Neko vrijeme činilo se da će svađe oko bonusa, bojkoti treninga, ispodprosječni nastupi i potjerani osramoćeni igrači, ostaviti veliku crnu mrlju na afrički fudbal.
Ali nakon svih tih zbivanja, ovo Svjetsko prvenstvo drugačije će pamtiti Alžirci.
Nakon posljednjeg zvižduka u Porto Alegreu sinoć nije bilo slavlja. Njemački igrači hodali su prema tunelu ošamućeni s osjećajem olakšanja, dok su iscrpljeni Alžirci pali na travu. Selektor Vahid Halilhodžić neuspješno je pokušao suspregnuti suze zagrlivši igrače. Malo zadovoljstvo u pobjedi, bez utjehe u porazu.
Ruku na srce, alžirska historija stvorila se prije sinoćnje utakmice. Prva afrička selekcija koja je zabila četiri gola na jednoj utakmici Svjetskog prvenstva u 4:2 pobjedi nad Južnom Korejom, prva alžirska reprezentacija koja je izborila drugi krug nakon što je stigla do teškog remija protiv Rusije. Protivnik u osmini finala trebao je biti nebitan.
Ali u domovini bilo je govora o osveti. Za Alžir okršaj s Njemačkom značio je puno više nego bilo koja druga utakmica. Halilhodžićevi igrači bili su suočeni s ranama, koje nisu zarastale preko 30 godina. A bili su tako blizu, piše Goal.com.
U ljeto 1982., devet dana prije nego što ih je 'sramota u Gijonu' poslala kući sa SP-a, Alžir je šokirao fudbalski svijet pobijedivši Zapadnu Njemačku 2:1. Lakhdar Belloumi, jedan od strijelaca tog dana, insistirao je ranije ove sedmice da bi revanš više od tri desetljeća kasnije inspirirao njegove sunarodnjake, ali malo ko je očekivao ovo.
Alžir je plašio i frustrirao protivnika 95 minuta - Rais M'Bolhi je imao sjajnih odbrana, a s druge strane, Sofiane Feghouli i Islam Slimani natjerali su Manuela Neuera na takve napore kakve dugo nije imao.
Sjevernoafrikanci nemilosrdno i nanovo su otkrivali slabu trku njemačke odbrane te su prijetili opasnim dalekometnim ubačajima te okomitim prodorima stvorivši brojčanu prednost na protivničkoj polovici. Ali zbog nedostatka smirenosti i linijskog sudije, izostala je moguća pobjeda.
Na drugoj strani 'božica Fortuna' nedvojbeno je odigrala svoju ulogu. Teško se prisjetiti kad je Njemačka rasipala toliko šansi u jednoj tako ključnoj utakmici. Thomas Müller lovi Kloseov i Ronaldov rekord SP-a, ali ih nikad neće dostići sa završnicama poput sinoćnjih.
Bilo je nagađanja da je početak Ramazana utjecao na Alžirce, ali nije se vidio nedostatak energije. Alžir je neumorno radio da slomi njemački ritam na samom početku natjeravši Joachima Löwa zamijeni Marija Götzea Andreom Schürrleom.
Pokazalo se to ključnom zamjenom, ali i tad Vahini igrači nisu dopuštali svojem protivniku da se opusti. Mesut Özil je riješio stvar u 119. minuti, ali Abdelmoumene Djabou je golom priredio posljednju opasnost po Nijemce.
Poraz uvijek nosi gorak okus, ali nakon što se slegne prašina, pravedan gnjev iz 1982. poniženje iz 2010. i loši nastupi ostalih afričkih reprezentacija, zamijenit će gorući ponos.
sport.ba @sport.ba
