sport.ba @sport.ba
U Hamburgu, gradu na sjeveru Njemačke 1887. utemeljen je prvi klub – SC Germaniam, a do početka Prvog svjetskog rata u ovom gradu postojalo je nekoliko klubova. Nakon rata, 1919., tri su se amaterska kluba – Hamburger SC, Germania i Falke, udružila i utemeljila novi klub – Hamburger Sport Verein. Taj je klub ušao u sistem regionalnih liga, pobjednici kojih su sve do 1963. doigravanjem odlučivali prvaka Njemačke.
Tako je HSV stigao na korak od naslova već 1922., ali nakon što je odigrao 2:2 i 1:1 u finalu protiv Nurnberga, Savez je odlučio titulu ne dodijeliti nikome. Ipak, samo godinu kasnije tu je i prvi naslov, kada su Hanseati tukli berlinski Union s uvjerljivih 3:0 u finalu doigravanja. Uspjeh je ponovljen 1928., kada je sa 5:2 savladana Hertha. Ljubimac publike u to vrijeme bio je Otto Hader zvani Tull, veliki golgeter koji je blistao i u dresu Elfa.
Iduća desetljeća su donijela malo radosti simpatizerima, a klub se 1953. odselio iz sportskog kompleksa Rothenbaum u centru grada u novi Volkspark stadion u predgrađu Altona. To nije oduševilo navijače, koji su sada morali znatno duže putovati na mečeve svojih ljubimaca, ali je očito imalo pozitivan efekat na tim. U drugoj polovini pedesetih, HSV je dvaput bio viceprvak Zapadne Njemačke, a 1960. i prvak pobijedivši Koeln u doigravanju s 3:2, te tri godine kasnije je osvojen i Kup. Tih je godina zvijezda bio Uwe Seeler, jedan od najvećih napadača u historiji njemačkog fudbala.
I u Evropi je Hamburger skrenuo pažnju na sebe, prvenstveno probojem do polufinala Kupa prvaka, gdje je u majstorici bila uspješnija Barcelona. Sedam godina kasnije uslijedio je još veći uspjeh – plasmanom u finale Kupa kupova. Ipak, u finalu je Milan bio prejak i slavio s 2:0.
Kup UEFA prije bundesligaškog naslova
Prva velika godina nakon toga bila je 1976., kada je na Volksparkstadion stigao domaći kup i evropska afirmacija u Kupu UEFA.
Na evropskoj sceni HSV izgledao je odlično, a prošavši bez poraza do polufinala, HSV je jedinog ozbiljnog takmaca imao u madridskom Atleticu, koji je na Vicente Calderonu otežao život Nijemcima slavivši sa 3:1. Ipak, u revanšu je već u prvih pola sata HSV razbio Špance, poveo sa 3:0 i održao prednost do kraja. U finalu, u Amsterdamu, skinuo je s trona Anderlecht sa 2:0.
Ambicije kluba bile su sve veće, a samo mjesec kasnije stiže Kevin Keegan. Dolazak zvijezde Liverpoola trebao je označiti početak apsolutne dominacije HSV-a, ali prva sezona s Mighty Mouseom (moćnim mišom) bila je itekako razočaravajuća. Brzo ispadanje u Kupu kupova od Anderlechta, plasman samo u sredinu bundesligaške tabele i skandaloznih 0:6 u evropskom Superkupu na nekoć Keeganovom Anfieldu, uzdrmali su vjeru navijača u projekt velikog Hamburgera.
Ipak, ključim će se ispostaviti imenovanje Branka Zebeca za trenera u ljeto 1978. Tim je preporođen, te je kolo prije kraja osvojio naslov ispred Stuttgarta i Kaiserslauterna. Bila je to prva titula u Bundesligi, utemeljenoj 1963.
Uskoro su čitaoci France Footballa proglasili Keegana najboljim fudbalerom Evrope za 1978. i 1979. Nekadašnji as provincijskih terena Horst Hrubesch, kojeg posebno pamte na Koševu, razvio se pod stare dane u robusnog, teško zadrživog centarfora. HSV je u Kupu prvaka s lakoćom izborio finale, deklasiravši i Real Madrid, ali tu ih je čekao Nottingham Forest, koji je slavio s 1:0. Uslijedio je i senzacionalni gubitak titule u Njemačkoj u posljednjem kolu, te Bayern postaje šampion.
Branko Zebec - od sjaja do užasa
Tim se ipak vraća jači, u jesen 1980. nanizao je 13 pobjeda do jesenje titule, ali nevolja je bila na vidiku. Naime, Branko Zebec je otpušten zbog hroničnih tegoba s alkoholizmom, a to se itekako odrazilo na tim kada je sa čak 0:5 St. Etienne se prošetao Volksparkom. Ritam je bio nepovratno izgubljen i niti pet bodova prednosti u Bundesligi nije bilo dovoljno da se preotme naslov Bavarcima.
Austrijanac Ernst Happel uveo je red u sastav, koji je u proljeće 1982. izgurao 18 mečeva bez poraza, te istisnuo Koeln i Bayern u borbi za naslov. Tada je iz SAD-a doveden i legendarni Franz Beckenbauer, prvenstveno zbog privlačenja medijske pažnje.
Uz sjajnu režiju Felixa Magatha, te dansku zvijezdu Larsa Bastrupa, uz Hrubescha u vrhu napada, HSV je zabio vjerovali ili ne čak 95 golova u Bundesligi i 23 na putu do finala Kupa UEFA. Samo je IFK Goteborg stajao na putu do dvostruke krune, ali izuzetno ofanzivni Nijemci doživjeli su debakl iz skandinavskih kontri. Poraz od 0:3 na Volksparkstadionu bio je jedna od najvećih senzacija u eurokupovima.
Savršena sezona pa zimski san
Taj posrtaj ipak ih nije omeo u Bundesligi gdje su sjajno igrali i stigli do naslova ispred Werdera. U Evropi ih je žrijeb mazio do finala, gdje ih je čekao Juventus, sa čak sedam italijanskih reprezentativaca. Uslijedilo je finale u Ateni i čuveni pogodak Felixa Magatha za naslov. Samo tri dana kasnije, sjajna sezona okrunjena je titulom prvaka Njemačke. Luka na Sjevernom moru itekako je mogla slaviti.
Ipak, nakon toga uslijedio je pad. Hrubesch i Bastrup su pušteni da odu, a to je rezultiralo da su za dlaku ostali kratki na svim frontovima. To je otprilike značilo i konac velikog Hamburgera, koji je od tada dohvatio još samo jedno odličje, Kup Njemačke 1987.
HSV je polako postajao usnuli div...Sredinom devedesetih istaknute figure bili su Litvanac Valdas Ivanauskas i Bugarin Jordan Lečkov, koji je 1994. zapaprio Nijemcima pogotkom u četvrtfinalu SP-a. Ipak, najveća nada bio je Karsten Baron, kojeg je povreda sputala da pokaže više.
Tek jedan nastup u Kupu UEFA bio je znak da ih zahvata prosječnost, sve do 2000. Tada je tim s ekscentričnim golmanom Hans-Jorgom Buttom izborio plasman u Ligu prvaka, te zabilježio senzacionalnu pobjedu u Torinu od 3:1 nad velikim Juventusom. Trofeji su i dalje ostali misaona imenica, a uskoro je bh. legenda Sergej Barbarez okrunila blistavu sezonu golom Bayernu za titulu golgetera lige.
Sezone za zaborav
Nakon toga, uslijedili su novi padovi, sve do borbe za goli život u posljednje dvije sezone. Ipak, ovo je jedini klub koji nikad od osnivanja Bundeslige 1963. nije napuštao društvo najboljih, iako je u zadnje dvije sezone igrao u play-offu za opstanak. Zbog toga ih u Njemačkoj zovu i „dinosaurom“ (Bundesliga – Dino).
Osim Sergeja Barbareza, veliki trag u HSV-u ostavio je još jedan Hercegovac. Naravno, u pitanju je sjajni Hasan Salihamidžić, koji je kasnije pravu slavu stekao nastupima za Bayern.
Historija duga čak 127 godina obavezuje čelnike kluba da naprave konkurentan klub, bar u Njemačkoj, ali i u evropskim krugovima gdje ih dugo nema. Šta nam nosi sljedeća sezona možemo samo nagađati, ali HSV ostaje evropski velikan ma šta bilo.
