sport.ba @sport.ba
Vratite se sedam mjeseci unazad kada je objavljena lista utakmica. Prvi vikend u februaru činio se kao faza odlučujuća za potencijalnog osvajača titule. Utakmica Chelseaja protiv Manchester Uniteda je izgledala prepuno tajnih planova; da li će Van Gaal uzeti krunu od Jose Mourinha? Susret Manchester Cityja i Leicestera, u drugu ruku, izgledo je kao susret mogućeg šampiona i tima koji mu je stao na put ka osvajanju titule. Sada nije tako.
Priče dva kluba sa nazivom City pokazale su veće sličnosti nego što se očekivalo. Jedan manje putuje, to je tim koji je prošle sezone završio na 14. mjestu na tabeli, te se mislilo da gube na kvalitetu. Druga priča je poznat put tima koji je sada pred ovogodišnjim izazovom.
Njihove price imaju i određene sličnosti, na jednoj strani je Leicester koji slijedi staru metodu: zvanično su najteži tim za pobijediti u Engleskoj. Manchester City je više promjenjiv. Izgubili su pet utakmica do Božića, to se nije desilo ni u jednom timu koji želi da postane šampion od Evertona u sezoni 1986-87. Leicester ima kontinuitet, i kada se radi o rezultatima – imaju samo dva poraza u ligi – al i o izboru.
Tako, Leicester igra po staroj formuli, dok je Manchester City nedavni fenomen. Jedni se baziraju na početni tim, dok su drugi bazirani na cijeli tim. Leicester ima petoricu koji uvijek igraju: Kasper Schmeichel, Wes Morgan, N'Golo Kante, Marc Albrighton i Jamie Vardy. Dvojica su propustila samo jednu utakmicu: Riyad Mahrez i Robert Huth. Danny Drinkwater i Shinji Okazaki su presjedili dvije utakmice. Drugi City ima samo četiri igrača sa najmanje 22 utakmice u ligi: Joe Hart, Bacary Sagna, Yaya Toure i Jesus Navas. Niko nije stalan i samo su golman i zamjenik kapitena glavni u klubu.
Ali kontinuitet je ponekad posljedica okolnosti. Povrede su stalne na Etihadu, dok su rijetkost na East Midlandsu. Zahtjevan rad je i faktor al ii razlika. Leicester se može više koncentrisati na jedno takmičenje i imaju još samo 14 utakmica ove sezone, dok je City u četiri takmičenja, i mogu do kraja imati 28 utakmica. Vjerovatno to objašnjava zašto Leicester može da prilagodi energičan pristup, dok City igra nije stalno energična, nego mijenjaju ritam.
Oba tima imaju dobrog napadača i produktivno krilo. Vardy ima 18 golova i 3 asistecije u Premier ligi, Aguero ima 13 golova i 2 asistenciju. Mahrez je postigao 13 golova i upisao 9 asistencija, dok Kevin de Bruyne ima 5 golova i 9 asistenciju.
Ako ima sličnosti u jednim brojevima, velika je razlika u drugim. Aguero, sa 38 miliona funti, je rekordni transfer Cityja. Ta titula je sada prešla na De Bruynea sa 54 miliona funti. Vardy i Mahrez su došli za 1.45 miliona funti zajedno.
Jedan od neobičnih elemenata Leicesterovog tima jeste činjenica da se nisu proslavili transferima skupih igrača. Njihov posao u posljednja dva transfera je bio manje vrijedan od Cityjevog trećeg najskupljeg igrača prošlog ljeta, Nicolas Otamendia. Leicesterov najskuplji transfer je Gokhan Inler, koji je došao sa 100 nastupa za švicarsku reprezentaciju – a počeo je samo tri utakmice lige. Tokom Leicesterovog napredovanja bio je na klupi, a veznjak nije bio neuspijeh koliko je nevažan.
City je, u međuvremenu, potrošio veći dio od 160 miliona funti prošlog ljeta. Ta cifra im je omogućila da dovedu svoje mete dok je Jordan Veretout odbio Leicester i otišao u Aston Villu, tim koji je moža među najgorim ikada u Premier ligi.
City je bio posmatrač tokom januarskog prelaznog roka, dok je Leicester bio zainteresovan za Loic Remya, M'Baye Nianga i Ahmed Musu. Leicesterov početni tim košta oko 18 miliona funti – trećina De Bruynea. Newcastle, koji je na granici ispadanja, ima početni tim u vrijednosti od 80 miliona funti.
Leicester je doveo jedne od najboljih igrača koji su bili na prodaju za veoma niske cijene. Imaju igrača sa najviše golova, prekida i uklizavanja u takmičenju.
Timovi koji su najbolji su obično izgrađeni sa zada. City je počeo sa solidnim osnovama, nisu primili go u njihovih prvih pet utakmica. Leicester, na drugoj strani, je primao golove u prvih devet utakmica. Njihovo spasenje je došlo iz duha i vatrenosti.
Obje strane mogu tvrditi da su demonstrirali sposobnost da se vrate u igru. Leicester su se tri puta uspijeli vratit nakon što su gubili dva razlike. City je dva puta pogodio za pobjedu u devedesetoj minuti, ali su postizali golove i u 89. i 84. minuti.
Kasni golovi su odlika Cityjevih osvajanja titula, od kojih je najpoznatiji Aguerov pogodak u 94. minuti 2012. godine. Leicester, naravno, nikada nije osvojio titulu. Engleska nije imala novog šampiona od Nottingham Foresta u 1978. godine. Kada je City ušao u velike klubove 2012. godine, njegova pobjeda je imala veliku finansijsku pomoć. Leicester nema takvu prednost.
Manjak investiranja objašnjava njihove vlasničke ubjedljive ponude njihovom menadžeru prošlog ljeta. Claudio Ranieriju je rečeno da Leicester želi da ostane, čak i ako ispadnu. Pellegrini napušta City, iako im je osvojio dvije titule u tri godine. Njegov tim će dobiti veliko pojačanje, a to je već proslavljeni Pep Guardiola. Osvajanje titule ne bi promijenilo historiju ili identitet Cityja, ali bi se u Leicesteru sve promijenilo ako oni osvoje titulu.
