
U kojem trenutku moramo prihvatiti da je određeni period samo iznimka – iznimka u odnosu na realno, stalno stanje stvari?
Sinoć je Borussia Dortmund poražena na svom Westfalenu od Tottenhama. Bio je to peti poraz od početka desetog mjeseca, treći u nizu i četvrti u posljednjih 5 prvenstvenih i europskih utakmica. Statistika je neumoljiva - u Ligi prvaka ne znaju za pobjedu još od trećeg mjeseca ove godine te u posljednjih 11 utakmica u svim natjecanjima imaju tek dvije pobjede – jedna od kojih je u kup utakmici protiv niželigaša, Magdeburga.
Protiv Spursa, koji su imali vlastitih problema nakon poraza u subotnjem derbiju protiv Arsenala, Dortmund je izgledao anemično, bez ikakve organizacije u obrani i sredini terena.
Go get those #BVB-under-Bosz plots, don't know how much are still in store.
— 11tegen11 (@11tegen11) November 22, 2017
Created a measly three low xG shots after taking the lead.
And the #passmap, well... take a look for yourselves.#xGplot pic.twitter.com/uXizAAQfCD
Momčad Petera Bosza u slobodnom je padu – muke u zadnjem redu nastavljaju se još od perioda pod Thomasom Tuchelom, dok je inače sjajan napad ograničen na individualne momente Yarmolenka ili Aubameyanga. Navijači su u otvorenoj pobuni, uprava je nezadovoljna, a nedavno su izgubili i talismana u vidu glavnog skauta Svena Mislintata – zlatno oko Dortmunda, koji je otkrio, između ostalih, Lewandowskog, Dembelea i Kagawu, zamijenio je Westfalen sa Arsenalovim Emiratesom.
Većina medijske lavine i bijesa navijača prebilo se preko leđa trenera Bosza, kojemu se stolica toliko trese da vjerojatno više vremena provodi uz aut-liniju Westfalena.
Međutim, iako je svakako riječ o ozbiljnoj rezultatskoj krizi te je sve izglednije da Bosz gubi konce na taktičkom planu kako i u svlačionici, vratimo se pitanju koje se postavlja na početku.
Ne sudimo li Borussiji po nerealnim očekivanjima, nastalim u nekoliko godina ogromnog uspjeha pod Jurgenom Kloppom i, kasnije, Tuchelom? Klopp je Borussiju pretvorio iz zaboravljenog diva Bundeslige u dvostrukog prvaka Njemačke i finalista Lige prvaka. Njegova mlada, atraktivna momčad u tih par godina igrala je ponajbolji nogomet u Europi – Shinji Kagawa, Marco Reus, Ilkay Gundogan i Robert Lewandowski terorizirali su obrane širom Njemačke i Europe, dok je obrambena osovina Hummels – Subotić bila gotovo pa neprobojna. Kloppova momčad igrala je specifičnu verziju Nijemčevog „gegenpressinga“ – intenzivnog napadačkog nogometa koji se bazirao na visokoj zadnjoj liniji, agresivnom presingu van posjeda i brzoj izmjeni pozicija u napadu – te je svoj zenit doživjela u finalu Lige prvaka 2013 kada je nadigrala Heynckesov Bayern i imala jednu ruku na trofeju.
Međutim, već tada je bilo jasno da je riječ o svojevrsnom slučaju „munje u boci“ – scenarija gdje se nekoliko iznimnih okolnosti preklopilo i stvorilo iznimnu situaciju. Klopp je, uz pomoć Mislintata, otkrio grupu mladih i jeftinih igrača – Kagawa, Gundogan, Reus i Lewandowski svi su dovedeni za iznimno male svote – te ih je uklopio u svoj visoko-oktanski stil nogometa. Uostalom, Borussija se na suvremenom tržištu nije mogla nositi sa financijskom moći i prestižem Bayerna, kamoli Barcelone i Real Madrida.
Pa ipak. Pa ipak, tih par godina, prkosili su europskim Golijatima. Mlada momčad autsajdera bila je dvostruki prvak Njemačke i viceprvak Europe. Uskoro, kao što to obično biva, su se sjatili strvinari. Bayern je prigrabio Gotzea, Borussijinog wunderkinda i igrača koji je godinu dana kasnije u Brazilu donio Njemačkoj svjetsko zlato. Logika kapitala uzvratila je udarac, ubrzo je Shinji Kagawa otišao u Manchester, nešto kasnije i Lewandowski i kapetan Hummels (obojica, ponovo, u Bayern).
Klopp je priznao poraz, spakirao torbe i otišao probuditi još jednog uspavanog diva (jednog sa, ruku na srce, puno više novaca, resursa i prestiža) – Liverpool.
Meanwhile at Borussia Dortmund: Scout Mislintat and coach Tuchel can't stand eachother. BVB kick out Tuchel, cos he's cruel on a personal level. Successor Bosz loses game after game, BVB are a proper mess. Now Mislintat goes to Arsenal. pic.twitter.com/3rtnyPJwNj
— Alex Truica (@AlexTruica) November 19, 2017
U takvom kontekstu su svoje karijere u Dortmundu započela posljednja dva trenera Borussije – Thomas Tuchel i Peter Bosz. Tuchel je nagovijestio period oporavka, povratka na dane slave pod Kloppom – stvorio je sistem pod kojim su Borussijini napadači procvali, „izmislio“ je Juliana Weigla, jednog od najvećih talenata europskog nogometa i osvojio njemački kup, prvi trofej još od Kloppovih dana. Međutim, čak i tada postojale su indicije – Bayern je promarširao ligom, obrana je bila u potpunom neredu i dvije godine zaredom obećavajuće europske kampanje završile su razočaranjem – upravo protiv Kloppovog Liverpoola te lani, doduše u posebnim uvjetima, protiv Monaca.
Sada se čini da će se preko leđa Petera Bosza prelomiti nerealna očekivanja dortmundskog kluba. Nizozemac vjerojatno neće preživjeti ukoliko ne pobijedi Schalke ovog vikenda. Vjerojatno i zasluženo, s obzirom na igru ove sezone.
Međutim, što ako nije riječ o krizi nego o povratku na realno stanje stvari, nakon perioda slavnog (i neodrživog) uspjeha? Paralele se mogu povući sa „krizom“ Atletica pod Diegom Simeoneom. I Atletico je, kao i Borussia, prkosio većim i bogatijim klubovima. I Atletico je, kao i Borussia, osvojio titulu kontra svim očekivanjima. I Atletico je, kao i Borussia, bio korak do osvajanja europske krune. Sada izgleda da će Atletico, kao i Borussia Dortmund, nažalost, posustati pred okrutnom realnošću suvremenog nogometa.
Ovo nije kriza, ovo je kraj jednog iznimnog, nerealno uspješnog perioda. Međutim, to ne umanjuje sve što je dortmundska Borussia u posljednjih nekoliko godina.
Uostalom, zbog ovakvih priča i gledamo nogomet, zar ne?
(germanijak.hr)