
Rijetko kada ćete čuti od jednog trenera u modernom fudbalu kako Liga prvaka ne predstavlja najveći izazov u njegovoj karijeri. Ali, za ovog mladog trenera, drugi rang engleskog fudbala je nešto što će vječno pamtiti.
„Championship je vrlo, vrlo težak!“, kazao je Paulo Sousa, sadašnji trener Fiorentine, prije nekih sedam mjeseci, dok se sa Baselom pripremao za uzvratni okršaj osmine finala Lige prvaka protiv Porta.
„Mnogo sam naučio u toj ligi. Bilo je trenutaka kada nisam bio spreman, ali iskustvo stičete radeći, a ne gledajući i slušajući.
„To je poput skakanja u bazen. Možete vidjeti kako se to radi sa strane, ali nikada nećete naučiti osim ako ne skočite unutra“.
Upravo je Sousa napravio jedan veliki skok kada je prije sedam godina napustio ugodni posao treniranja juniorske reprezentacije Portugala prihvativši posao u QPR-u. Međutim, konstantno uplitanje vlasnika Flavija Briatorea u njegov posao značilo je odlazak nakon nepunih šest mjeseci.
U junu 2009. dobio je drugu šansu zamijenivši Roberta Martineza na klupi Swanseaja. Predsjednik Huw Jenkins dao mu je vremena da implementira svoje ideje, što je rezultiralo 7. mjestom na kraju sezone (najvišim u posljednjih 27 godina u tom trenutku). To nije prošlo nezapaženo pa je uskoro dobio bogatu ponudu od Leicestera, kojoj nije mogao odoliti.
Brzo je postalo jasno da je napravio grešku i otpušten je nakon tri mjeseca, a i sam je priznao da je pogriješio pri procjeni tog ljeta 2010.
„Smatrao sam kako Leicester ima bolju infrastrukturu, bolju klupsku historiju i veći potencijal za promocijom u Premier ligu. Umjesto da vidim cijelu šumu, vidio sam samo prelijepo drvo ispred sebe. Swansea je imao mnogo prelijepih drveća, ali to nisam prepoznao u datom trenutku. Žalim za time“.
Krenuo je ispočetka. Uslijedile su tri avanture u tri manje razvijene fudbalske zemlje. U Mađarskoj je vodio Videoton i za godinu i po je osvojio jedan Liga kup i dva Superkupa. Preuzeo je izraelski Maccabi u junu 2013. i osvojio titulu prvaka ove zemlje u prvoj i jedinoj sezoni, jer je u maju 2014. dobio poziv od Basela. U Švicarskoj se izvrsno snašao i ostvario vjerovatno najveći uspjeh u dosadašnjoj trenerskoj karijeri. Osim nove titule prvaka, Basel je odveo do osmine finala Lige prvaka, u grupi sa Real Madridom, Liverpoolom i Ludogoretsom.
I tu se zadržao tek godinu dana. Ponovo je stigla izvrsna ponuda, do sada najveća, i to iz Italije, gdje je proveo više od četiri godine igračke karijere.
Fiorentina se upravo rastala sa Vincenzom Montellom, koji je vodio klub sa velikim uspjehom, ali je bio ogorčen manjkom ulaganja u ekipu, i na koncu se vlasnik Andrea Della Valle odlučio za imenovanje Portugalca. Bivši igrač Juventusa nije bio popularan izbor među navijačima, jer su odnosi dva kluba odavno zategnuti, ali je Sousa u vrlo kratkom roku osvojio srca cijele Firence.
Fiorentina pod njegovim vodstvom igra grandiozan fudbal. Visok tempo, kontranapadi i maksimalno korištenje širine terena... Sousa je vrlo brzo sproveo svoje ideje u djelo, dok također dobija mnogo od vještih igrača koji su kod Montelle igrali ispod nivoa. I sve ovo bez ulaganja miliona eura u ekipu.
Najveća prednost nad rivalima je hermetična odbrana koja je primila tek četiri gola. Tri od četiri su primljena od Torina, u Violinom jedinom porazu. Gonzalo Rodriguez vodi zadnju liniju od 2012., a ove sezone oduševljava karakterom i kvalitetom. Društvo mu prave zaboravljeni Davide Astori, koji je razočarao u Romi, kao i Facundo Roncaglia, čiji je transfer u Marseille prošlog ljeta lično stopirao Sousa.
Dva igrača koja su najviše profitirala od Sousinih trenerskih tehnika su Josip Iličić i Borja Valero. S obzirom da je i sam Sousa bivši veznjak, ne treba čuditi da njih dvojica prikazuju formu kakvu njihov talent i zaslužuje. Bivši Villarealov kreativac diriguje orkestrom na sredini terena, dok Slovenac konačno pokazuje pravi potencijal u 27. godini života i opravdava 9 miliona eura, koliko je Viola platila Palermu prije dvije godine. Ima tri gola i jednu asistenciju na svom kontu nakon sedam kola.
A nakon sedam kola, Fiorentina je prva na tabeli Serije A, sa šest pobjeda i jednim porazom te se nalazi na čelu lige po prvi put od 1999.
Portugalski taktičar, jedan od mnogih koji su se pojavili nakon procvata Josea Mourinha, pokazao je znanje i u rotaciji ekipe. Fiorentina se takmiči u Evropskoj ligi, gdje Sousa redovno odmara Nikolu Kalinića i šansu pruža nikada potpuno spremnom Giuseppu Rossiju i talentovanom Khoumi Babacaru, dok vitalno iskustvo stiče i Federico Bernardeschi, buduća zvijezda talijanskog fudbala.
Sousa je zapravo Coelhov Alhemičar. On je plemenite metale poput Marcosa Alonsa, Milana Badelja i Nikole Kalinića pretvorio u čisto zlato. Hrvatski napadač je nedavno postao prvi Violin špic sa hat-trickom protiv Intera na Giuseppe Meazzi nakon 82 godine i Vinicija Vianija.
„Sanjati ne boli, ali morate sanjati širom otvorenih očiju i sa pravim mentalitetom“, kaže Sousa o početku sezone.
Gostovanje kod Napolija nakon reprezentativne pauze pokazat će koliko Sousa i ova Fiorentina zaista vrijede. Eventualnom pobjedom bi istaknuli kandidaturu za osvajanje Scudetta.
Alhemičar je jednom prilikom kazao Santiagu: „Postoji samo jedna stvar zbog koje nećete moći da ostvarite svoje snove, a to je strah od neuspjeha“.
Ova Fiorentina više se ne boji ničega i svi se s pravom pitamo, da li je došlo vrijeme ljubičaste vladavine?