sport.ba @sport.ba
Sarajevski fudbal odavno nije bio na nižim granama. Nevjerovatan pad kvaliteta za samo jednu sezonu. Podsjećamo, prošle su Sarajevo, Željezničar i Olimpic učestvovali u evropskim takmičenjima, dok će ove situacija biti znatno drugačija.
Bordo tim će vjerovatno tek kao četvrti okončati sumornu sezonu u kojoj je mnogo najavljivano, a nismo dobili apsolutno ništa. Od toliko najavljivane dvostruke krune navijači su gledali jednog letargičnog prvaka, koji se muči protiv mnogo slabijih timova. Priznati se mora, ovaj sasatav je mnogo slabiji u odnosu na onaj šampionski, te je jasno da klupska politika nije položila zadatak. Dovedena su „pojačanja“ koja su sve samo ne to. Otjerana je nekolicina igrača iz šampionskog sastava, neki su i prodani poput Cimirota i Stojčeva, dok su nekima na ne baš lijep način zatvorena vrata. Uz to, prisutno je i nezadovoljstvo navijača, koji traže ostvke, prvenstveno direktora Dine Selimovića.
Uprava je očito mislila da je „kupila“ simpatizere dovođenjem Vincenta Tana i da će trofeji sami stizati, bez da se dres natopi znojem. Previše manekenčića se okupilo u svlačionici, tim nema pravog lidera, dosta toga nije štimalo i titula je bespovratno otišla za Mostar. Krajem 2015. na Koševu je gostovao posrnuli turski gigant Galatasaray i to s rezervnim sastavom. Meč je okončan miroljubivo 3:3, a Selimović je smjelo nagovarao predsjednika Edisa Kusturicu da najavi duplu krunu. Srećom po Edisa to ovaj nije uradio, jer apsolutno ništa ne bi spralo dodatni bijes navijača.
Tokom sezone bilo je itekako mnogo uspona i padova, knjiga bi se mogla ispisati o dešavanjima na Koševu, ali to zaljubljenici bordo boje itekako znaju. Simpatizeri se ne sjećaju kada je u jednoj sezoni dva puta nadigran njihov klub u najvažnijim mečevima godine (čitaj gradski derbi), a to su uspjeli napraviti već ove. Također, na Koševu su izgubili od Plavih nakon preko 12 godina, što je samo dodatno potpalilo bijes navijača koji su tim vjerno pratili na svim gostovanjima.
Ipak, realnost je da Sarajevo kolo prije kraja prvenstva je na četvrtoj poziciji i da priželjkuje da tuzlanska Sloboda osvoji Kup, a uz to da padne Olimpic na Koševu, kako bi se izašlo u Evropu. Gazda Vincent Tan sigurno je potpuno nezadovoljan, a pitanje je kako će na sve reagovati i glavni sponzor „Turkish Airlines“, odnosno da li će nastaviti saradnju.
Kvalitet igračkog kadra veoma je upitan, pa i ako se izađe u Evropu potrebne su korjenite promjene. Pozitivno je što je nekolicina mlađih igrača dobila značajniju minutažu (uz već prekaljenog Radovca tu su Kadušić, Mihojević, Čataković, Osmanović...). Također, tu je izgradnja trening kampa u Butmiru, te konačno pokretanje Akademije, ali i tu bi se moglo naći dosta zamjerki. Nećemo ovog puta biti ipak sitničavi.
Željezničar je s druge strane odigrao očajno prvi dio prvenstva i napravljen je veliki rez u igračkom kadru. Dovedena su provjerena imena poput Miroslava Stevanovića, Ivana Lendrića, Adnana Zahirovića, Nermina Zolotića, tim je nanizao nekoliko odličnih rezultata i čak se razmišljalo o napadu na sami vrh. Nakon pobjede u gradskom derbiju Plavi su bili legitiman kandidat i za naslov. Međutim, Zrinjski je tada stigao na Grbavici i odigrao 0:0, te je bilo jasno da je pred Željom težak put. Nakon toga uslijedio je bolan poraz u Zenici (0:1), te neočekivan remi s otpisanim Rudarom (1:1) i sada im preostaju samo teoretske šanse za izlazak u Evropu. Skoro pa nikakve, ako ćemo realno.
Ceh je platio Edis Mulalić, koji je vjerovatno iz ovog tima izvlačio i posljednji atom snage. „Sarajevski Diego Simeone“ tako nije bio rješenje na duge staze, iako mu je to obećano. Čelnici su po ko zna koji put pogazili svoju riječ. Ništa novo ni na Grbavici, ali i na Koševu je veoma slična situacija. Već sada možemo konstatovati da će ovo biti potpuno promašena sezona, a pitanje je kako će se obiti o glavu dovođenje skupocijenih zvijezda, od kojih neke nisu pokazale ama baš ništa.
Pozitivno je bilo što je pokrenuta konačno i obnova stadiona Grbavica, kupovina stolica je u punom jeku, ali je šok uslijedio nakon što je saopšteno da klub neće dobiti itekako potrebnu urbanističku dozvolu. Očito je da su u Upravi ovo morali znati, ali i da se krilo od navijača, koji su izdvajali i posljednju marku iz svoga džepa da u svom hramu fudbala gledaju konačno i evropske nastupe. Čak i da Grbavica bude spremna, Željezičar nije. Samo nekoliko loših rezultata pokvarilo je odličan utisak s početka nastavka prvenstva, kada su Plavi nizali trijumfe.
Već sada je upitno ko će uzeti „vruć krompir“, te povesti tim u narednoj sezoni s klupe. Također, da li će trenutna garnitura čelnika preživjeti i ljeto...Dosta pitanja visi u zraku, a odgovora gotovo da i nema. Najgori scenarij bio bi definitivni prekid radova na Grbavici, odlazak sponzora koji su dugo traženi, te rasipanje igračkog kadra.
Veoma nelagodno se osjećate kao novinar kada želite obaviti intervju ili uzeti izjavu od nekoga iz Sarajeva ili Željezničara. Naime, uvedena je jedna vrsta diktature, gdje morate tražiti dozvolu za to, ali i često poslati pitanja koja želite postavljati. Naravno, ukoliko bilo šta ne odgovara čelnici će vam to zabraniti ili se oglušiti o vaš poziv. Krajnje neprofesionalno, iako se predstavljaju da rade na principu velikih klubova. Nadati se da će ova praksa biti ispravljena u budućnosti, te da će i novinari moći što profesionalnije obavljati svoje zadatke. Ukoliko imalo realnije opišete situaciju u klubovima nailazite na prozivke (što sam i sam iskusio) pojedinih ljudi koji, da je sreće, ne bi kročili u redove Sarajeva ili Željezničara. Ukratko, Koševo i Grbavica postali su pravi dom za nezbrinute fudbalere (barem ih nazovimo tim imenom mada ni to ne zaslužuju).
I za kraj, ostavio sam Olimpic. Mali sarajevski klub s Otoke po prvi put je prošle sezone izborio plasman na evropsku scenu. Velika stvar je to bila i za sam grad, ali to je iteako sputalo Vukove da im sada predstoji gola borba za opstanak. Potrebno je pravo čudo da bi Gracićev projekat preživio i naredne sezone u Premijer ligi BiH. Olimpic će ostati u Premijer ligi samo ukoliko slavi na Koševu u posljednjem kolu. To će biti itekako teško, jer su Sarajevu tri boda neophodna da nastavi sanjati o Evropi i eventualnom osvajanju Kupa od strane Slobode.
Nevjerovatno kako se situacija promijenila u sarajevskom fudbalu za samo jednu sezonu, a sve je vidljivo iz navedenog. Kvalitet je značajno opao, mada ako ćemo realno ni prije nije bio znatno bolji. Ukoliko značajno ne pojačaju timove, u Ligi 12 će situacija biti čak i gora, tako da je pred čelnicima klubova još jedno itekako vrelo ljeto.
Piše: Mirza Hadžijusufović
