sport.ba @sport.ba
Iza Fudbalskog kluba Sarajevo još jedna je izuzetno turbulenta sezona. Nakon osvajanja šampionskog pehara, uslijedile su velike najave iz Titove 38b. Napad na grupnu fazu nekog evropskog takmičenja, a vidjeli smo novo razočarenje. Poljski Lech, koji u to vrijeme i nije bio u nekoj zavidnoj formi, prošetao se koševskim travnjakom, dok je revanš u Poljskoj bio samo formalnost. Bordo tim ispao je bez ispaljenog metka, što je zabolilo sve zaljubljenike u ovu boju.
Misli su skrenute ka prvenstvu, gdje je Sarajevo bilo apsolutni favorit. Lagan je pad od takvog statusa do ekipe koja vjerovatno neće ni vidjeti Evrope. Ukoliko se to zaista i dogodi, slobodno možemo reći da je ovo bila katastrofalna sezona.
Abdulah Ibraković ocijenjen je kao glavni krivac, ali čini se da je tu bilo i osoba koje su uz njega odmah zaslužile izlaznu kartu. Javašluk i nerad sigurno se neće trpjeti, jer ni Vincent Tan nije lud da uzalud troši teško zarađeni novac. Također, čelnici se moraju pokazati na djelu,a ne izjavama i ismijavanjem rivala. Svoj nerad do sada su prikrivali upravo time i skretanjem misli navijača na te teme, ali je jasno da to više neće prolaziti.
Transfer rokovi su katastrofalno odrađeni, napravljen je određeni pomak otpuštanjem pojedinih igrača, mada je s nekima napravljena velika greška. Tatomirović i Puzigaća sigurno nisu ništa slabiji od trenutnih igrača, a davali su uvijek i posljednji atom snage u bordo dresu. Uz to, zimus je isforsiran odlazak Velkoskog, koji je itekako mogao poslužiti u drugom dijelu sezone. Krajnje je vrijeme da se na Koševu ozbiljno zapitaju šta fali igračkom kadru i da se poslože određene kockice. Sada ili nikad je prilika da se raskinu odnosi s pojedinim menadžerima koji guraju igrače sumnjive kvalitete u prvi tim, te da se pruži prilika članovima Akademije. Ostanak Almira Hurtića očito vodi ka tome, samo je pitanje koliko će to zaista biti ispoštovano.
Potrebno je zahvaliti se nekim igračima, ostaviti iskusnije i one koji će htjeti boriti se do posljednje kapi znoja za bordo dres, te im priključiti omladince. Samo tako Sarajevo može naprijed i nikako drugačije. I jednom zauvijek stati s dovođenjem stranih trenera, koji naprosto zalutaju u našu ligu gdje apsolutno ne poznaju prilike, te igrače itekako sumnjivog kvaliteta.
Hamza Čataković, Adnan Osmanović, Vedad Gljiva, Elvedin Herić, Anes Vazda, Nedim Hadžić, Demirel Veladžić, Edvin Rastoder, Nihad Mujakić i ostali uz Kadušića i Mihojevića moraju dobiti priliku u narednoj sezoni kako bi dokazali da li vrijede ili će ostati vječni talenti. Također, Emir Plakalo nosi istu etiketu, a već je napunio 21. godinu. Samo kod nas su igrači tih godišta i dalje talenti, dok u modernom fudbalu tada postaju izgrađeni igrači. Treba prije svega biti iskren i pogledati istini u oči, a ne skrivati je ispod tepiha. Posudba ili prilika u prvom timu je jedino realno rješenje za ove igrače, a ukoliko se nastavi praksa dovođenja igrača sa strane onda Akademija zaista i nije potrebna.
Od samog početka i dolaska Vincenta Tana na čelo kluba bilo je jasno da će politika biti takva da se forsiraju i izgrađuju mlađi igrači, kako bi se u budućnosti mogli što bolje prodati i osigurati neophodna finansijska sredstva. Navijači ovo očito nisu željeli shvatiti, te su očekivali spektakularna pojačanja. Istina, došli su Benko, Bekići, Delač, Barbarić i još pojedini fudbaleri, ali osovina tima treba biti iz omladinskog pogona.
Meni je sramotno da klub trenutno nema niti jednog svog igrača, koji je ponikao na Koševu, da ga predvodi kao kapiten, te se u toj ulozi smjenjuju Duljević i Rustemović. Svaka čast ovom dvojcu, ali bordo dres niko ne može voljeti kao neko ko ponikne na Koševu i prođe sve omladinske selekcije ovog kluba. Jer kako objasniti da igrači na 4. oktobar ne pruže ni 50 % svojih mogućnosti, baš na taj dan kada je život za Sarajevo dao Vedran Puljić. Upravo tada trebalo bi zapeti više nego ikada i pokazati navijačima da ih se cijeni i poštuje. Sramotno je što pojedinci još uvijek nisu shvatili šta taj datum predstavlja svakom istinskom zaljubljeniku najljepše boje na svijetu.
Također, već dugo se šuti o tome, a zaista su sramotno skupe cijene ulaznica na stadionu „Asim Ferhatović Hase“. Kada će čelnici kluba shvatiti da živimo u zemlji zvanoj Bosna i Hercegovina, gdje većina stanovništva jedva sastavlja kraj s krajem i spustiti te cijene na neku pristojnu razinu. Jer objektivno kada na Koševo dođemo i nemamo šta pretjerano vidjeti, nažalost. Nema u timu nekog velemajstora koji će vas oduševiti, kao što su recimo to radili Almir Zeka Turković ili Said Husejinović. Prije vam je potrebnije nešto za smirenje jer nikad se ne zna kako će trenutna garnitura odigrati. Kada se steknu uvjeti da imamo u timu dva, tri igrača evropskog profila bujrum postaviti cijene slične sadašnjima, a do tada treba se vratiti u surovu realnost.
Uz ovo, krajnje je vrijeme da pojedini igrači se spuste na zemlju iz oblaka, gdje su već uveliko, te shvate da su prosječni fudbaleri, koji spletom okolnosti nose ovaj dres. Izgleda da je važnije postaviti što više fotografija na Instagram nakon zabrane Facebooka, te se pohvaliti novom djevojkom, skupocijenim automobilom, kojeg su im omogućili uglavnom bolesnici u bordo boju svojim dolaskom i plaćanjem sramotno visoke cijene karte. A da li su oni vratili svoj dug njima i bordo dresu? To ćemo ostaviti svakom od njih ponaosob da odgovori samome sebi.
Najavljivani su spektakularni transferi na ljeto, prodaja Harisa Duljevića za čak četiri miliona, a kada se pogleda statistika vidimo da tu apsolutno nikakve osnove za optimizam i nema se. Za ofanzivca mjerilo su postignuti pogoci i asistencije, a ne pokoji atraktivan potez. Ponavljam, krajnje je vrijeme da se svi lupe u glavu i vrate u sumornu realnost, te zajedničkim snagama krenu u novu sezonu ka što boljim rezultatima. Sada nam preostaje da danas Olimpic padne na Koševu, kao i da Sloboda osvoji Kup, te će onda Divovi tek u Evropu. Od obećavane dvostruke krune do veoma teške borbe za Evropu izgleda da je kratak put. To znaju oni pravi navijači Sarajeva, koji žive za ovaj klub i svakog vikenda drhte iščekujući što bolji rezultat.
Da je sreće i da su bolja vremena, na koševskom travnjaku gledali bismo bolje majstore, koji bi ginuli za bordo dres i natapali ga ako treba i krvlju. Nadam se da će ta vremena zaista i doći, a do tada ostaje nam samo da sanjamo...
SAMO TI I NIKO VIŠE SARAJ'VO!!!
Piše: Mirza Hadžijusufović
