Kako je pao Guardiolin Bayern? Minhenski div se nije ni ohladio, a jednoglasna presuda svjetske fudbalske javnosti je donešena - Pep je pogriješio, Heyneckesov agresivan i atraktivan Bayern pretvorio je u mašinu za dodavanje i uništio san o odbrani titule. I sam Katalonac izašao je pred novinare i zaključio: "Kriv sam".
Trebao je to - pogotovo nakon što je Real na površinu izbacio i iskoristio Bayernove greške u prvoj utakmici - biti sudar trenerskih titana, svojevrsna šahovska partija, poslastica za ljubitelje taktike. Ali nije. Minhenska utakmica pretvorila se u rutinsko odrađivanje posla za Madrid i igrom slučaja svojevrsni omaž preminulom Vujadinu Boškovu i njegovoj legendarnoj jednostavnosti u fudbalu.
Carlo Ancelotti napravio je najbolji potez u karijeri kada nije komplikovao. Nije se Talijan upustio ni u kakav taktički rat sa Kataloncem. Shvatio je da je jednostavnost najbolji recept, dokaz za to je dobio u Madridu, i samo ga je upotrijebio i u Munchenu. Postavio se dovoljno oprezno da ne dozvoli protivniku da se razmaše, prepustio mu loptu i bio strpljiv, čekajući da glavno oružje – raketeni pogon u kontranapadu – proradi. Međutim. i prije toga, povratak osnovama donio mu je trijumf. Tri prekida imao je Real do 30. minute, dva su završila u golu, još jedan stvorio paniku u šesnaestercu Bayerna. U čitavom prvom poluvremenu Madrid je imao dvanaest uspješnih dodavanja u protivničkoj trećini terena – gotovo svaki je bio opasnost po Neuera.
Upravo je Guardiola svojim improvizacijama i manevrima omogućio Ancellotiju da se ne zamara i igra najjednostavnije što može. Naravno, opet je nedostajalo agresivnosti, Bayerna koji je prvi put šutnuo u okvir u 60. minuti, a do tada razmjenio gotovo 100 pasova u trećini Madrida. Uz to, nakon što je u prvoj utakmici pogriješio s Lahmom, ponovio je to i u utorak. Doduše, ovaj put Lahm je otišao tamo gdje je trebao, na desni bok, ali je pogreška bila u kombinaciji Mandžukića i Mullera u timu, odnosno činjenici da je Javi Martinez ponovo ostao na klupi, a ekipa bez klasičnog defanzivnog veznjaka.
Ovo je - znamo, nismo otkrili Ameriku - bio klasičan autogol.
Pep Guardiola je u fudbalskom svijetu napravio svojevrsnu revoluciju i doveo tiki-taku na prijestolje. Istina, imao je tu sreću da u isto vrijeme u La Masiji izraste najbolja generacija u istoriji Barcelone, no i dalje je činjenica da je Pep bio taj koji je bio arhitekta moćnog Barcinog tima. U međuvremenu, Guardiola je postao opterećen igrom posjeda i nije nikakvo čudo da ju je nametnuo i u Bayernu. Za njega je to vrhunac fudbalske igre, najbolji način napada i odbrane i jedini način da se sruši protivnika. Međutim, upravo u takvom sistemu uloga zadnjeg veznog igrača je ključna.
Da bi kontrolisao igru posjedom, jedan od važnijih faktora je, ako ne i najvažniji, brzo osvajanje lopte nakon što je izgubljena. Guardiola, koji već sedmicama trubi o važnosti kontranapada u modernom fudbalu i činjenici da ga upravo Real Madrid i Borussia Dortmund igraju najbolje na svijetu, kao da nije slušao sebe. I to je skupo platio.
Pitanje s početka - kako je pao Bayern - gotovo da je suvišno. Prije svega, zbog činjenice da smo odgovor svi jasno vidjeli i da je to već sada napisano na gotovo svim jezicima svijeta. Što je važnije, pitanje je suvišno jer je već danas ono za Guardiolu i Bayern samo historija. Međutim, pitanje koje valja postaviti je - šta je budućnost Pepovog Bayerna?
Da se razumijemo, nema sumnje da će Guardiola ostati vjeran svojoj filozofiji. Uostalom, već nakon utakmice je ponavljao da je "razlog poraza što nisu imali dovoljno posjeda i kontrole". Suludo je misliti da je ovo kraj tiki-take. Uostalom, nije ovo prvi poraz ove filozofije i nije prvi put da ju se proglašava neuspješnom ili dosadnom - slomio ju je Inter, Chelsea i Bayern – ali uvijek se uspješno vraćala.
Ali ono što odavno jeste postalo jasno da tiki-taka treba novu verziju, svojevrsni update. Revolucija je davno završila, Guardiola i sljedbenici sada trebaju nastavljati razvijati svoj proizvod, jer tržište se očito odavno prilagodilo. Pep je oduvijek smatran za trenera koji planira svaki potez unaprijed – sada je vrijeme da ne dozvoli da postane rob vlastitog sistema i isplanira korak naprijed.
sport.ba @sport.ba
