sport.ba @sport.ba
Prelazak Jorgea Jesusa iz portugalskog šampiona Benfice u gradskog omraženog rivala Sporting iz Lisabona prošlog ljeta bio je najkontroverzniji u evropskom fudbalu u 2015. godini. Vjerovatno najkontroverzniji u portugalskom fudbalu... Ikada.
Kada razmislite o tome kako je Benfica izgubila tako briljantnog trenera, miljenika na Luzu, nekako je najprikladnije prisjetiti se legendarnog citata iz „Velikog Lebowskog“.
„Niko se ne zaj**ava sa Isusom!“, besmrtne su riječi Johna Turturra u ulozi Jesusa Quintane.
Teško je i zamisliti koliko se sada kaju čelnici Benfice. Pogotovo što je Jesus odveo Sporting na sami vrh Primeire i podario navijačima istinsku nadu u osvajanje prve titule još od 2002.
Njegov odlazak i način na koji se dogodio još uvijek baca duboku sjenu na aktuelne prvake. Da pojednostavimo, hijerarhija kluba uzela je Jesusa zdravo za gotovo. Dozvolili su da mu istekne ugovor, a onda su očekivali da će potpisati novi koji bi bolje odražavao ekonomske probleme sa kojima se suočava država.
61-godišnjak je bio vidno nezadovoljan i otišao je ravno 3.9 kilometara dalje, u ambiciozni Sporting, navodno udostručivši svoju zaradu.
Pomalo je iznenađujuće koliko malo se Jesus cijeni izvan Portugala. Da, Primeira spada u drugi sloj evropskih liga, ali njegova dostignuća tamo i u evropskim takmičenjima sugerišu da Jesus treba imati profil barem u rangu sa trenerima poput Andrea Villasa-Boasa, naprimjer. Pa ipak, kada god se otvori neki veći posao na starom kontinentu, Jesus je daleko od povezivanja sa istim.
Jedna činjenica. Kada je stigao u Benficu 2009., klub se nalazio u mrtvilu. Imali su tek dvije titule u 17 sezona. No, u svojem šestogodišnjem mandatu, Jesus ih je doveo do deset velikih trofeja, uključujući tri naslova prvaka, čime je oživio uspomene bogate klupske prošlosti. Imao je Jesus i dvije impresivne utrke u Evropskoj ligi (back-to-back finala), ali je svaki put padao na posljednjoj prepreci.
Uspjesi su još izvanredniji kada se uzme u obzir da je držao klub na putu do slave unatoč tome što je gubio vrhunska imena svake godine (Angel Di Maria, Nemanja Matić, David Luiz, Ramirez, Fabio Coentrao...) u tom periodu.
Čini se da bi isti trik mogao ponoviti i na Jose Alvaladeu. Unatoč remiju 2-2 protiv Tondele u petak, Sporting je zadržao vodeću poziciju. Izgubio je tek jedan meč u cijeloj sezoni.
Usput su zadali snažne udarce najvećim rivalima Benfici i Portu. U oktobru, kada se Jesus vratio na Luz, Lavovi su progutali Orlove sa 3:0 u strašnoj i uvredljivoj atmosferi.
Prije dvije sedmice, Jesusovi izabranici savladali su i Porto sa 2:0, što im je bio prvi ligaški poraz u 341. danu. Bio je to i posljednji meč Julena Lopeteguija na klupi Zmajeva.
Ključna figura u Sportingovom usponu ka vrhu je napadač Islam Slimani, koji je zabio 14 golova u 17 susreta. Za Alžircem se okreću mnogi, a Manchester United samo je jedan od brojnih evropskih klubova koji ga žele u svojim redovima.
Bitan igrač je i William Carvalho u veznom redu. Njegovo djelovanje na sredini pokazalo se od ključne važnosti za odbranu, koja je primila tek 11 golova u prvenstvu.
Dva izgubljena boda u petak navečer, međutim, bit će podsjetnik za navijače da je dug put u utrci za titulu.
No, u Jorgeu Jesusu, oni će također znati da imaju čovjeka koji je već prošao kroz sve ovo. Imaju čovjeka kojeg se plaši cijeli Portugal.
