Ovaj će prelazni rok biti jedan od najuzbudljivijih u evropskom fudbalu svih vremena.
Mnogi igrači već su promijenili sredinu, a mnogo će to tek da urade.
Iako je prelazni rok počeo prije manje od 20 dana, već su obavljeni neki senzacionalni transferi, kao onaj Luisa Suareza, Diega Coste, Cesca Fabregasa, Alexisa Sancheza, Tonija Kroosa, Davida Luiza...
Klubovi iz pet najjačih evropskih liga (Engleska, Italija, Španija, Francuska i Njemačka) već su do sada na pojačanja potrošili više od milijardu eura (1,020 milijardi evropskih novčanica).
Kao i predhodnih godina, prednjače klubovi iz engleske Premier lige, koji su do danas na dovođenje igrača izdvojili 375,18 miliona eura.
Na drugom je mjestu španska Primera (čitaj Real Madrid i Barcelona), koji su potrošili 220,58 miliona eura za pojačanja, a na trećem mjestu po rastrošnosti su Italijani sa 172,98 miliona eura.
Bundesliga je za nove igrače izdvojila 167,25 miliona eura, dok su klubovi iz Ligue 1 potrošili "samo" 86,73 miliona €.
Ipak, treba reći kako su za sada Paris St. Germain i Monaco prilično rezervisani (izuzimajući dovođenje Davida Luiza), ali se očekuje da do kraja prelaznog roka ova cifra znatno poraste, jer je pred završetkom transfer Argentinca Angela di Marije iz Real Madrida u PSG, vrijedan 60 miliona eura.
Zanimljivo je kako je u Seriju A stigao daleko najveći broj fudbalera, čak 953, što dovoljno govori o njihovoj kvaliteti, jer je u Englesku istovremeno stiglo samo 139 igrača, čija je ukupna cijena čak tri puta veća od kompletnog broja pojačanja koja su stigla na Apenine.
Još je zanimljivije kako svjetska i evropska fudbalska federacija (FIFA i UEFA) i njihovo pravilo o finansijskom fair-playu i dalje samo nijemo posmatraju ludnicu koja vlada na fudbalskom tržištu.
Iako su u UEFA i FIFA glasno upozoravali klubove da će se morati pridržavati pravila o finansijskom fair-playu, već je odavno jasno kako je to bila samo priča za javnost.
Stvarnost je ipak malo drugačija.
FIFA i UEFA dobivaju svoj dio finansijskog kolača od transfera, pa im je u interesu da se potroši što je moguće više novca.
Malo koga je briga šta bi ovakva situacija mogla napraviti o fudbala.
Već je sada jasno kako u Evropi "postoji" samo desetak klubova, koji su predodređeni za najvažnije trofeje i najveći dio kolača, dok ostalima ostaju mrvice sa stola.