sport.ba @sport.ba
Christian Atsu u jeku je nemilosrdne bitke za ostanak u Premier ligi s Newcastleom, ali ganski reprezentativac smatra kako ta borba nije ništa naspram borbe njegove obitelji protiv siromaštva. Djetinjstvo bivšeg igrača Chelseaja obilježili su novčani problemi i gubitak oca u tragičnim okolnostima - obitelj nikad nije saznala pravi uzrok smrti zbog nedostatka medicinske skrbi tamošnjih liječnika. Odrastao u mjestu Ada Foah, Atsu je svoj talent brusio na ulici prije nego što su ga uočili skauti iz Feyenoordove afričke akademije. Pozdravio se s porodicom, ne znajući kako nikad više neće vidjeti svog oca Immanuela, koji se razbolio i umro u prvih šest mjeseci kojih je Christian proveo u akademiji.
Njegov brat i majka brinuli su za njega, a ostatak porodice bio je raštrkan širom zemlje u borbi za preživljavanje kako bi nadoknadili gubitak glave obitelji, koja se bavila ribarstvom. Atsu je izlazak iz siromaštva pronašao 2010. godine kada Porto pokazuje interes te odvodi mladog nogometaša u Evropu. Nogometaš danas radi kao ambasador britanske humanitarne organizacije čiji je cilj borba protiv siromaštva. Tu borbu 26-godišnjak shvaća jako ozbiljno jer smatra kako je njegov otac mogao biti spašen da je porodica imala finansijska sredstva kakva imaju danas.
"Da, 100 posto! Preživio bi da sam ja već tada bio profesionalni nogometaš ili da je te zdravstvene probleme imao dok sam ja bio u Portu", rekao je Atsu za Goal pa nastavio: "Preživjeo bi jer bih se ja skrbio o njemu. Odveo bih ga u bolju bolnicu i sve bi bilo u redu. Uvijek smo pričali o tome kad bismo se našli na obiteljskim okupljanjima. Za njega, bio bi predivan osjećaj da me vidio kako igram. Za mene je to jako teško jer je moj otac žrtvovao sve kako bi me vidio kako igram, a kad sam postao dobar - otišao je. Teško je, ali to je život".
Newcastleovi nogometaši usred su borbe za opstanak, ali većina će se njih ipak okupiti na gala večeri kako bi dali podršku Atsuovoj borbi. Atsu je kao mladić prekinuo školovanje zbog sporta te je, na trodnevnoj probi u Portu, osjećao veliki pritisak neuspjeha koji je mogao uništiti snove njegove obitelji i prijatelja o lakšem životu.
"Tačno je da sam u Gani naučio sve o pritisku. Naučio sam se nositi s njim", dodao je 26-godišnji nogometaš pa dodao: "Znali smo govoriti da 'pas koji te voli određuje brzinu kojom trčiš'. Ako te lovi spor pas, trčat ćeš sporo, ali ako te lovi nešto brža životinja, i ti ćeš potrčati brže. Što je više pritiska na tebi, to ćeš napornije raditi. Imao sam puno pritiska na leđima i nisam imao razloga ne trčati brže, raditi više. Napustio sam akademiju jer sam razgovarao sa s porodicom i odlučio se na povratak kući".
"Tamo me dočekalo Portovo pismo u kojem su mi objasnili da su gledali moje videosnimke s akademije i da me žele. Bio sam sretan što sam došao doma i imao nekoga ko mi može pomoći s odlukom. Razgovarao sam s obitelji i odlučio da moram otići u Portugal jer je to velika prilika za mene", objasnio je Ganac.
"Imao sam probu. Prvi ugovor je bio samo probni, na tri dana. Nije bilo lagano, ali zahvaljujem Bogu na toj prilici. Puno djece u Gani neće dobiti tu priliku i potrošit će svoj talent u Africi. Stoga je jedan od mojih ciljeva omogućiti toj djeci da uzalud ne rasipaju talent nego da im se pruži prilika", objasnio je nogometaš.
Potom je objasnio i kako se osjećao u prvim danima kao profesionalni nogometaš: "Bio sam jako sretan jer sam mogao slati novac porodici i prijateljima. Bio sam radostan kad sam potpisao i produžetak ugovora, u konačnici na tri godine. Cilj nije bio novac, već igrati na najvišem nivou te dobiti priliku za napredovanje. Igrao sam na dosta velikih stadiona u Gani pa to nije bio problem za mene, a dobra stvar je što u Europi nije bilo pritiska izvan terena - ljudi i prijatelja koji bi me opsjedali pozivima. Sada taj pritisak nije tako velik kao na početku karijere. Znate, imam šestero braće, četiri sestre i majku; lijepo je kad čuju dobre vijesti i to im izmami osmijeh na lica".
Afričkom nogometašu nije bilo jednostavno priviknuti se na europski način života: "Kada sam došao u Porto, odlučio sam ostaviti svoju zelju iza sebe i koncentrirati se na svoju budućnost. Morao sam se na neke stvari prilagoditi: drugačija hrana, drugačiji ljudi, drugačije vrijeme...ali sretan sam jer sam ispunio svoj san kad sam zaigrao u Premier ligi".
Nastupi mladog Ganca u dresu portugalskog kluba donijeli su mu nadimak "Afrički Messi" i senzacionalan transfer u Chelsea: "Kada sam bio u akademiji imali smo TV na kojem smo gledali Premier ligu", prisjetio se Atsu.
Afručki Messi pun je hvale za nogometaša po kojem je dobio svoj nadimak: "Divio sam se i Messiju. Bio je malen, brz i s nevjerovatnom tehnikom. Uvijek sam maštao da ću igrati s njim", rekao je Atsu dodavši kako u njegovoj domovini jedan nogometaš ima ikonski status: "Essien je legenda u Gani. Proglašen je za najboljeg igrača Afrike tri puta, igrao je fantastično u bluesima. I u reprezentaciji je bio dobar - on je definitvno bio moj idol, a sad ga i dobro poznajem".
Na kraju je Atsu otkrio i ciljeve za budućnost: "Želim osvojiti Afrički kup nacija s Ganom i potruditi se da Newcastle ostane u najvišem rangu. Na humaniranom planu, cilj mi je pomagati ljudima koliko god mogu. Biti tu jedni za druge, pomagati. To je ono što želim raditi, pokazati ljubav za ljude", zaključio je nogometaš svraka.
