sport.ba @sport.ba
Luka Modrić proglašen je osvajačem Goal 50 nagrade za 2018. godinu, no gdje se nalazi u poređenju s ostalim veznjacima u historiji fudbala.
Uključili smo samo one igrače sredine terena koji su većinom igrali u veznoj liniji koja se sastojala od dva ili tri igrača. Veznjaci koji su uglavnom igrali visoko na protivničkoj polovini nisu uvršteni.
20. Graeme Souness
Briljantan i brutalan, Graeme Souness bio je kompletan veznjak. I zabijao je i kreirao, a bio je jedan od najtvrđih igrača u historiji fudbala.
Jednom je čak teško povrijedio protivnika jer se ovaj usudio 'prodati' mu nekakav cirkuski potez, a Liverpoolova legenda nikad nije bila osoba koja je na terenu stvarala prijatelje.
Nije čak bio obožavan ni u svojoj ekipi, no uvijek ga se poštovalo. Bio je pravi pobjednik, osvojio je ligu pet puta, a kako je jednom njegov nekadašnji saigrač Alan Hansen rekao:
"Graeme je bio kralj veznjaka."
19. Jean Tigana
Motor prekrasne francuske ekipe koja je osvojila Euro 1984., a dvije godine ranije izgubila na penale u polufinalu, Jean Tigana bio je dio ponajbolje europske veze zajedno s Alainom Giresseom, Jeanom Fernandezom i Michelom Platinijem.
Bio je neumorni trkač, a uz to se i znao fenomenalno pozicionirati te je odigrao ogromnu ulogu u pobjedi nad Portugalom 3:2 u produžetku!
Uz to, bio je i glavni igrač Bordeauxa koji je tih godina dominirao francuskim fudbalom.
18. Roy Keane
Roy Keane bio je toliko problematičan da je njegov temperament nerijetko mnogima bio važniji od njegovog talenta. Suočavao se s protivnicima i suigračima, a njegova neutaživa žeđ za pobjedom bila je i blagoslov i prokletstvo.
Poput svog trenera na Old Traffordu, Alexa Fergusona, nije se zadovoljavao s ničim osim stopostotne prednosti, a kao rezultat toga praktički je bio Unitedov šef na terenu.
Keane i Ferguson naposljetku su se posvađali, no njegova nevjerojatna utakmica u Torinu 1999. u polufinalu Lige prvaka protiv Juventusa i dan danas smatrana je primjerom za udžbenike.
17. Didi
Najbolji igrač Svjetskog prvenstva 1958. bio je i fenomenalan u izvođenju slobodnjaka, a njegovi slobodni udarci bili su karakteristični po nevjerojatnom felšu koji je loptu nosio u najneočekivanijem mogućem smjeru.
Bio je i nevjerojatan dodavač te je izvrsno diktirao tempo igre, a historijski je i njegov gol na Marakani koji je bio prvi u historiji stadiona!
16. Paul Scholes
Nekadašnji napadač crvenih vragova Ole Gunnar Solksjaer jednom se našalio:
"Scholes nije najbrži, ne trči najviše, nikad ne pobjedi u duelu s glavom, ne zna uklizati... No on je naš najbolji igrač!"
A puno njegovih suigrača poput Davida Beckhama, Garyja Nevillea, Ryana Giggsa i sličnih smatraju Scholesa najboljim igračem s kojim su ikad zaigrali.
A svi tvrde kako su njegova dodavanja bila toliko dobra da nikad nije izgubio u vježbama posjeda na treningu. Bio je jedan od glavnih karika u 11 premijerligaških naslova, a iako nije puno pričao na terenu, njegove statistike govore sve!
15. Mario Coluna
Legendarne ekipe Benfice i Portugala šezdesetih imale su dvije zvijezde rođene u Mozambiku. Jednog se i dan danas sjećaju, a radi se o Eusebiju.
Drugi, Mario Coluna, pomalo je pao u zaborav, no njegov utjecaj na te dvije ekipe neprocjenjiv je!
Briljantno je diktirao tok igre u vezi, a bio je i odličan kapiten, mišićava gromada koju su nazvali 'Sveto čudovište'. Dominirao je terenom, a zabijao i puno golova.
Zauvijek vezan s Eusebijem, dvojac je napustio ovaj svijet s tek nekoliko sedmica razmaka 2014. godine.
14. Marco Tardelli
Usklici sreće Marca Tardellija nakon što je zabio drugi talijanski pogodak 1982. u finalu protiv Zapadne Njemačke prikazuju strastven način na koji je veznjak doživljavao fudbal.
Motiviran više od svih, bio je spreman učiniti što kod treba kako bi vratio loptu u posjed svoje ekipe, no to nije bila njegova jedina kvaliteta!
Bio je tehnički odličan i iznimno inteligentan te važan dio ekipe Italije te dominantnog Juventusa kojeg je vodio Giovanni Trapattoni.
13. Gerson
Brazilova ekipa sa Svjetskog prvenstva nerijetko je smatrana jednom od najboljih ikad, a iz tadašnje ekipe prerijetko se spominje upravo Gerson.
Po mnogima najvažniji igrač te ekipe, bio je mozak ekipe i kontrolirao cijeli vezni red svake utakmice u Meksiku te bio igrač utakmice u finalu protiv Italije, a bio je i odličan dodavač strašne ljevice... Koristila mu je i u finalu, kada je zabio fenomenalan pogodak za vodstvo Brazila 2:1!
12. Johan Neeskens
Johan Neeskens bio je neizostavan dio Ajaxa i Nizozemske koja je promijenila fudbal sedamdesetih.
Izvrsno se slagao s legendarnim Johanom Cruyffom, a par je osvojio tri Evropska prvenstva zaredom te su obojica bili u ekipe koja je 1974. izgubila u finalu Svjetskog prvenstva od Zapadne Njemačke.
Neumoran trkač koji je uvijek imao 'njuh' za gol, a s obzirom da je ranije u karijeri bio desni bek, bio je izvrstan i na obrambenom dijelu, pogotovo kad su u pitanju uklizavanja.
Iako je nerijetko zanemaren zbog Cruyffa, Neeskens je jednom jednostavno rekao:
"Ne smeta mi biti drugi najbolji igrač na svijetu!"
11. Wolfgang Overath
Wolfgang Overath bio je toliko dobar da je zbog njega veliki Gunter Netzer tek 37 puta obukao dres reprezentacije.
Genije s loptom, svojom prekrasnom ljevicom stvarao je šanse k'o na traci. Bio je umjetnik koji je bio jednako dobar u diktiranju tempa odstraga kao i kreiranju šansi sprijeda.
Cijelu karijeru proveo je u Kölnu, gdje je pomogao klubu osvojiti prvu ligašku titulu davne 1964., a na reprezentativnoj je razini bio fenomenalan u svjetskim prvenstvima 1970. i 1974., a Nijemci su potonje i osvojili!
10. Luka Modrić
Ovogodišnji osvajač Goal 50 nagrade, Luka Modrić je već desetljeće bez prestanka jedan od najbriljantnijih igrača na svijetu.
Dolaskom u Real Madrid došao je na nevjerojatnu razinu, a bio je jedan od ključnih igrača u Realove tri titule Lige prvaka.
No njegova najveća slava stigla je ovo ljeto... Osvojio je Zlatnu loptu kao najbolji igrač Svjetskog prvenstva nakon što je vatrene predvodio do finala SP-a gdje ih je porazila Francuska.
9. Clarence Seedorf
Jedan od najvećih mislilaca fudbala bio je toliko opsesivan s taktičkom stranom igre da je za vrijeme svojih igračkih dana izludio Massimiliana Allegrija jer je Seedorf uvijek htio raspravljati o najsitnijem detalju te samo 'pričati, pričati i pričati'.
Što i nije bilo iznenađujuće, pa ipak je Seedorf iz Ajaxove slavne akademije te je školovan u svakom segmentu fudbala.
Inteligentni veznjak sposoban zabijati nevjerovatne golove jedini je igrač u historiji koji je osvojio Ligu prvaka s tri različita kluba: Ajaxom, Real Madridom i Milanom.
8. Falcao
Roma je odbila šansu da potpiše Zica 1980. godine kako bi uzela Falcaa i cijeli se svijet smijao tom potezu. No, nisu im se smijali zadugo jer se Falcao uskoro pokazao kao možda i najkompletniji veznjak u svijetu fudbala tijekom ranih 1980-ih.
Falcao je bio poput generala na terenu, briljantan taktički i tehnički i dali su mu nadimak - Osmi kralj Rima.
Osvojio je scudetto 1983. i izgubio u finalu Europskog kupa godinu dana kasnije, a odlične je rezultate polučio i s Brazilom. Igrao u njihovom legendarnom sastavu na SP-u 1982. uz imena poput Socratesa, Edera, Cereza i samog Zica.
A zabio je i fenomenalan gol u klasiku, porazu 2:3 od Italije na tom turniru u Španiji.
7. Gianni Rivera
Originalan "Zlatni dečko" talijanskog fudbala, Rivera je debitirao u Serie A za klub iz rodnoga grada, Alessandriju, sa samo 15 godina. To je natjeralo Milan da ga ekspresno dovede i sljedećih 19 godina osvojio je tri scudetta i dva europska kupa, uz brojne druge titule.
Fenomenalan veznjak i playmaker, s briljantnom vizijom i inteligencijom, njegova predstava u finalu Evropskog kupa i pobjedi nad Ajaxom (4:1) 1969. godine smatra se ponajboljom individualnom partijom svih vremena. A odvela ga je i do osvajanja Ballon d'Ora te godine.
Na međunarodnoj razini, često je svjetla pozornice dijelio s Interovom megazvijezdom Sandrom Mazzolom, ali dao je svoj obol u talijanskom osvajanju prvog i jedinog europskog naslova, na domaćem terenu 1968. godine. A u epskom polufinalu na SP-u u Meksiku 1986., zabio je pogodak u 4:3 pobjedi nad Zapadnom Njemačkom.
6. Andres Iniesta
Jedano od univerzalno najcjenjenijih igrača svih vremena, Andres Iniesta kombinacija je klase i konzistencije, ekstravagantno nadaren talent koji je uvijek isporučivao u najvećim utakmicama za Barcelonu i Španiju.
Kao što je jednom njegov bivši suigrač Ivan Rakitić rekao o poniznom fudbalskom heroju:
"Ako ne volite Iniestu, ne volite fudbal."
Blagoslovljen zadivljujućim pregledom igre, prekrasnom kontrolom i vrhunskih vještinama driblinga, Iniesta je bio ključan sastojak u dvije različite trostruke krune Barcelone (2009. i 2015.), baš kao i u španskom nizu osvajanja tri velika turnira (Euro 2008., SP 2010. i Euro 2012.).
5. Luis Suarez
U ranim 1960-ima, Luis Suarez nije bio samo najbolji veznjak na svijetu. Bio je najbolji i najskuplji igrač na svijetu! Bio je na podiju prilikom dodjele Ballon d'Ora četiri puta, osvojivši nagradu jednom.
Suarez je bio playmaker koji je djelovao iz dubine u "Velikom Interu" Helenia Herrere koji je osvojio uzastopne evropske naslove. Bio je kreator i mozak briljantne ekipe.
Primjereno nazvan "Arhitekt", Suarezov pregled igre i odlična dodavanja pomogli su Španiji da uzme europski naslov 1964., a bio je zvijezda i u Barceloni s kojom je uzeo dvije ligaške titule.
4. Frank Rijkaard
Nakon potpisivanja Marca van Bastena i Ruuda Gullita 1987., Milan je osvojio prvi naslov u Serie A u devet godina. A nakon što su potpisali Franka Rijkaarda sljedeće ljeto, uzeli su prvi evropski kup u zadnjih 20 godina.
Visok, elegantan igrač koji je bio odličan u zraku, imao brz prvi korak i bio tehnički superioran, Rijkaard je većinu svog igračkog vremena u Ajaxu proveo na poziciji stopera.
No, u Milanu su ga prekomandirali na poziciju defenzivnog veznog, iako je on imao naviku zabijanja ključnih pogodaka (pogledajte finale Europskog kupa 1990.).
"Dunga, Marcel Desailly, Roy Keane i Patrick Vieira... Svi su oni bili briljantni na toj poziciji, ali Frank je najbolji defenzivni vezni svih vremena", ustvrdio je jednom prilikom Ronald Koeman.
Rijkaard svakako ima pravo polagati pravo na takvu titulu, jer je bio čovjek koji je držao konce u ponajboljoj ekipi svih vremena. A briljirao je i za Nizozemsku u njenom jedinom osvajanju velikog naslova, Eura 1988. godine.
3. Xavi
Zadivljujuće razdoblje stalnog uspjeha Barcelone i Španije krajem 2000-tih i početkom ovog desetljeća jednostavno ne bi bilo moguće bez Xavija, elegantnog playmakera koji je pokretao obje ekipe.
Njegov pregled igre je bio podjednako zapanjujuć kao i sposobnost da kontrolira ritam utakmice. Nije bilo dodavanja koje on nije mogao izvesti. Jednostavno je vidio igru kao nitko drugi.
"Kad bi fudbal bio znanost, Xavi bi otkrio formulu", jednom je rekao Jorge Valdano.
"S loptom u nogama, nitko nikad nije komunicirao tako inteligentno sa svakim od saigrača na terenu."
2. Andrea Pirlo
Zasigurno, njegov dolazak u Torino je stvarao dojam božanske intervencije nakon što je besplatan transfer iz Milana, s kojim je osvojio dvije Lige prvaka za vrijeme boravka na San Siru, automatski pretvorio ekipu koja je prethodne dvije sezone završavala na sedmom mjestu u - višestrukog osvajača talijanskog prvenstva.
Možda i najimpresivnija stvar oko Pirla jest ta da je bio velik fudbaler koliko je s druge strane bio smiren. On je bio suština fudbala, ali i stila.
"Ne osjećam pritisak. Boli me uho za to. Proveo sam popodne u nedjelju, 9. jula 2006., u Berlinu spavajući i igrajući PlayStation", napisao je jednom Pirlo.
"A navečer sam izašao na teren i osvojio Svjetsko prvenstvo."
1. Lothar Matthaus
Koliko je dobar bio Lothar Matthäus? Pa... Diego Maradona ga smatra najvećim rivalom kojega je ikad imao.
Matthäusova karijera je bila zadivljujuće duga i uspješna. Počeo je osvajanjem Eura 1980. godine kao 19-godišnjak da bi točno 20 godina kasnije izabran za fudbalera godine u Njemačkoj.
U tom trenutku, Bayernova i Interova ikona već se 'pretvorila' u libera zahvaljujući fantastičnom pregledu i čitanju igre, ali na svom je vrhuncu Matthäus bio veznjak. Kako to Englezi vole reći - od šesnaesterca do šesnaesterca. A po mnogima i najbolji kojega je svijet fudbala ikad vidio.
Bio je pokretačka sila Zapadne Njemačke u osvajanju SP-a 1990. godine, zabio je četiri gola na tom turniru, a to mu je donijelo i Ballon d'Or.
(Sport.ba)
