sport.ba @sport.ba
Brendan Rodgers u nedjelju je dobio otkaz na mjestu menadžera Liverpoola nakon što je u 18-mjesečnom periodu proputovao od ruba historije do potpunog zaborava.
Bio je 27. april 2014. Rodgers je bio nošen vrhuncem euforije koja ga je trebala učiniti prvim menadžerom Liverpoola sa titulom prvaka u 24 godine.
Poraz od 2-0 protiv Chelseaja, uključujući i nezaboravno posrtanje Stevena Gerrarda, pokrenuo je lanac događaja koji se završio njegovim otpuštanjem sat vremena nakon remija u nedjeljnom gradskom derbiju sa Evertonom (1-1).
Različita su mišljenja povodom njegove smjene. Neki smatraju kako, osim ozbiljne borbe za titulu u sezoni 2013./14, kada su završili drugi, nije pokazao dovoljno za ostanak na Anfieldu. Redsi su zauzeli 7. mjesto u njegovoj prvoj sezoni, dok su prošlu, njegovu treću, okončali na 6. mjestu. Samo dva menadžera Liverpoola nisu uspjela osvojiti bar jedan trofej u svom mandatu od kraja 1950. godine. Prvi je bio Roy Hodgson, a drugi je upravo Brendan Rodgers.
Sa druge strane, Sjeverni Irac je preuzeo tim kada se nalazio u rasulu, a za sobom je ostavio stabilan klub, u ovom trenutku samo tri boda od 4. mjesta koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka. Ulaganja trenutnih vlasnika nisu u top 4 u Engleskoj u ovom trenutku, za razliku od ere Rafe Beniteza, kada su uvijek bili u top 3. Godinama unazad, samo je jedan tim, čiji igrači po platama nisu u top 4, uspio zauzeti mjesto koje vodi Ligu prvaka. Pogađate, bio je to Rodgersov Liverpool.
Na kraju, nije toliko ni bitno kakav će te stav zauzeti. Ako i Rodgersov odlazak nije bio logičan, svakako je razumljiv. Fudbalski klubovi su poput organizama. Ubrzani su i stalno se razvijaju. Za njih su menadžeri tek polu-stalni zaposlenici.
Nije bio najbolji stručnjak u defanzivi. Pokušaji da se malo zategne odbrana završavali su na napadačkom postu. Ekipa je trenutno zaglibljena u remijima, najčešće rezultatom 1-1 (četiri od posljednjih šest utakmica). Također, više se nije mogao barem malo sakriti. Trenutačna momčad je u potpunosti Rodgersova. Protiv Arsenala u avgustu, 12 od 15 iskorištenih igrača na meču je dovedeno u Rodgersovoj eri.
Konstantno je bio pod pritiskom, a navijači su tražili korak naprijed, željeli su da peti najbogatiji klub u eliti bude stalni kandidat za titulu. Rodgers to nije uspio, iako nije bio ni daleko, sve u svemu.
Bizarno, 42-godišnji stručnjak je na posljednjoj press konferenciji otkrio kako nikada od ljudi u klubu nije dobio uslov u vidu plasmana u top 4 na kraju sezone.
Pored tog neuspjeha, ostao je i neutješni bijes zbog količine potrošenog, a posebno količine uzaludno potrošenog novca. To je debata bez odgovora, koja ovisi isključivo o tome da li vam se Brendan dopadao ili ne. Ili je potrošio skoro 300 miliona funti na ekipu koja je postala lošija. Ili je trošio u prosjeku 25 miliona svake godine pokušavajući obnoviti konstantno osakaćenih startnih 11.
Ključni je bio period od juna 2014. do juna 2015, gdje se pojačanja u prijelaznim rokovima svrstavaju u dobra (26 miliona za Cana, Clynea i Gomeza), pretplaćena (54 miliona za Lallanu i Firmina) te potpune promašaje (70 miliona za Lovrena, Markovića, Lamberta, Balotellija i Origija). Ne mogu se u klubu baš pohvaliti pogocima sa dovođenjem fudbalera, mada je i, sada već čuveni „Komitet za transfere“, odigrao zapaženu ulogu. I Rodgers je kriv, naravno. Komitet je i nastao zbog njegove prepirke oko uloge Andyja Carrolla u klubu. To može biti dobar sistem, ali u nečijim drugim rukama. Nastao iznenada, ni u jednom trenutku nije djelovalo da će uspjeti.
Sve stvari koje je Rodgers loše radio i nisu bile najgore stvari koje neko može loše raditi. Međutim, najgore od svega, bio je loš u pragmatizmu, potrebi da očuva mašinu u pobjeđivanju pod svaku cijenu.
Bilo je neuspjeha. No, njegove prednosti i njegovi instinkti, želja za učenjem, priča o taktici, pokušaji da unaprijedi igrače, da bude trener prije svega, ono su što je za svaku pohvalu.
Rodgers možda nije najbolji Liverpoolov menadžer u historiji. Ali, svakako će ostati upamćen kao čovjek koji je Liverpoolovim navijačima zaista želio pružiti atraktivan napadački fudbal kakav su uvijek željeli gledati. Usprotivio se realnosti i jednom ih poveo u prokletu dobru vožnju. To mu niko nikada neće moći oduzeti...
