. Na Pilićevu pomoć računam i ubuduće, bez obzira tko mi bude stalni trener. Njegovi savjeti i iskustvo su za mene dragocjeni i nezamjenjivi."
I Željko Franulović se, poslije Ivaniševićevog uspjeha u Melbourneu, zainteresirao za Ivaniševića. Čak je zbog njega doputovao iz Lausanne na nedavni Davis Cup susret u Beogradu s Danskom.
"Franulović u Lozani ima svoju tenisku školu, klub i svake godine organizira vrlo jak ekshibicijski turnir s visokim nagradama. Ponudio mi je da ove godine i igram na tom turniru, što sam prihvatio jer je to za mene velika čast."
Dok ste bili u Melbourneu najbogatiji i najbolji teniski menadžer svijeta Rumunj Ion Țiriac iskazao je veliki interes da vas angažira. Jeste li razgovarali s Țiriacom?
"Razgovarali smo detaljno i vrlo ozbiljno oko mog eventualnog angažiranja. Țiriac je bio vrlo zainteresiran i ponudio mi da potpišem ugovor. Ali to nisam napravio. Dogovorili smo se da o tome kasnije ponovno razgovaramo. Situacija je, naime, sada takva da mogu potpisati vrlo povoljne ugovore s nekoliko velikih firmi i menadžera. Neću žuriti i odluku ću donijeti tek poslije razgovora s ocem i Nikolom Pilićem."
Vaša najveća mana u igri je slaba koncentracija i "tanki" živci. Što poduzimate na tom planu?
"Događalo mi se da kad nezasluženo izgubim neki gem, odjednom prestanem igrati i protivniku poklanjam, "prodajem" cijeli set - iz ljutnje na samog sebe. E takve stvari mi se više ne smiju događati. Taj luksuz sebi više ne smijem dozvoliti. Sada se mnogo lakše suzdržavam kad igram slabo, manje se nerviram. Lakše trpim krizu u igri i ne predajem se. Da tako nije bilo, u Melbourneu ne bih dospio do četvrtfinala i pobijedio u sedam mečeva zaredom!
Troškovi
"Hotel slabije kategorije stoji od 100 do 150 dolara po osobi, a oko 20-30 dolara je prehrana. Namještanje jednog reketa stoji oko 12-15 dolara, a meni dnevno trebaju najmanje dva-tri reketa. Znači, ako imam stalnog pratitelja, moji dnevni troškovi moraju iznositi 350-400 dolara!"
Pjevači
"Kad god imam slobodnog vremena, koristim ga za slušanje muzike. Obožavam grupe Magazin, Bijelo dugme i Hari Mata Hari."
Školovanje
"Pohađam srednju birotehničku školu u Zagrebu i imam poseban tretman u polaganju ispita - zbog obaveza u profesionalnom tenisu. Što se tiče jezika, odlično sam ovladao engleskim i nemam poteškoća u sporazumijevanju."
"Skalpovi"
"Moja najveća želja je da uskoro budem bolji od Beckera, Lendla, Edberga, Wilandera, Agassija... Mislim da imam igračkih kvaliteta i talenta da ove i sljedeće godine uzmem skalpove najboljim igračima svijeta. A kad počnem pobjeđivati, moja vrela dalmatinska krv i buran temperament, inat i hrabrost mi neće dozvoliti da gubim i posustajem. Imam hrabrosti za ovakvu izjavu!"
Razgovarao: Jovo Vukelić (Tempo, 1989.)
(Index.hr)
