sport.ba @sport.ba
Napadač Liverpoola svoju bradu nosi ponosno, obavlja molitvu prije utakmica i čini sedždu nakon svakog gola. Autorica članka Financial Timesa Roula Khalaf govori o tome kako je odrasla u porodici koja je fascinirana Liverpoolom i to u periodu kada niko od njih nije bio u Velikoj Britaniji. Ona govori o tome kako su njena braća bila očarana engleskim fudbalom, a nijedan tim ih nije oduševljavao kao Liverpool.
Khalaf kaže kako je vremenom iščezlo njeno interesovanje za engleski fudbal, ali je njen ponovni interes za Liverpool nedavno potaknut vezom između fudbala i socijalne integracije. Njen ponovni interes se javlja zbog 25-godišnjeg fudbalera Mohameda Salaha, koji je rođen u Egiptu, a koji je trenutno najbolji igrač u Engleskoj. Od potpisivanja ugovora s Liverpoolom prošle godine „Mo“ je postao inspiracija muslimanskoj omladini u Velikoj Britaniji.
Autorica naglašava kako u pojedinim dijelovima Evrope, gdje vladaju populizam i ksenofobija, sama pojava kao što je brada kod muškaraca ili, pak, povezivanje s džamijom, muslimanima može predstavljati problem i nelagodu. „Egipatski kralj“, kako ga fanovi nazivaju, svoju bradu nosi ponosno, obavlja molitvu prije utakmica i učini sedždu kada postigne pogodak. Svojoj kćerki je dao ime Makka, u čast muslimanskog svetog grada.
Iako se Salahov islam se ne razlikuje od islama drugih muslimana, njegovim fanovima se on počeo sviđati. On je odjedanput postao toliko divan, da su posudili pjesmu „Good Enough“ i sastavili pjesmu koju su posvetili Salahu. Stihovi pjesme glase: „Ako je dovoljno dobar za tebe, dobar je i za mene. Ako zabije još koji gol, i ja ću postati musliman! On sjedi u džamiji, tu želim biti i ja.“
U njegovom rodnom Egiptu je Salahova međunarodna slava izvor ponosa i rijedak uzrok nacionalnog jedinstva. Postao je toliko popularan da su birači napisali njegovo ime na nekim od milion nevažećih glasačkih listića na predsjedničkim izborima u martu. Činjenica da je on odrastao u siromašnom selu na delti Nila i da je dnevno morao potrošiti četiri sata da bi otišao na trening, pet puta u sedmici, inspiriše milione egipatskih mladića.
Iako Salah nije prvi niti posljednji muslimanski fudbaler u zapadnom svijetu, on je drugačiji jer utječe na muslimansku omladinu, posebno one koji žive na Zapadu, a koji su često predmetom sumnjičenja zbog zapadnog stava o islamu. Autorica u zaključku kaže kako Salah ne voli govoriti o svojoj vjeri. U intervjuima djeluje veoma skromno odajući utisak da stoji čvrsto na zemlji. Voli istaći svoj identitet igrača, a njegova pažnja je usmjerena na vraćanje Liverpoola na dane kakav je bio u njenoj mladosti.
„Možda Salah to ne osjeća, ali njegov talenat odjekuje daleko izvan igre i daleko izvan Liverpoola“, kaže Khalaf na kraju teksta.
