Nakon pobjede nad Grčkom od 3-1 na Bilinom polju, u utakmici koja je i prije, a posebno nakon posljednjeg sudijskog zvižduka, proglašena historijskom, jedan mi prijatelj reče:
"Ma kakva historijska, mi u historijskim utakmicama ne pobjeđujemo"!
Istina, barem je do sada bilo tako. Gubili smo redom od Danske, Srbije, Francuske, Portugala u dva navrata... Sve su to bile utakmice u najavi proglašene historijskim, utakmice uoči kojih se tresla država. I, u svim smo ostali kratkih rukava.
I Grčka na Bilinom polju je, nakon nule u Pireju, proglašena historijskom. I, dobili smo je. I nema sumnje da je to bila zlata, ma kakvog zlata, dvije tone zlata vrijedna pobjeda.
No, i danas, nakon "petarde" u Rigi i silnih 16 bodova na našem kontu, vraćaju mi se riječi mog prijatelja, pesimiste.
Kada pogledam na tabelu i raspored Grupe G do kraja kvalifikacija, nameću mi se samo dva razumna zaključka; ili Grčka nije bila historijska ili nam je svaka utakmica u kvalifikacijama historijska.
A, opet, nekako iz iskustva znam da se one koje se u konačnici ispostave historijskim, uvijek igraju tamo nekad u sumrak kvalifikacija.
Zmajevi su u prvih šest kola kvalifikacija, blago rečeno, "razgulili" većinu svojih protivnika. Kao nikad do sada.
No, i dalje strepimo. Nikako da otresemo te Grke s leđa.
Do kraja kvalifikacija čekaju nas još četiri utakmice. Prvo dvije protiv Slovačke, pa protiv Lihtenštajna i na kraju protiv Litvanije.
Tražim među te četiri utakmice koja bi mogla biti ta historijska? Ta nakon koje ćemo početi skupljati pare za ljetovanje u Brazilu iduće godine... I, uporno u svojoj računici "navlačim" da to bude Lihtenštaj. Jeste da nekako zvuči "šega", čuj Lihtenštajn historijska, ali koga briga... Bitno je da je vrlo, vrlo moguće!
sport.ba @sport.ba
