sport.ba @sport.ba
U ediciji “buduće zvezde evropskog rukometa”, pored hrvatskog golmana Filipa Ivića, već iskusnog člana hrvatskog nacionalnog tima, ali i momka sa zavidnim iskustvom igranja u EHF Ligi šampiona, mjesta se našlo i za banjalučkog ”tihog bombardera” Dejana Malinovića.
Desni bek francuskog Kreteja i reprezentacije BIH, označen je kao jedan od predvodnika “novog talasa” koji je talentovanu rukometnu naciju konačno vratio na veliku scenu plasmanom na SP 2015. Evo šta je “Malina” rekao novinarima EHF-a:
– Spektakularno je bilo biti dio SP 2015, stvarno predivno i nezaboravno iskustvo. Žao mi je što nismo uspjeli ostvariti bolji rezultat, ali mislim da je za prvi put dobro i da ćemo u budućnosti napraviti mnogo bolje rezultate. Imamo dobru generaciju mladih igrača od kojih se mnogo očekuje, i mislim da ćemo opravdati ta očekivanja, pokazati komšijama iz regiona da i Bosanci znaju igrati rukomet, i napraviti veliki rezultat u narednim godinama.
Poslije turbulentne prošle sezone, promjene kluba na polusezoni (Maribor u Meškov), stigla je stabilizacija u francuskom Kreteju…
– Zadovoljan sam svojom prvom sezonom u LNH, koja je zaista izjednačena i mnogo jaka liga u kojoj svako svakoga može pobijediti. Imao sam padova u igri, ali to je normalno za mladog igrača. S vremenom će biti sve bolje i bolje. Što se tiče moje ekipe, imali smo dosta loš prvi dio sezone u kojem smo izgubili mnogo važnih bodova, ali smo to uspjeli ispraviti u ovom dijelu, u kojem smo do sada bez izgubljenog boda. Ekipa je zaista mlada, uz par iskusnijih igrača, koja bi trebala zablistati u pravom sjaju iduće sezone.
O planovima je Malinović ovako govorio…
– Želim da napredujem svakog dana u svakom pogledu, da idem stepenicu po stepenicu, i da u nekoj skorijoj budućnosti igram EHF Ligu šampiona. To je san svakog mladog igrača. Ovaj put ispravan i ostvariv. Sanjam dres nekog od najvećih klubova u narednim godinama.
O svom gradu Banjaluci i odrastanju u rukometnoj sredini koja je dala velika imena, ljevoruki rukometaš je rekao…
– Nikada nisam imao nekog posebnog idola, možda je tu najbliže bio Mladen Bojinović, koji je također iz Banjaluke, a ja sam kao i ostala djeca iz Banjaluke pokušavao da se ugledam na njega i krenem njegovim putem. Igrač kome se divim i protiv koga sam više puta igrao, a svaki put me zadivio, jeste Žerom Fernandez. On je besprijekoran, stvarno fenomenalan.
Koliko je odrastanje u takvoj rukometnoj sredini, plus ili minus za mladog igrača…
– Nije nimalo lako, zato što ima previše odličnih igrača koji su rođeni ili stasali u Banjaluci, I koliko god da si dobar uvijek ostaješ u njihovoj sjenci, ali s druge strane ima tu i dosta pozitivnih strana. Dobio sam mnogo važnih savjeta i pomoći od tih igrača, kako rukometnih, tako i ljudskih.
Međutim, za najbolje razdoblje svog rukometnog odrastanja, Malinović smatra period u Izviđaču iz Ljubuškog…
– Počeo sam trenirati prije deset godina, a najviše sam naučio i napredovao u ekipi Izviđača iz Ljubuškog, u kojoj su me trenirali sjajni treneri, ali moram istaknuti, Josipa Glavaša i Iliju Puljevića, koji su zaista mnogo toga ispravili u mojoj igri i mogu reći većim dijelom napravili igrača kakav sam danas – iskren je bio Dejan Malinović za Eurohandball.com.
