
Osvojiti sve što se osvojiti može- to su bila očekivanja na Etihadu prije početka ove sezone.
Međutim, nakon izgubljenog FA Community Shielda od Arsenala već na samom početku, vidjelo se da ova sezone neće biti kao i predhodne za "Građane".
Slutnje mnogih da ekipa neće dobro iznijeti sezonu i da je u ekipi previše skupocjenih igrača koji svoj novac nikako neće opravdati su se opravdale, a nakon što su ispali iz svih mogućih kupova i takmičenja, sada su jedini u opasnosti da će izgubiti i mjesto za Ligu prvaka jer se nalaze na četvrtom mjestu.
Mnogi u svemu tome krive Čileanca Manuela Pellegrinija i u njemu vide najveći problem, međutim, kada ekipi krene loše i kada rezultati nisu onakvi kakvi se očekuju problem treba tražiti u samoj ekipi, u pojedincu.
A upravo tu leži epicentar problema, u najopasnijem dijelu terena od kojeg kompletna ekipa zavisi, koji diktira tok utakmica kada napadaju, koji igraju važnu ulogu kada se brane.
Reći da je Yaya Toure najveći problem Manchester Citya u ovo vrijeme prošle godine izgledalo bi kao potpuno besmisleno i nepojmljivo, međutim, sada reći to i osvrnut se na njegove igre kao i doprinos na terenu djeluje kao nepobitna činjenica.
Ovaj sjajni tamnoputi vezni igrač godinama je nosilac igre "Granađa" i u velikom broju utakmica bio je presudna karika, bilo da je zabio pogodak ili odigrao jedan vanserijski pas kojim se razbio protivničku odbranu. Defanzivno je bio nerješiva enigma za sve ekipa koje jednostavno nisu znali kako probiti taj sjajni bedem na sredini terena.
Ali, vratit ćemo se na kraj prošle sezone. Manchester City kao po običaju, niti na jednoj društvenoj mreži nije čestitao rođendan svom najboljem igraču te sezone, što je on protumačio kao nepoštovanje, ali to nije bilo sve.
Nakon osvojene titule igrači Manchester Citya umjesto zasluženog odmora morali su posjetiti svog vlasnika, a Yaya Toure nije dobio poštedu kako bi zadnje dane života svog brata koji je bio teško bolestan proveo sa njim.
Nakon što je saopćeno da je isti preminuo, nezadovoljstvo kod Tourea bilo je toliko veliko da je odmah htio napustiti redove Manchester Citya ali u razgovoru sa čelnicima kluba odustao je od te ideje.
Poslije toga, za Yayu Tourea i Manchester City ništa nije bilo isto..
Građani su počeli da padaju, sredina terena pucala je kao od šale i protivnik bez obzira na svoj renome, kvalitet i mjesto odigravanja utakmica bez problema je mogao napraviti problem ekipi Manuela Pellegrinija.
Mnogima je bilo nejasno zašto je to tako i svi prsti bili su upereni u trenera, ali stvari gledajući sa fudbalskog aspekta izgledaju puno drugačije.
I dalje, vidno nezadovoljan Yaya Toure doslovno se šetka po terenu, alibi pasovi koji se ogledavaju u vraćanju lopte unazad postali su monotoni, defanzivnih zadataka za jednog igrača koji igra centralnog veznog i koji je srce ekipe, jednostavno nema, a u ofanzivi gdje bi u situacijama kada ekipi ne ide baš on uzeo stvari u svoje ruke, djeluje potpuno bezidejno, a samim tim učinak je katastrofalan.
Puno se priča o tome kako reprezentativac Obale Slonovače nakon ove sezone neće biti stanovnik Manchestera i kako će svijetlo-plavi dres zamijeniti malo tamnijim, Interovim.
Uveliko se priča kako će se saradnja Mancini- Toure opet pokrenuti, a tada opet možemo očekivati onog starog i sjajnog Yayu Tourea, jer volje i želje u borbi za klub koji ga ne poštuje, vezni igrač više nema.