Genijalan, ali ipak uvijek nešto mu fali

Kada otići i kako prihvatiti činjenicu da su vas mladi i žestoki sportaši ipak pregazili svojom novom snagom, vjerojatno je vrlo teško pitanje u životu svakog vrhunskog i itekako uspješnog sportaša...

Teško je u pravom trenutku reći dosta i otići kao velikan iz svijeta gdje ste vladali godinama ili više od jednog desetljeća. Ne znamo kakvi su planovi austrijskog skijaša Benjamina Raicha u bližoj budućnosti, ali taj velikan poslije prošlog vikenda i Kranjske Gore može otići itekako razvučenog osmijeha i s mislima ''odlazim kao velikan''. Točnije, odlazim kakav sam bio i tijekom velikog dijela karijere, kao prvi do... U prvoj veleslalomskoj vožnji u Kranjskoj Gori Raich je bio tek sedamnaesti, otprilike kakav je bio kroz cijelo vrijeme od 2011. godine pa nadalje. Tada su ga shrvale ozljede i potpuno unazadile njegovu sjajnu karijeru. No, 36-godišnji Raich je čekao i čekao, te dočekao drugu veleslalomsku vožnju u Kranjskoj Gori. Vratio je film od prije sedam-osam godina. Odradio je svojih minutu i pol na savršeni način, a da sve ne završi savršeno pobrinuo se Ted Ligety, današnji veleslalomski kralj, koji je pobijedio. No, Raich je bio drugi, a njemu to uistinu savršeno pristaje. Ivica Kostelić možda može proklinjati sudbu kletu što ima četiri srebrne olimpijske medalje, a niti jednu zlatnu, no što bi za to vrijeme trebao raditi Benjamim Raich. Sasvim je jasno koliko su naporne, teške i duge sezone Svjetskoga kupa, a kraj je pet takvih sezona kao drugi dočekao baš Raich. Samo je jednom bio ukupni pobjednik Svjetskog kupa (2006. godine), makar, da je ''pravd'', takav je trebao biti mnogo više puta. Jer, kada je pobijedio, pobijedio je sa čak 400 bodova ispred Aksela Lunda Svindala, čovjeka kojeg je iz Raichove perspektive vrlo lako mrziti. Jer, Norvežanin mu je 2009. godine uzeo glavno bogatstvo, Kristalni globus, za dva boda (!), a 2007. godine za trinaest bodova (!). Dva puta je Raich gledao u leđa Bodea Millera na kraju sezone (2005. i 2008. godine), makar je 2005. Raich skupio za drugoplasiranog nevjerojatnih 1454 boda. A, gubio je i ukupnu utrku od Carla Janke (2010. godine). Vječni drugi, koji je usput rečeno skupio i čak šest svjetskih srebrnih medalja, ipak je ponekad naplatio svoje skijaško majstorstvo i polivalentnost. Bio je dva puta olimpijski pobjednik (u Torinu 2006. godine u slalomu i veleslalomu), a ima i dva svjetska zlata (u Bormiju 2005. godine u slalomu i kombinaciji). I tako, u Kranjskoj Gori, na mjestu gdje je pobijedio čak četiri puta u karijeri, u veleslalomu, u poodmakloj dobi i kada je sa sjetom gledao prema svim brojnim drugim mjestima i mnogo rjeđim pobjedama, Benjamin Raich je dočekao možda i savršeni kraj. Dočekao je novo drugo mjesto koje nas je podsjetilo na genijalnog sportaša i fantastičnog skijaša s jednim velikim ali... Jer, previše je puta bio prvi do... Da bi bilo slučajno...