sport.ba @sport.ba
Gai Assulin školu je završio u elitnoj La Masiji, igrao je za Guardiolinu Barcelonu, a kasnije je prodan u Manchester City. Gdje je i što radi danas? Ima 26 godina i nedavno je završio kratkotrajnu epizodu u Kazahstanu.
Assulin je doselio u Kataloniju iz rodnog Izraela još kao 12-godišnjak, u La Masiji se nadigravao s današnjim nogometnim superstarovima Sergijem Robertom i Thiagom Alcantarom, polako se probio u B momčad gdje je bio standardan član momčadi koju je tad vodio budući najtrofejniji nogometni trener današnjice – Pep Guardiola.
Ofenzivni vezni postupno se priključio svom prvom seniorskom treneru i u A momčadi Barcelone, zaigrao jedinu službenu utakmicu za Barcu u Kupu kralja 2009. godine, a iako danas nema puno za pokazati od nogometne karijere, rado se sjeti dana kad je bio dio jednog od najvećih klubova svijeta.
„Djetinjstvo na takvom mjestu, s toliko igrača koji igraju slično kao ti, bilo je doista fantastično,“ prisjetio se.
„Naučio sam mnogo o sebi, o životu općenito, između ostalog da nogomet nije jedina stvar na svijetu, odnosno da je obrazovanje puno važnije. Sretan sam što imam to iskustvo iza sebe.“
„Danas je bitno drugačija situacija, u udarnoj momčadi Barce više nema toliko izdanaka La Masije, ali dok sam ja tamo bio, biti član te škole značilo je da imaš blistavu perspektivu pred sobom. Zajedno smo igrali nogomet, išli u školu, sve u svemu odlično se zabavljali. Još sam dobar s nekima od njih i drago mi je da napreduju.“
Kad se konačno probio do Barcelone, teško je mogao zamisliti bolje mentore na startu seniorske karijere.
„Treninzi s prvom momčadi su mi najbolje iskustvo u karijeri,“ priznaje. „Naučio sam puno toga, ponosan sam što sam učio od takvih imena. Kojih konkretno? Messija, Henryja, Zlatana… Sve legende mahom, ali igrači različitih stilova igre, stoga, bilo je sjajno gledati ih i kopirati njihove trikove.“
Barcelonu je napustio 2010. godine u potrazi za minutažom, odnosno tragajući za sredinom u kojoj će napraviti prve seniorske korake i otišao je u Manchester City. Sad kad gleda na taj potez, vjerojatno mu je jasno da nije bio najpametniji s obzirom na motiv koji ga je tamo odveo, jer za Građane nije zaigrao ni jedne, jedine minute u službenoj utakmici.
Svejedno, nabavio je još jednog poznatog prijatelja – Davida Silvu. On ga je uzeo pod svoje dok je živio u Manchesteru i pokazao mu djelić svog repertoara.
„Čudesan lik, odličan igrač, vrlo inteligentan, a uz sve to i sjajan čovjek,“ rekao je pa nastavio „Družio sam se sa španjolskim govornicima, Slivom, Tevezom, Yayom Toureom, kojeg sam znao iz Barce, njegovim bratom Kolom također…“
No i u Cityju ga je dočekala ista kleta sudba… Gomila zvijezda ubrzo ga je bacila u zaborav, ali ne žali ni za tom epizodom jer smatra da ju je proveo u dobroj konkurenciji.
„Treninzi druge momčadi također su bili vrlo zahtjevni, Elabdellaoui, Guideti, Suarez, Joan… Svi su oni danas igrači respektabilnih klubova pa ne mislim da sam pogriješio. Naučio sam nešto i to danas koristim u karijeri,“ tješi se.
Dok je bio ugovorno vezan za City, igrao je na posudbi u Brightonu, ali nije dogovorio trajan otkup ugovora i morao se vratiti pa ponovo na posudbu. Redom je nastupao za Racing Santander, Granadu, Mallorcu i Hapoel Tel-Aviv u rodnom Izraelu.
U kolovozu 2016. ponovo se vratio u Barcelonu, ali u grad – ne klub. Naime, potpisao je za trećeligaša Sabadell, ali već u siječnju su mu otkazali ugovor radi ozljede s kojom se mučio gotovo godinu i pol.
Vrijeme na burzi iskoristio je za operaciju problematičnog koljena, želio je ostati u Engleskoj, ali potom mu je stigao mejl od FC Kairata, ponudio mu je dvogodišnji ugovor samo da bi ga uzajamno raskinuli nakon samo jednog nastupa. Nije želio otkriti zašto.
Danas je ponovo na burzi i traži angažman, a ako ga ismijavate što je u svoj životopis stavio crticu da ima iskustvo igranja u Barceloni – zapamtite da ima jednu utakmicu za Barcu više od većine vas…
(Sport.ba)
