17. 01. 2018 - 13:00
Kada princ postane kralj: Nekada skupljao lopte na Delle...
907
Shares
Kada princ postane kralj: Nekada skupljao lopte na Delle Alpiju i divio se Del Pieru, a danas sva djeca žele biti kao on

NE DIRAJTE MARCHISIJA

Kada princ postane kralj: Nekada skupljao lopte na Delle Alpiju i divio se Del Pieru, a danas sva djeca žele biti kao on

Besim TODOROVAC
17. 01. 2018 - 13:00
0
Shares

Jednostavan baner naslikan crnim slovima preko bijele podloge našao je svoje mjesto izvan Juventusovog trening kompleksa u Vinovu, a riječi su bile vidljive unatoč gustoj magli koja se pojavila ujutro. "Ne dirajte Marchisija. Ostani sa nama", bila je poruka male grupe navijače koja je govorila za hiljade, pa možda i milione navijača koji ne mogu zamisliti šta bi značilo da veznjak napusti voljenu ekipu.

Lojalnost je promjenljiva stvar u fudbalu, kao što želja Alexisa Sancheza da ode u Manchester ove zime jasno pokazuje. Shvativši da Arsenal nema nikakve šanse za ozbiljniji trofej, Čileanac se želi preseliti na sjever Engleske i nimalo ga ne zanima da li će njegov budući dres biti crveni ili plavi, dok god dobija novac i medalje. Barcelonini idoli Neymar i Dani Alves sada su saigrači u Parizu, dok je primjerice Michael Owen nedavno rekao da je u suzama napustio Liverpool, ali se ipak pridružio Real Madridu. Onda Newcastleu, a potom i Manchester Unitedu.

Italija je zato uvijek bila unikatan slučaj sa takvim stvarima, a njeni igrači, kao i u drugim aspektima života na Apeninima, često su išli u krajnje ekstreme spektra. Neki, poput Francesca Tottija i Paola Maldinija, predstavljali su isti klub preko dvadeset godina (kako ovo zvuči čudno napisati u 2018. godini), dok je sa druge strane Leo Bonucci proteklog ljeta postao 11. igrač koji je zaigrao za Milan, Inter i Juventus. Christian Bobo Vieri je, ni manje, ni više, igrao za dvanaest različitih klubova, a pritom je uspjevao biti prvi strijelac i u Seriji A, i u Španiji.

Postoji još bezbroj drugih primjera ovakvih nomadskih karijera... A postoji i Claudio Marchisio.

On je igrač Stare dame sa najdužim stažom. Potpisao je za omladince još 1993. godine. Rođen u Torinu, iz porodice koja je imala sezonske ulaznice. Sada ga odmah prepoznaju svaki put kada zakorači na Juventusov stadion, dok je nekada bio skupljač lopti na starom Delle Alpiju i sanjao da jednog dana zaigra u čuvenom crno-bijelom dresu. Dok je napredovao kao tinejdžer, Marchisio je impresionirao svakog ko je imao veze sa klubom zahvaljujući nevjerovatnoj vještini, čudesnoj radnoj etici i nivou profesionalizma koji Juve zahtjeva od svih svojih fudbalera. Postao je kapiten Primavere (ekipa do 19 godina) i pomogao im da osvoje ligašku titulu, ali i prestižni Viareggio kup tokom sezone 2005/06.

Iste sezone počeo se pojavljivati u prvom timu kod Fabija Capella, ali nikada nije zaigrao. Biti zapostavljen je bilo nešto novo za Marchisija, a iako je bivši trener Reala sigurno imao svoje razloge za ovakvu odluku, on je tek prvi u nizu trenera koji nisu imali povjerenja u domaću zvijezdu.

del-piero-marchisio

Kasnije nazvan "Mali princ", Claudio je za stalno promoviran u prvu ekipu nakon Calciopolija, zbog kojeg su tadašnji prvotimci poput Patricka Vieire i Emersona otišli u Inter, odnosno Real Madrid. I Capello je preselio na Bernabeu, ali je njegova zamjena Didier Deschamps također birao druge fudbalere. Tada su Christiano Zanetti, Giuliano Giannichedda i Matteo Paro imali prednost ispred Marchisija.

Međutim, trio su zahvatile razne povrede, a obećavajući klinac je konačno dobio šansu da zablista, što je i iskoristio te brzo zacementirao mjesto u startnih 11. Prometnuo se u živahnog box-to-box veznjaka koji se nikada nije umarao. Pokrivao je odbranu prije nakon čega bi se silovito uputio ka napadu. Prvu asistenciju upisao je protiv Arezza, i to za Alessandra Del Piera. Gol kojim su osigurali povratak u Seriju A.

Onda su ga čelnici Juventusa poslali u Empoli na posudbu, odlučivši se da popune veznu liniju igračima čija je napuhana cijena samo služila da se povećaju ionako nerealna očekivanja. Do starta sezone 2008/09, klub je potrošio 9 miliona eura na Sergija Almirona, 10 miliona na Christiana Poulsena, Momo Sissoko je stigao iz Liverpoola za 11, dok je Lyon zaradio 13 za Tiaga Mendesa.

Do decembra, međutim, niko od ove četvorice nije dobijao velike pohvale, već se izdvojio Marchisio koji se istaknuo u pobjedi 4-2 protiv Milana. Činilo se da je konačno došlo vrijeme za njegov šou. No, sportski direktor Alessio Secco imao je druge genijalne ideje. Bacio je 25 miliona eura za Felipea Mela iz Fiorentine, a mladi Marchisio još se jednom našao na margini.

Opet se uspio dokazati i vratiti se gdje pripada, nakon čega je Juve godinu dana kasnije doveo Alberta Aquilanija. Zbog toga je trener Gigi Delneri na iznenađenje svih počeo koristiti Marchisija kao lijevo krilo, uloga koja mu nikad nije odgovarala, ali koju je prihvatio bez ijedne riječi te je vremenom naučio adekvatno je odraditi.

Delneri i njegova opsesija sa sistemom 4-4-2 trajala je manje od 12 mjeseci, poslije čega ga je zamijenio Antonio Conte u ljeto 2011. I revolucija je krenula. Unatoč dolascima Andree Pirla i Artura Vidala, Marchisijov značaj je ponovo došao do izražaja i Conte nije imao drugog rješenja nego da počne koristiti sistem 3-5-2 koji je omogućio Talijanu da igra na prirodnijoj poziciji.

Napadajući iz dubine, zabio je gol u prvom meču na novom stadionu, a Bianconeri su tom pobjedom krenuli u neočekivanu sezonu bez poraza, a Marchisio je sa deset golova bio prvi strijelac tima. Kasnije su ponovo uzeli Scudetto, i još dvaput pod vodstvom Contea, koji je bio prethodni vlasnik dresa sa brojem 8, prije nego je ovaj prvo preuzeo talijansku reprezentaciju, a onda i Chelsea.

Na njegovo mjesto je došao Max Allegri, koji je uvidio da su godine počele usporavati Marchisija. Sa povrijeđenim Pirlom, bivši strateg Milana nije uradio što i Conte i koristio Pogbu na centralnoj poziciji, već je ovu ulogu dodijelio upravo "Malom princu". Poslužio je kao dostojna zamjena bradatom geniju, a imao je jednu od glavnih uloga u pohodu na prvu duplu krunu u dvadeset godina, kao i dvanaestogodišnju pauzu od finala Lige prvaka.

Mnogo mobilniji i defanzivno oprezniji, njegova sposobnost u ulozi plejmejkera još više je dolazila do izražaja nakon Pirlovog odlaska u New York City, a Marchisio je bio spektakularan. Slao je pasove po cijelom terenu, uvijek na oprezu od opasnosti kada protivnik dobije posjed. Ekipa je bila oštrija i teža za pobijediti sa mladićem koji je zamijenio iskusnijeg reprezentativnog kolegu.

Došla je još jedna dupla kruna, ali i agonija sa pokidanim ligamentima koljena, što ga je odstranilo sa terena na šest mjeseci. U nemogućnosti da se potpuno osloni na Marchisija, Allegri se prebacio na formaciju 4-2-3-1 koja je značila da može rotirati početnu postavu i koristiti Miralema Pjanića ili Samija Khedire, dok se prošlog ljeta pridružio i Blaise Matuidi.

Zbog kombinacije čestih problema sa povredama i prisutnosti tri izvanredna i iskusna veznjaka, Marchisio je ponovo limitiran. Ove sezone skupio je tek 11 nastupa. Na čak šest je ušao sa klupe, ali i dalje na smirujući način utiče na protok lopte i nastupe ostalih kraj njega. Nije iznenađenje da je na čak deset od tih nastupa Juventus slavio.

Remi sa Barcelonom 0:0 je jedina "mrlja" na ovaj savršen niz, a priče o odlasku, možda čak putem Pirla u MLS, razbjesnile su navijače, kao i sve veći osjećaj da su najbolje godine iza njega. Kasnije ovog mjeseca puni 32. godine. Uz opustošena koljena, ove stavke bi za bilo kojeg drugog igrača bile na mjestu. Na kraju krajeva, Stara dama ima pozamašnu historiju "tjeranja" onih koji više ne mogu pomoći.

Klupske legende poput Del Piera ili globalne zvijezde kao Zinedine Zidane također su odbačeni nakon što su poslužili svrsi, ali taj čuveni duo nije rođen u Torinu, niti je kao dijete redovno bio na tribinama. Još važnije, nijedan od njih nije poput Claudija Marchisija, čovjeka kojeg su već odbacivali previše puta, ali se uvijek vraćao još bolji, spreman da navuče dres Juventusa i traži narednu pobjedu.

Historija nam govori mnogo stvari, ali kada je riječ o Il Principinu, možda je najbolje pročitati taj baner. "Ne dirajte Marchisija".

(Besim TODOROVAC)

Učitaj još novosti