NAJBOLJI IKADA? Čovjek ili stroj

Povratak je možda nepotrebna riječ, s obzirom na to da Kralj nije ni otišao. LeBron James ušao je u svoje osmo uzastopno NBA finale i time definitivno postao jedan od najvećih u povijesti igre. Čovjek koji ima veliki broj kritičara, u narodu poznatih kao hejteri i još veću vojsku obožavatelja sinoć je potvrdio svoju genijalnost. Točno 300 puta u povijesti jedna ekipa je vodila u seriji doigravanja 2-0 u seriji na četiri dobivene. Od tih 300 serija, njih 281 otišlo je na stranu ekipe koja je izgradila prednost. Samo 19 puta ekipa koja je u seriju startala s dva poraza uspjela je okrenuti seriju u svoju koristi. 

Sada možemo zaokružiti na 20. LeBronu je to uspjelo po treći puta u karijeri. Nakon 2007. godine i preokreta u finalu istočne konferencije protiv Detroit Pistonsa, preko NBA finala 2016. godine u kojem je okrenuo 0-2 i 1-3 u svoj treći prsten. 

Najčešća zamjerka na LeBronovu karijeru i igru je njegova fizička konstitucija. Riječ je o čovjeku koji je visok 203 centimetra i težak 113 kilograma ako je vjerovati službenoj stranici lige. No iz godine u godinu, iz utakmice u utakmicu slušamo priče o tome kako igra samo na snagu, kako je riječ o running backu koji igra košarku i slične gluposti koje ne drže vodu. Kome treba dokaz kako je riječ o jednom od najinteligentnijih igrača u povijesti neka samo pogleda press konferenciju nakon prve utakmice, gdje je išao akciju po akciju s početka posljednje četvrtine i time zapanjio svijet. James je sarkastično odgovorio na pitanje "Što je pošlo po zlu"? i govorio o tri minute s početka četvrtine. Pazite, riječ je o događajima koji su se dogodili skoro sat vremena ranije u utakmici koja je neslavno završila za Cavalierse. 

Ne sjećam se kako su ljudi zamjerali Yao Mingu što je deset centimetara viši od sljedećeg najvišeg igrača u ligi. Nitko nije rekao Usain Boltu, "e stari, prebrz si za ostale" niti Michaelu Phelpsu kako bi trebao usporiti malo s medaljama. Napadati čovjeka koji je fizički moćan (bilo na prirodni ili umjetni način), što koristi svoju snagu u određenim situacijama, nema smisla. Zašto bi pucao tricu kad može proći slabijeg igrač i položiti loptu? Zašto ne iskoristiti prednost protiv slabijeg igrača, bilo u napadu bilo u obrani? Na kraju, što je sporno u tome da ode od obruča do obruča i zakuca preko igrača u punom trku ako može?

U seriji protiv Bostona vidljiv je bio široki raspon rješenja koja je izvlačio iz rukava. Od razbijanja udvajanja pravovremenim dodavanjem na tricu ili pod obruč, do raznih šuteva koje je pogađao. Skok unazad ili fadeaway, duga dvica, trica, napad na obruč koji je često rezultirao dodatnim bacanjem, leđima okrenut košu i još puno toga. Nakon serije protiv Indiana Pacersa i Toronto Raptorsa bilo je jasno. Zaustavi LeBrona i zaustavio si Cleveland. Stoga 48 minuta u sedmoj, odlučujućoj utakmici ne treba čuditi, minusi u koje su upadali bez njega na parketu nisu se smjeli ponoviti.

Kažu mnogi da je LeBron prvi igrač u povijesti koji obnaša i funkciju trenera i generalnog menadžera uz igračku rolu. Ta konstatacija nije daleko od istine. Tyronne Lue je trener koji je postavljen nakon što je David Blatt počeo malo previše filozofirati i miješati se u postavke igre. Lue je često na meti kritika kako je samo figura uz parket jer NBA ekipa mora imati čovjeka uz parket. Česte su situacije u kojima Lue tijekom susreta uopće ne prati što se događa na terenu, a situacije gdje ne primijeti da se protivnički igrač ušuljao u grupu prilikom timeouta ili kad ostane izvan kruga ekipe koja dogovara taktiku su urnebesne.

Dugoročno gledano, Cavsi su u problemima. Većinu igrača izabrao je LeBron. Tristan Thompson je najbolji primjer. LeBron je tražio njegov ostanak, dobio je što je tražio. Ista priča je i sa J.R. Smithom. Samo na njih dvojicu Cavaliersi troše godišnje 32 milijuna dolara, a tu je još Kyle Korver koji je dobio četverogodišnji ugovor, iako je odavno prošao optimalne igračke godine, no jedna je od boljih opcija Cavaliersa jer njegova uloga je pucati i pogađati trice. Na zadnjem danu prijelaznog roka doveden je George Hill koji osim defenzivnih bljeskova igra poprilično beskoristan playoff usprkos dvadeset milijuna koje zarađuje. Jordan Clarkson je nevidljiv i od nominalno šestog igrača ekipe postao je čovjek koji priliku dobije samo kad je utakmica riješena. 

Sve su to LeBronove želje. Sve su to igrači koje je tražio i dobio jer je htio borbu za naslov. Kada donesete franšizi prvi naslov u povijesti sve vam je oprošteno. Četvrto uzastopno finale potpuno je obrisalo iz sjećanja navijača prvi odlazak iz Clevelanda. Ako ti igrači zaštekaju ili se uplaše odgovornosti, onaj koji ih je doveo mora povući za njih. A to je i napravio.

Košarka je vjerojatno jedan od rijetkih sportova u kojoj nema dvojbe. Zna se najbolji, voljeli ga ili mrzili, svi znaju da je Michael Jordan najbolji igrač u povijesti sporta. Borba za drugo mjesto je dugo vremena bila otvorena i svako ima svojeg favorita. Osobno, mislim da nema dvojbe. 

Osam uzastopnih finala, devet ukupno. Igrač koji je limitirane ekipe dovukao do posljednje stepenice. Imao jeni trenutaka koji mu ne idu na čast, poput poraza od Dallasa, ali u pola finala bio je u autsajder i tri puta je slavio. Pobjeda protiv ekipe koja je imala 73-9 omjer u regularnoj sezoni za treći naslov samo mu je dodatno podigla ostavštinu. Ono što ljudima najviše smeta je The Decision. Famozni show koji je podijelio promatrače od njega je napravio državnog neprijatelja broj jedan. Nije bio problem u prelasku u drugi klub, nego u načinu kako je to napravljeno. Cavaliersi su obaviješteni par minuta prije početka i krenulo je masovno paljenje dresova. Za usporedbu, događaj je bio dvostruko gledaniji od All star susreta te sezone.

U 18 utakmica ove sezone u doigravanju, na prosjecima je od 34 poena i 9 asistencija i skokova. U odlučujućim, sedmim utakmicama protiv Indiane i Bostona postigao je 45 odnosno 35 poena. Nema više „chokera“ i sličnih pogrdnih naziva. Ne morate ga voljeti, ne morate ga mrziti. Samo mu trebate dati zasluženo poštovanje. Jer, kralj se vratio u velikom stilu.