sport.ba @sport.ba
Stvari su na kraju ispale onakve kakve smo, realno, morali i očekivati. Bilo je jasno da dvoboj na Calderonu neće ponuditi nikakvu ljepoticu niti odgovor na pitanje koga ćemo gledati u polufinalu; za rasplet ćemo čekati osam dana i revanš.
Bez pobjede u gradskom derbiju Real je od Lisabona; četiri puta su gubili, ovo im je treći put da remiziraju, na gostujućem terenu su na pomalo nevjerovatnih 0-7 u gol-razlici. "Neke od tih utakmica smo odigrali dobro, barem djelimično, ali nismo zabili što smo trebali, a oni jesu", govorio je u uvodu u utakmicu Ancelotti i nesvjesno ponudio citat kojeg je slobodno mogao iskoristiti i nakon devedeset sinoćnjih minuta.
Ni ovaj put mu recept da nadmudri gradskog rivala nije uspio.
Nije da je ideja bila tako loša; štaviše, nije ni da ista ta ideja nije funkcionisala. Agresivan ulazak u utakmicu, dominacija i pritisak na zadnju liniju Atletica, koji je trebao unijeti - i jeste bar za kratko - paniku među domaćine. Bale je dobio nešto drugačiju ulogu, Madrid se posložio u 4-4-2 i iako na prvi pogled pero-laka veza je preuzela kontrolu i stvorila nekoliko odličnih šansi. Međutim, ovaj put je Atletico spasioca imao u Janu Oblaku, mladom Slovencu koji je u prvih 45 minuta sakupio šest odbrana i sačuvao nulu prije odlaska na odmor.
Petnaest minuta pauze bilo je dovoljno domaćinima da se vrate na svoj sada već provjereni princip protiv Reala. Ono što im je nedostajalo u prvom poluvremenu je bila tek smirenost, i to samo u pojedinim trenucima, ali Oblakove performanse dale su im dovoljno stabilnosti i uskoro su uspjeli umrtviti Real i gotovo u potpunosti neutralizirati bilo kakvu prijetnju. Zadnja linija pomjerila se prema naprijed, agresivnost je anulirala istu onu poletnu Realovu vezu. Atletico je djelovao kompaktno, čvrsto i disciplinovano i kako je vrijeme prolazilo, bilo je jasno da se Ancelottijeva agonija u madridskim derbijima sinoć neće završiti.
Posljednji zvižduk, ovaj put vlastiti, s olakšanjem je dočekao i Milorad Mažić. Nije Srbinu bilo lako - do desete minute već su sjevale varnice, izgledalo je kao da je morao smirivati sve igrače. Pritisak je bio ogroman, ljutite reakcije na gotovo svaku odluku neizbježne. Uopšte nije važno da li su dvije ili tri odluke bile pogrešne - a realno je da nije ovo bila njegova najbolja noć - ovakva atmosfera i ponašanje igrača postalo je dio folklora u španskim derbijima i nekada je stvarno naporno, iritantno i frustrirajuće gledati ih. Zadovoljnih nikada nema.
Teško je zaključiti i ko je zadovoljniji nakon ništa-ništa na Calderonu. Bez obzira na sve, Real će u revanšu imati ulogu favorita, ali upravo to je do sada odgovaralo Simeoneu i njegovoj ekipi. Ljepotici se opet teško možemo nadati, ali revanš će ponuditi, na ovaj ili onaj način, barem jedan odgovor kojeg sinoć nismo dobili.
