Fudbalska reprezentacija BiH u potrazi je za novim selektorom nakon što je Safet Sušić nedavno razriješen dužnosti na ovoj funkciji.
Portal Sport.ba odlučio je krenuti sa predstavljanjem šest najvećih kandidata za selektorsku poziciju, a nakon Meše Baždarevića, red je došao na Faruka Hadžibegića.
Popularni Hadžija rođen je 7. oktobra 1957. u Sarajevu. Svoje prve fudbalske korake napravio je na Koševu. Hadžibegić je u svojoj debitantskoj sezoni po izlasku iz omladinskog pogona stigao upisati čak 17 nastupa za ekipu Sarajeva, a kako je sezona odmicala, on je postajao sve standardniji član prve postave bordo tima.
Već u narednoj sezoni, Hadžibegić postaje neizostavni dio prvog tima, a u utakmici protiv Veleža u proljeće 1978. postiže i svoj prvi gol u dresu Sarajeva.
Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina Sarajevo je stvorilo sjajnu ekipu koja je oduševljavala publiku širom Jugoslavije, a napadačka igra bila je upotpunjena jednom od najboljih odbrana u ligi, kojom je komandovao upravo Hadžibegić.
Sjajne ige u dresu kluba sa Koševa dovele su ga i do dresa A reprezentacije Jugoslavije te se 13. oktobra 1982. godine pridružio klupskim kolegama Safetu Sušiću i Predragu Pašiću u reprezentaciji, upisavši nastup u kvalifikacijskoj utakmici protiv Norveške. U isto vrijeme stigla je i povreda Pašića te odlazak Sušića u PSG pa je tako Hadžibegiću pripala čast da postane kapiten Sarajeva.
U sezoni 1984./85 Sarajevo osvaja titulu prvaka Jugoslavije po drugi put u svojoj historiji. Hadžibegić je jedini igrač Sarajeva koji je u toj sezoni odigrao sve 34 utakmice, a bio je jedan od najzaslužnijih što je Sarajevo te sezone primilo samo 30 golova, najmanje od svih timova u ligi.
Ova titula bila je kruna Farukove karijere na Koševu, nakon koje je uslijedio odlazak u inostranstvo upravo u ljeto 1985. Poslije devet sezona, 265 zvaničnih utakmica te 27 golova, Hadžibegić se oprostio od Koševa i karijeru nastavio u španskom Betisu.
Dvije godine nosio je dres prvoligaša iz Seville, koji je obje sezone završavao na solidnoj 8. poziciji. Hadžibegić je bio standardan kod Luisa del Sola odigravši ukupno 75 mečeva uz 8 postignutih golova.
U 30. godini života odlazi u Francusku, u redove Sochauxa, gdje će narednih sedam godina svlačionicu dijeliti sa još jednim kandidatom za selektora BiH Mehmedom Baždarevićem.
Poslije ulaska u elitni rang francuskog fudbala 1988., Sochaux prve dvije sezone završava na izuzetnom 4. mjestu. No, tada kreće lagani pad, koji je kulminirao povratkom u Ligue 2. Hadžibegić je sezonu ranije otišao u drugoligaša Toulousea, gdje je poslije jedne sezone odlučio završiti igračku karijeru.
Dres reprezentacije Jugoslavije nosio je sve do njenog raspada u martu 1992. godine, upisavši ukupno 61 nastup, uz 6 postignutih golova. U trenutku raspada Jugoslavije, Hadžibegić se nalazio na 5. poziciji igrača sa najviše nastupa, a u posljednjim godinama je nosio i kapitensku traku.
Njegova trenerska karijera također je vezana za Francusku, jer je sa klupe predvodio čak šest klubova iz ove zemlje.
Prvi je bio Sochaux, koji je vodio od 1995. do 1998. Nakon dvije uvodne sezone, kada je klub sa istoka Francuske boravio u sredini tabele Ligue 2, promocija u viši rang stigla je u sezoni 1997./98. Nekadašnji prvaci države osvojili su treće mjesto, a uz vodeći Nancy, imali su i najbolju odbranu u ligi (37 golova).
Početkom sezone odlazi iz Sochauxa, da bi u martu 1999. preuzeo reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Mandat je počeo prijateljskom utakmicom protiv Mađarske, koja je okončana bez pobjednika (1:1). U kvalifikacijama za Euro BiH je savladala Litvaniju (2:0) te odigrala neriješeno sa Farskim Otocima (2:2) i Lihtenštajnom (0:0).
Poraženi smo od Škotske u dva navrata, te Češke, a u posljednjoj utakmici smo golovima Elvira Baljića pobijedili Estoniju sa 4:1. Ipak, u oktobru iste godine Hadžibegić podnosi ostavku, a do današnjeg dana, ostao je jedini čovjek koji je dobrovoljno odstupio sa ove pozicije.
Jedan od zapaženijih angažmana je svakako onaj na klupi Betisa, još jednog nekadašnjeg kluba, a trajao je od januara 2000. do juna 2001. godine. U prvoj sezoni nije uspio Betis spasiti ispadanja, ali ih je već u narednoj sezoni vratio u Primeru.
Nakon Betisa, vodio je Troyes godinu i po, koji je nakon ispadanja iz Ligue 1 uspio sačuvati u Ligue 2, s obzirom da su bili pred stečajem. Uslijedio je niz kratkih avantura po Francuskoj i Turskoj (Troyes, Gaziantepsor, Diyarbakirspor, Denizlispor, Chamois Niortais), a posljednji duži angažman bio mu je u Dijonu, koji je preuzeo u januaru 2008.
Remi sa Ajaccioom u posljednjem kolu bio im je dovoljan da opstanu u drugoj ligi. Naredna sezona bila je mnogo lagodnija za navijače Dijona, jer je Hadžibegić odveo ovaj klub do 8. pozicije. No, svađa sa predsjednikom Gnecchijem uslovila je njegovim odlaskom u junu 2009.
Na novi posao čekao je šest mjeseci, kada dolazi u drugoligaša Bastiju, koju nije uspio spasiti od ispadanja u treću ligu pa u ljeto 2010. napušta klub sa Korzike.
Posljednji klub kojeg je Hadžibegić vodio bio je Arles Avignon, a tu je avanturu okončao u novembru 2011., što znači da je već tri godine van trenerskog posla.
Arles je preuzeo u oktobru 2010., dok su se takmičili u Ligue 1, a sezonu su okončali kao ubjedljivo najlošija ekipa na tabeli.
Od kandidata za selektora BiH jedini ima iskustvo vođenja ove reprezentacije.
Igračka karijera:
1976–1985 Sarajevo (265 utakmica, 27 gola)
1985–1987 Betis (75 utakmica, 8 golova)
1987–1994 Sochaux (242 utakmice, 16 golova)
1994-1995 Toulouse (8 utakmica, bez golova)
Reprezentativna karijera:
1982–1992 Jugoslavija (61 utakmice, 6 gola)
Trenerska karijera:
Sochaux (Francuska) 1995-1998
Reprezentacija BiH 1999
Betis (Španija) 2000-2001
Troyes (Francuska) 2002-2003
Gaziantepspor (Turska) 2005
Diyarbakirspor (Turska) 2006
Denizlispor (Turska) 2006
Chamois Niortais (Francuska) 2007
Dijon (Francuska) 2008-2009
Bastia (Francuska) 2009-2010
Arles-Avignon (Francuska) 2010-2011
sport.ba @sport.ba
