Dnevne rutine Asmira Begovića

Asmir je za sellsgoalkeeperproducts.com prepričao svoje dnevne rutine u pripremi utakmice. Ručak Trening petkom završava oko podne i svi zajedno ručamo u klupskom centru. Moj obrok čini bijelo meso, pasta, riža, povrće i neko voće. U svakom slučaju je to lagani obrok, i trudim se da ne jedem crveno meso dva dana prije utakmice. Također, jako je važno uzimati što više vode. Nakon ručka pozdravljam se s ostatkom ekipe i odlazim kući. Vrijeme s porodicom Kući sam oko 14:30 i trudim se što više opustiti i odmoriti. To obično uključuje familijarne obaveze, ali i obično sjedenje i gledanje televizije. Imam malu kćerkicu i trudim se provesti što više vremena sa njom i mojom suprugom. Zajedničku večeru obično imamo oko 19 sati, a ja jedem gotovo isto što sam imao za ručak. Naravno, ni ovaj put ne uključujem desert, jer pokušavam zadržati tijelo lakšim. Odmor Petkom navečer jednostavno odmaram, gledam TV ili eventualno neki film i potom u krevet. Sa mnom je iPad, na kojem još jednom prođem kroz nekoliko mogućih situacija, eventualnih prekida ili drugih važnih činjenica vezanih za protivničku ekipu, koje sam downloadirao ranije. Moram priznati da sam prilično sretan jer mogu zaspati gotovo čim se svjetla ugase - što je oko 23 sata - nisam neko ko noći provodi brinući se o sutrašnjoj utakmici. Smatram da je to suludo potrošena energija. Hrana, pa koncentracija Subotom ujutro obično ustajem oko 8:30 - 9 i za doručak jedem porridge sa cimetom. Kod nas bi smo to bukvalno preveli kao kašu, usitnjene žitarice u mlijeku ili vodi. Uz to pijem samo čašu vode. Na dan utakmice nemam familijarnih obaveza; ostajem sam da se koncentrišem za utakmicu. Iako, često dok se pripremam za polazak usput gledam neki sport na TV. Obrok pred utakmicu Tim se u klubu okuplja oko 11:30. Ovdje menadžer saopštava tim koji će nastupiti i prolazimo kroz posljednje pripreme za utakmicu. Potom slijedi zajednički ručak. Opet, radi se o nečemu laganom, obično pasti sa piletinom, malo voća, vode, a možemo uzeti i kafu. Onda se kratko spremamo, ukrcavamo na autobus i slijedi kratko putovanje do Britannia stadiona. Unutrašnji mir U svlačionicu dolazimo oko 13 sati. Nakon ručka više ne jedam apsolutno ništa, tek u autobusu popijem energetsko piće dok čitam program za utakmicu. Nakon toga slijedi posljednji razgovor sa trenerom golmana i eventualno, ako trebam nešto, kratki posjet fizioterapeutu. Slijedi presvlačenje, a onda oko 14:10 istrčavamo na zagrijavanje. Utakmica U 15 sati utakmica počinje! Na poluvremenu ne jedem ništa, popijem još jedan energetski napitak. Nakon utakmice čeka nas svojevrsni švedski stol, na kojem bude apsolutno svega - sendviči, hamburgeri, kari, pileći kebabi… Ja obično nemam apetita nakon same utakmice, uzmem tek nekoliko malih sendviča. Adrenalin drži… Najčešće čekam da se vratim kući da bi imao normalan obrok sa familijom oko sedam sati. Tada ne pazim pretjerano striktno šta jedem. Adrenalin i dalje struji mojim tijelom, tako da teško da ću na dan utakmice otići u krevet prije 1 sat iza ponoći, a kada igramo večernje utakmice to ide i do 3 ujutro. U mlađim danima proživljavao sam utakmice koje su upravo završile na drugačiji način - ako smo izgubili ili ako sam napravio neku pogrešku stalno sam mislio o tome, nisam mogao da se isključim. Isto je važilo i u slučaju pobjede, nisam mogao prestati misliti na utakmicu. Međutim, sada sam mnogo iskusniji i naučio sam da pustim ono što je bilo i da ne dopuštam da utiče na mene previše. Nedjelju koristim za obnavljanje baterija, kako bih spreman dočekao ponedjeljak i novi početak...