„Da li je ovo kraj jednog ciklusa i jedne generacije“, glasi pitanje novinara španskog AS-a, ali i svih ljubitelja ove španske generacije, jedne od najdominantnijih u historiji fudbala.
Crvena furija nije završila nastup na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu zbog manjkave filozofije. Ta ista filozofija nije izgledala tako loše kada su bili nadomak vodstva od 2:0 nakon prvog poluvremena protiv Holandije, što se nije desilo samo zbog sjajne intervencije Jaspera Cillessena.
Španija je izgubila jer su se urušili kao jeftini šator u oluji kada su ih Holanđani pritisnuli. Poraženi su od neukrotivih Čileanaca, jer je njihova reakcija na taj neumorni visoki presing bila predavanje lopte protivniku.
Taj stil fudbala im nije stran. Nekoliko puta u prethodnih šest godina su igrali protiv takvih reprezentacija i uvijek su bili bolji jer su se brzo i tačno rješavali lopte između sebe, sve dok njihovi suparnici nisu bili iscrpljeni i spremni na predaju.
Crvena furija je posljednji put eliminisana sa velikog turnira na SP-u 2006. godine kada ih je savladala Francuska. Nevjerovatno zvuči podatak da je čak sedam igrača iz startne postave tog dana – Iker Casillas, Sergio Ramos, Xavi Hernandez, Xabi Alonso, Cesc Fabregas, David Villa i Fernando Torres – bilo na konačnom spisku Vicentea del Bosquea za ovogodišnji Mundijal u Brazilu. Summa summarum, Španci su jednostavno prestari, previše umorni.
Ovo ipak nije španski kraj. Pogled na ostatak ekipe dovoljno govori: David de Gea, Jordi Alba, Cesar Azpilicueta, Javi Martinez, Koke i Diego Costa su igrači sa 25 ili manje godina. Tu su i mladići poput Isca, Thiaga Alcantare i Gerarda Deulofeua, koji uopće nisu na spisku.
„Da li je ovo kraj ere?“, upitan je Casillas. „Stvari će se promijeniti. Ere završavaju porazima... A ovo je bio bolan poraz. Sada idemo kući.“
Španski precizni stil „passing“ fudbala je ponekad bio frustrirajući, ali se mora priznati da je promijenio cijelu igru. Oni koji tvrde da njihov stil nije ništa novo, nego samo evolucija holandske škole fudbala su u velikoj zabludi. Svaki stil nogometa je, na neki način, pod utjecajem onoga što je bilo prije njega.
Era je završila, generacija je „mrtva“... Španci, ipak, nisu rekli posljednju riječ. Ovo je, jednostavno, samo prilika za jednu novu generaciju, predvođenu vjerovatno novim revolucionarom sa klupe. Španski utjecaj na fudbalsku igru će živiti jako dugo. No, ipak ostaje pitanje da li je uopće moguće ponoviti jedan ovakav uspjeh.
sport.ba @sport.ba
