sport.ba @sport.ba
Slaven Bilić je uz Claudia Ranierija trenutno najpopularniji trener na Otoku, a razlog je veoma jednostavan.
Sjajni Hrvat od preuzimanja West Hama i skoro završene prve polusezone nije izgubio niti jedan meč protiv "velike petorke" Premiershipa, a on je ostvario čak četiri pobjede i jedan remi u duelu protiv velikana.
No, krenimo redom. Sa ne baš velikim oduševljenjem bivši trener Bešiktaša je dočekan u prijestolnici fudbala, a on je već u prvim utakmicama u Evropa ligi jasno najavio svoj cilj, a on je bio isključivo Premier liga.
Igranje sa juniorima u takmičenju za koji se svaki klub bori i ne pridavanje skoro nikakvog značaja bilo je čudno navijačima, ali sada je sve potpuno jasno.
Prije svega, Bilić je na tim utakmicama dobio jednog velikog igrača. Mladi Reece Oxford pokazao je svoj ogromni talenat igrajući u Evropi, a ovaj još uvijek dječak rođen 1998. godine svoju prvu priliku i veliki test dobio je u prvom kolu na Emiratesu protiv domaćeg Arsenala.
Da li ga je iskoristio, o tome ne treba previše pričati. Krajnji rezultat 0:2, Mesut Ozil bez ijednog pokušaja da ugrozi gol Čekičara i Bilić je već početkom augusta na svoju prvu pobjedu dobio veliki bonus.
Nedugo nakon toga, na Anfieldu je pao Liverpool, a već tada je počela priča o strašnom West Hamu koji ulijeva strah u kosti svakoj ekipi. Doduše, bio je to Liverpool tada Brendana Rodgersa, ali pobjednički napustiti veliki Anfield nije mala stvar, a odbacivanje slučajnosti došlo je odmah nakon toga.
Gostovanje na Etihadu i pad skupocijenog Manchester City. Slaven Bilić je postao apsolutni hit i kralj, a njegove metode i postavljenje protiv velikih ekipa postale su trend kako na Otoku, tako i u kompletnoj Evropi.
Formacija 4-3-1-2 sa brzim napadačima i čestom tranzicijom u 4-3-3 gdje je najistureniji bio Dimitrie Payet zaludila je sve ekipe, a onda prvi veliki ispit pred domaćim navijačima i još jedna desetka u prvom semestru sjajnog Bilića.
Pao je još jedan gradski rival, a na koljenima i razočaran Upton Park je napustio i Jose Moruinho.
I više niko nije pričao slučajnosti, već isključivo o genijalnosti. Genijalnosti Hrvata koji je tiho došao, a ubrzo nakon toga izazvao veliku buru.
Ovjera je došla na Old Traffordu, gdje je Bilić bez dva najbitnija fudbalera u formaciji "za velike", Sakhoa i Payeta izvukao bod, a luda utakmica koja je obilovala velikim brojem "mrtvih šansi" i sa jedne i sa druge strane potpuno nezasluženo završila je samo 0:0.
A Bilić može biti ponosan. Hrvat u centru Engleske, u centru Londonda očitao je lekciju svim kvazi plaćenijim trenerima, imenima, ikonama. Pokazao je da balkanski šlif i razmišljanje može biti dobro, može biti perfektno samo ako se dobije prilika.
On je svoju dobio, i iskoristio je. Postao je kralj Londona.
