sport.ba @sport.ba
Niko ne razumije "pobjedu po svaku cijenu" bolje od Josea Mourinha. Portugalac je 2013. oteo Williana londonskom Tottenhamu, a onda je još i tvrdio kako su si spursi sami krivi za sve jer su naivno objavili da je Brazilac na liječničkom u Londonu.
"To je opasnost liječničkih pregleda koji se obavljaju prije potpisivanja ugovora", rekao je Mourinho nakon što je kompletirao 30 miliona funti vrijedan transfer. "Najbolja stvar koju možete napraviti jest držati liječnički pregled u tajnosti."
U Tottenhamu su bili jako ljuti, ali Mourinho je imao pravo, sve dok igrač ne potpiše ugovor, ništa se ne može uzeti zdravo za gotovo odnosno ništa ne treba izaći u javnost. Roma je lekciju naučila na teži način. U ponedjeljak popodne, objavili su na Twitteru da su postigli dogovor s Bordeauxom oko transfera Malcoma koji će uskoro obaviti liječnički pregled.
Kao jedan od najdužih operatora na tržištu transfera, Romin sportski direktor Monchi instinktivno je znao da je to loša ideja. Međutim, Bordeaux je ustrajao da se sporazum javno objavi i Giallorossi nevoljko prihvaćaju njihov zahtjev. Četiri dana nakon onoga što je Monchi opisao kao "intenzivne" pregovore, giallorossi su se samo željeli završiti transfer.
Dakle, sporazum je objavljen, a brazilski napadač i njegov agent rezervirali su let u Rim u 21.00. Malcomova je majka čak i otputovala u talijanski glavni grad kako bi pozdravila svog sina po dolasku. Ali on nikada nije stigao do zračne luke Fiumicino. Bordeaux je zaustavio put jer je primio interesantniju ponudu, onu Barceloninu.
Francuzi su zamalo zgotovili transfer, dali su Romi svoju riječ te čak i poslali dokumente u Rim, dokumente koje je tek trebalo potpisati. Ali tu na scenu nastupa predsjednik Bordeauxa Stephane Martin kojeg za to sve nije bilo briga. On je rekao Monchiju kako ništa još nije potpisano, te da Roma ne može poduzeti ništa osim eventualno povećati svoju ponudu.
Roma je bila spremna to i učiniti, ali tada je Monchi shvatio da ga pokušavaju namamiti u cjenovno natjecanje pa je stoga odustao od Malcoma. Bordeaux je jednostavno dobio bolju ponudu od Barcelone koja je iznosila 41 milion eura i to je to. U nogometu, kao i u drugim poslovima, novac priča, a ostale riječi su besmislene. Pojam "finansijski fair-play" beznačajan je jednako kao i Barcelonin moto "Mes que un club" ("Više od kluba").
Malo je smiješno da u Barceloni zapravo i dalje misle kako su oni moralna vertikala kada se uzme u obzir što predstavljaju i kako se ponašaju. Naravno, njihovi navijači će se braniti tezom da nisu učinili ništa protuzakonito te da je klub imao pravo ući u borbu za Malcoma, a da je tajming u cijeloj priči nebitan.
I bit će u pravu, Roma će sada poduzeti pravne poteze protiv Bordeauxa, ali Barcelona nije prekršila nijedno pravilo. Međutim, način na koji su oteli igrača, ismijava njihovo uvjerenje da su plemeniti i častan klub. Uostalom, njihovo ponašanje još više iznenađuje kada se zna da Barca još zamjera Realu otimanje Alfreda Di Stefana 1953. godine.
Na njihovoj službenoj stranici, gubitak Di Stefana od ljutih rivala označen je kao "neobičan savezni manevar (od strane Španskog nogometnog saveza) koji je imao podršku Frankista, unatoč činjenici da je Barca napravila nekoliko pogrešaka u pregovorima s kolumbijskim Millonariosom koji je uz River Plate polagao prava vlasništva na argentinsku legendu.
Koliko je veliku ulogu (ako ju je uopće imao) odigrao general Franco u smiješnoj odluci da Di Stefano bude podijeljen između klubova, igrajući tako jednu sezonu za Real, a jednu za Barcu, ostat će samo predmet rasprave. Ipak, logično je za pomisliti da Barcelona nakon takvih zavrzlama nikad ne bi pribjegla nečem sličnom, ali moderna Barcelona nema vremena za staromodne ideje poput sportskog fair-playa.
Bilo je toliko mnogo nepodudarnosti i financijskih nepravilnosti u njihovom potpisivanju Neymara iz Santosa u 2013. godini, da je Sandro Rosell podnio ostavku na mjesto predsjednika kluba. Sljedeće godine, Barca je pogođena zabranom transfera u dva prijelazna roka zbog ilegalnog dovođenja maloljetnih igrača.
Sjetite se, to je klub koji je nekoć odbio ukaljati svoj dres sponzorskim znakom. Zatim su ušli u sporazum s Qatar Airwaysom, tvrtkom sa sjedištem u zemlji s, blago rečeno, upitnim ljudskim pravima. No tada je Barcelona vjerovatno shvatila ili prihvatila da je to nogomet i da cilj opravdava sredstvo.
Ako želiš održati korak s vodećima, moraš se prilagoditi pa je na kraju krajeva Barcelona trenutno bogatija i uspješnija nego što je ikad bila. Jedina žalosna stvar je što je prestala biti više od kluba. Sada su kao i svi drugi, samo dio bijesnog licemjerja.
(Sport.ba)
