Vatreni skoro pa na krovu svijeta ili kako su Luka i Ivan zadojeni neizlječivom boljkom pokvarili sve

Završen je još jedan mundijal, 21. po redu. Francuzi su po drugi put zasjeli na krov svijeta i to tačno nakon 20 godina čekanja. Trijumf Galskih pijetlova, ma šta mnogi tvrdili, je apsolutno zaslužen. Istina, Trikolori nisu briljirali, ali su bilježili prijeko potrebne rezultate.

Najveći podvig je svakako hrvatsko srebro. Iako, kada se pogleda sastav i prvih 11 jasno je da je riječ o igračima koji dolaze iz vrhunskih timova: Real Madrid, Barcelona, Monaco, Liverpool, Fiorentina, Inter, Juventus... Za mene i nije pretjerano iznenađenje, pogotovo nakon što im se žrijeb baš "otvorio". Lovren, Rakitić, Modrić i ostatak družine zaslužili su veliki respekt za sve ostvareno u Rusiji.

Nadmašen je učinak "Ćirinih Vatrenih", za koji se vjerovalo donedavno da ga niko više neće ponoviti. Ni blizu. A eto desilo se. Upravo zbog toga je fudbal i omiljeni sport, jer favoriti ne pobjeđuju uvijek. U posljednje vrijeme sve rjeđe. Također, još jednom je dokazano da je sport najbolji ambasador jedne države. Za Hrvatsku sada sigurno zna i svako dijete, pa i ono u Africi, Aziji i drugim kontinentima. 

Od samog početka ubrajao sam ih u pritajene favorite, ali iskreno nisam ih baš očekivao u finalu. Međutim, faktor sreće i znanja itekako su utjecali, te su Vatreni okitili se srebrom, slobodno možemo reći, zlatnog sjaja. Ni ovog puta nisu mogli proći bez Bosanaca i Hercegovaca, koji su preko noći postali idoli nacije. Zlatko Dalić itekako je kritikovan kada je preuzeo tim, a sada je jedan od najomiljenijih likova u susjedstvu. Međutim, ne mogu da se ne pitam da su recimo Hrvati ispali već u grupnoj fazi - da li bi i dalje Dalić bio heroj ili tek glupi Bosanac? Bilo je takvih slučajeva, najbolji primjer nam je Marin Čilić, koji je rodom iz Međugorja. 

Najmanja želja mi je omalovažavati uspjeh koji je postignut, a koji upravo trebao bi nama biti vodilja da konačno krenemo voditi računa o vrhunskim sportistima kakve je Bosna i Hercegovina uvijek imala. Međutim, da se vratim na uspjeh naših susjeda. Sve je bilo idealno, ako izuzmemo puštanje Thompsonovih pjesama u svlačionici i pojedinačne ispade opuštanja uz njih, kao i Kolindino arlaukanje uz pjesmu o takozvanoj "Herceg-Bosni" koja je nastala kao plod zločinačkog poduhvata. 

Sve je bilo idealno do samog dočeka. I opet se ukazala ta spodoba u liku Marka Perkovića, koja je zabranjena u pola Evrope, ali očito itekako poželjna u susjedstvu. Moramo se pogledati istini u oči i priznati da igrači nisu baš fakultetski obrazovani momci pa znaju razlikovati šund od klasike, ali crtu su itekako prešli sramotnim orgijanjem na Trgu bana Jelačića. Prvo se "istakao" Ivan Rakitić, koji je Thompsona proglasio kraljem, a onda i Zlatna lopta Mundijala. Modriću je bilo malo sramotnog Thompsonovog repertoara, pa je zatražio još. Skandal bez presedana, pogotovo kada se zna da je riječ o jednom od najboljih igrača svijeta koji bi mladima trebao biti uzor. Međutim, kako nam Luka može biti takva osoba, pogotovo nekom iz Bosne i Hercegovine ko je recimo izgubio najmilije upravo zahvaljujući toj takozvanoj "Herceg-Bosni", koju silno prizivaju Vatreni. 

Ipak, moram se vratiti malo u prošlost i prisjetiti da je taj isti Modrić ne tako davno podržao i osuđenog zločinca Darija Kordića tako što je uz Jerka Leku, Matu Bilića, Niku Kovača i osvjedočenog "za dom uvijek spremnog" Josipa Šimunića donirao dres kako bi pomogli haškom optuženiku koji je mnoge zavio u crno. Pa sjetim se i Ivana Rakitića, koji je sramno u dresu Barcelone pozdravljao kukavički čin presuđenom haškom zločincu Praljku. Upravo Luka i Ivan bi morali biti i moralne vertikale, ali nažalost ostat će samo vrhunski fudbaleri zadojeni idejama koje nimalo nisu poželjne.

Nisu baš spremni s ovim se pomiriti u komšiluku i priznati sami sebi da fašizam nije pobjeđen, već je uveliko "procvjetao" u nedjelju navečer te je velika fešta prerasla u nešto u što nikako nije smjela. Vatreni su me tako neodoljivo podsjetili na kravu koja daje mlijeka u obilju, a onda u ključnom trenutku to sve pokvari prevrnuvši tu kacu nogom i prosuvši svo mlijeko. Dok god se fašizam i takve ideje o  "udruženom zločinačkom poduhvatu" nailaze na plodno tlo, ta krava ma kakvog sjaja bila neće davati željene rezultate...

Piše: Mirza Hadžijusufović