sport.ba @sport.ba
Još jedno izdanja emisije „As exkluziva sa Muhamedom Bikićim“ snimljeno je u Sjedinjenim Američkim Državama. Na "Balkan kampu 2017.“ u Las Vegasu, u organizaciji US Soccer Education, urednik i voditelj emisije se susreo sa Nenadom Vidakovićem, nekadašnjim fudbalerom Sarajeva i Čelika i reprezentativcem bivše Jugoslavije, danas trenerom preko Atlantika.
„Drago mi je da smo se susreli nakon više od dvadeset godina. Putevi su nam se razilšli, kao i mnogima , ali evo i danas smo ponovo zajedno i radujem se našem susretu. Kao što vidite, tu sam u Americi, idalje radim kao trener na Akademiji, a evo tu sam i na Balkan Kampu 2017.“, rekao je strateg prijeratne sjajne generacije Ilidžanaca, koji je igrala 1/16 finala kupa bivše Jugoslavije s Beograđanima. Vidaković je bio na kormilu Igmana, a Ivica Osim Partizana, a utakmica je odigrana na Grbavici, na stadionu Neninog gradskog rivala.
„Prošao sam školu fudbala Sarajeva, a bio sam standardni član juniorske ekipe, sa kojom smo u Beogradu 1975. osvojili Kup tadašnje Jugoslavije, prvi put u istoriji kluba. Tada smo pobijedli vršnjake iz skopskog Vardara. Osim za prvi tim Sarajeva, igrao sam za Čelik od 1982. do 1986. kada sam karijeru nastavio u Turskoj, Francuskoj, te na Kipru“.
Vidaković je 1989. vodio ilidžanski Igman, tokom ratu radio je sa Predragom Pašićem u njegovoj ”Bubamari” sa djecom, a 1994. izašao je Hrvatsku, gdje se vratio fudbalu, igrajući za NK Opatija, koju je poslije i trenirao. U Ameriku je došao 1996. zajedno s porodicom.
„Godinu kasnije postao sam trener jedne srednjoškolske ekipe i tako je počeo moj trenerski posao u Americi. Bio sam na klupi u raznim klubovima, da bih 2005. počeo raditi na Mercyhurst University, Erie, Pennsylvania gdje sam i danas prvi trener“.
Vrlo poštovan i cijenjen, porodica (supruga i dva sina) bila i ostala na prvom mjestu, kao i domovina u koju Vidaković redovno dolazi i misli na našu djecu kojoj želi pomoći na svaki način, a to smo se uvjerili na odlično organiziranom Balkan Kampu u Las Vegasu.
„Ovaj Kamp je jako dobra stvar. Prvo, što se nađe na jednom mjesto 200 ljudi. Drugo, da izmijenjamo mišljenja, gdje neko igra i kako igra. Treće, što je i najvažnija stvar, da stvaramo ljubav naše djece prema fudbalu, da naša djeca ovdje vide trenere koji su nekada igrali. Da im probamo objasniti kako smo mi nekada igrali, kako je to bilo kod nas. Dalje, da im stvaramo ljubav prema Bosni, da razmišljaju kako da zaigraju za bh. reprezentaciju. Tvrdim da u Americi ima još Ibiševića. A kako da ih nađemo, upravo, organizovanjem ovakvih kampova“.
I na kraju je Nenad Vidaković poručio:
„Kad ne mogu da učim djecu u Sarajevu u BiH, moge u SAD-u i to i bosanskohercegovačku i američku. Prvi uslov je da su trenirali fudbal i da su dobri igrači, potom da znaju engleski jezik i to će morati dokazati na taj način što će morati položiti ispit iz engleskog, tzv. SAT test. Također, prilikom prijema vodi se računa o školskim rezultatima, a svi kandidati dužni su da o sebi naprave i video klip i na njemu prikažu svoje sportske i edukativne mogućnosti“.
