Sir Alex Ferguson je jednom napomenuo kako je, za razliku od "dokazane Lige prvaka, gledanje svjetskih prvenstava kao odlazak stomatologu".
No, četiri godine od ove izjave, legendarni Škot mogao bi razmisliti o toj izjavi.
Istina da je Liga prvaka ( i općenitno elitni nogomet) počela biti vrlo predvidljiva. Branitelj naslova Real Madrid je dosegnuo sva polufinala u posljednje četiri sezone. Bayern München, prvak iz 2013. godine, propustio je samo jedno finale od 2010. godine.
Prije njihovog ispadanja u četvrtfinalu, Barcelona je dolazila do polufinala ili finala u šest sezona zaredom. Otkako je Roman Abramovič počeo ulagati, Chelsea je u sedam od 11 sezona došla do pretposljednje ili posljednje razine. Jedan od ovih klubova će sigurno osvojiti i ovosezonsko natjecanje.
Utakmice po skupinama se stalno ponavljaju. Manchester City i Bayern su izvučeni zajedno u tri od posljednje četiri sezone, Arsenal i Borussia Dortmund te Chelsea i Schalke često se sastaju u toj fazi natjecanja. Uefin sustav nositelja je napravljen da zaštiti velike klubove i dok se taj proces ne ispita, trendovi će se nastavljati.
"Ove sezone smo opet u grupi s Bayernom i CSKA iz Moskve. Potrebne su nam neke izmjene u Ligi prvaka," kazao je menadžer Manchester Cityja Manuel Pellegrini.
Ništa od toga ne bi trebalo iznenaditi jer je Liga prvaka jednostavno odraz ustajalosti europskog nogometa. Bundesliga je prvenstvo s jednim prvakom. Bayern je prvak prošle sezone postao već u trećem mjesecu. Ove sezone glavni im konkurent Borussia Dortmund zaostaje sedam bodova, a tek smo u rujnu.
Serie A ima samo dvije vrhunske momčadi. Juventus je osvojio prvenstvo prošle sezone prešavši granicu od 100 osvojenih bodova. Roma uživa u dobroj igri ove sezone i jedine su momčadi s maksimalnim učinkom u novom prvenstvu.
"Prilično je predvidljivo. Ne morate biti mađioničar da vidite da su ova dva kluba na višoj razini," kazao jeMarcello Lippi, slavljenički talijanski izbornik Italije 2006. godine na Svjetskom prvenstvu.
Šok Atletico Madrida koji je uzeo Primeru prošle sezone (i došao u finale Lige prvaka) je ono što trebamo više vidjeti. No, njihova priča bit će kratkog vijeka jer ne posjeduju resurse kojim bi opet izazvali Real Madrid i Barcelonu. Prije prošle sezone, El Clasico dvojac je osvajao sva prvenstva pod 2004. godine, često ostvarujući 20-30 bodova prednosti pred trećeplasiranim momčadima. Priče poput Atletica su rijetkost.
Od najboljih europskih prvenstava, samo u Premier League, djelomično zbog zajedničkog TV budžeta, manji klubovi se mogu nadati iznenađenju. Ali čak i u Engleskoj, momčadi koje se kvalificiraju za Ligu prvaka dolaze iz iste skupine. Do ove sezone, Manchester United je 18 uzastopnih sezona igrao u Ligi prvaka. Arsenal je sada u 17. uzastopnoj sezoni, Chelsea dvanaestoj. Takav monopol novca i talenata europskih superklubova donosi samo nekoliko uzbudljivih utakmica izvan ne-engleskih natjecanja.
Liga prvaka je samo procesija do posljednjih utakmica na ispadanje. Šanse da će glavni klubovi biti eliminirani u skupinama su mali, i posljednjih 16 su često najjače momčadi.
"Cilj Lige prvaka bi trebao biti da svaka utakmica nešto znači, ali trenutno nije tako," napisao je Jamie Carragher, bivši branič Liverpoola, u svojoj kolumni prije dvije sezone za Daily Mail. "Utakmice u skupinama su dosadne i tek u četvrtfinalu natjecanje postaje zanimljivo."
Branitelji sadašnjeg stanja tvrde da je nogomet oduvijek bio takav. Ali dok smo godinama imali Bayern, Real, Barcelonu i Juventus, do 1992. godine i stvaranje Lige prvaka (kasnije i proširenja) imali smo pravu konkurenciju, raznolikost i nadu za svakoga.
U desetljeću prije 1992. godine imali smo devet različitih pobjednika iz osam zemalja. Nacije koje se sada smatraju malima, kao Rumunjska, Jugoslavija (Srbija) i Nizozemska, donijele su legendarne momčadi kao što su Steaua, Crvena zvezda i Ajax. No, polako su ti klubovi postali samo oni koji hrane velike svojim igračima. Ove godine je Ajax prodao svoja tri talentirana igrača za male novce, Minka Peetersa u Real Madrid, Timothyja Fosu-Mensaha u Manchester United i Javaira Dilrosuna u Manchester City.
U 80-im godinama prošlog stoljeća, Aston Villa, Everton, Real Sociedad, Athletic Bilbao, HSV, Stuttgart i Werder su osvajali nacionalna prvenstva (i neke europske trofeje). Serie A je imala različite prvake sedam godina zaredom između 1985. i 1991. godine. Bilo je svjetskih igrača u raznim klubovima.Michel Platini u Juventusu, tri Nizozemca u Ajaxu, tri Nijemca u Interu, Preben Elkjaer u Veroni, Zicou Udineseu, Diego Maradona u Napoliju.
Odlično je da danas možemo sve najbolje igrače na svijetu gledamo u jednom natjecanju, nešto što nije bilo moguće prije 1992. godine. Problem je što su sada ti igrači u malom broju klubova, a čak četvorica najskupljih u dva španjolska (Gareth Bale, Ronaldo, Luis Suarez, James Rodriguez).
Koliko često smo gledali utakmicu s Realom, Bayernom, Barcelonom ili Chelseajom gdje igrač suparničke momčadi ne može kvalitetom doći ni na klupu. Slično je i u Ligue 1 gdje bi rijetki igrač od 17 preostalih momčadi mogli na klupu Paris Saint-Germainea. To se događa mnogim suparnicima u Ligi prvaka do četvrtfinala.
Liga prvaka i općenito nogomet, moraju biti natjecateljski od početka do kraja sezone. I mora biti za svakoga, ne samo za elitne klubove koji iz godine u godinu igraju iste utakmice. Inače će za nas prave navijače, gladanje nogometa biti poput odlaska stomatologu.
sport.ba @sport.ba
