Šta je starije, koka ili jaje?
U fudbalskom svijetu ovo pitanje je ekvivaletno onome kojeg je nakon srijede postavljala turska, ali igrom slučaja i bosanskohercegovačka sportska javnost - da li rana izmjena i promjena taktike predstavljaju potvrdu trenerove greške ili samo dodaju dokaz koji ide u prilog kritičarama lika i dijela predmetnog trenera?
Ili, da pojednostavimo, da li je izmjena Izeta Hajrovića nakon pola sata dvoboja njegovog Galatasaraya sa Chelseaom bila potvrda da je Roberto Mancini loš ili dobar trener?
Mancini, koji je armiju poštovalaca vlastitog lika i djela u našoj zemlji stekao čudesnim rotacijama koje je pravio na klupi Manchester Citya, na raspolaganju u Galati ima izuzetno polivaletnu i taktički prilagodljivu ekipu. Međutim, talijanska verzija bijelog šala Chelseau je namjestila vrlo vjerovatno najpogodniju varijantu, sistem 4-4-2 čiju sredinu je Mourinhov 'etažni' vezni red lako razbijao u defanzivi, a dvojac Hazard i Schurle maksimalno eksploatisao prostor koji se stvarao između linija. Prvih petnaestak minuta djelovalo je kao da Galata igra sa čovjekom manje; svaki posjed Chelsea bio je prilika za kontru i pravo je čudo - ili ako hoćete Mourinhovim riječima, nedostatak ubliačkog instikta - da šanse Turaka nisu sahranjene još u tom periodu.
Najveći problem bila je činjenica da je Chelsea zaista imao čovjeka više u sredini i svaka izgubljena lopta bila je prilika za brzu kontru. Nije tome pomogla ni činjenica da je zadnja linija Galate djelovala izgubljeno, te da se doprinos Eboua sveo na silne greške, utapanje Felipea Mela i Hajrovića i otvaranje ogromnog prostora za Schurlea, što je uostalom i rezultiralo golom.
Roberto Mancini grdno je pogriješio i to je činjenica jasna kao dan.
Reakcija je uslijedila nakon pola sata - Izet Hajrović je morao na klupu, na teren je Talijan poslao Yektu Kurtulusa i sistem radikalno promjenio, pojačavajući defanzvni dio veznog reda, što je u konačnici donijelo balans na terenu i vratilo Galatasaray u igru. Dakle, Mancini je kriv ali se i spasio; Mancinijev prvi potez je bio loš, drugi je bio relativno dobar, svoju ekipu vratio je na noge i dao joj priliku da diše. Međutim, to ne odgovara na pitanje s početka - koka ili jaje; dobar ili loš trener?
Odgovor bi se ipak mogao naslutiti u prethodnoj rečenici. Rana izmjena je bila relativno dobar potez - ovdje se krije ono čega se (vjerovatno) Safet Sušić i bosanskohercegovačka javnost boje. Šta rana izmjena znači za sudbinu Izeta Hajrovića?
U startu treba raskrstiti jednu stvar. Izet Hajrović odigrao je loših, jako loših pola sata u ovoj utakmici. Istina je da je kompletna ekipa je djelovala loše, da mu je posao otežala užasna izvedba Eboua, istina je i to da je bio najveća žrtva Mancinijeve taktike i da vrlo vjerovatno nije trebao ni početi ovu utakmicu, barem ne u ovom sistemu i u ovakvoj konstelaciji snaga. Međutim, istina je i da je Hajrović dopustio da se na njegovoj igri osjeti (doduše očekivana) trema, da je djelovao prestrašeno i izgubljeno i da mu je trebalo dvadesetak minuta da dođe sebi. Njegov ofenzivni učinak donekle je i bio podnošljiv, međutim u odbrani nije uradio apsolutno ništa. Vrijedi ponoviti, čitava ekipa djelovala je loše, i mnogo je faktora uticalo na Hajrovićevo izdanje, ali to ne može biti alibi za činjenicu da je Hajrović djelovao izgubljeno.
Međutim, ni činjenica da je Mancini svojom izmjenom dobio željeni učinak i napravio balans u sredini ne smije biti alibi za Talijana kada govorimo o opravdanosti rane izmjene Hajrovića. Možda to iz perspektive uloga kojeg je utakmica nosila i nema previše smisla, ali onako kako je Mancini branio svoje ideje poslije utakmice, jednako tako je morao stati uz Hajrovića i braniti njegov izbor u ovoj utakmici. Taktička izmjena nakon trideset minuta mladom igraču ne znači previše iz perspektive konačnog rezultata, i apsolutno najveći utjecaj ima na samopouzdanje igrača. Mancini je u srijedu napravio tešku taktičku pogrešku, a onda u očitom strahu od debakla hladno žrtvovao Hajrovića kako bi spasio svoju kožu i ostavio svoju ekipu u igri.
Odgovor na pitanje kako će sve ovo utjecati na našeg veznjaka mogu dati samo dva čovjeka - Roberto Mancini i Izet Hajrović. Mladi veznjak za sada ovisi o Manciniju i njegovim odlukama, ali i o sebi i svom samopouzdanju - loše noći sastavni su dio fudbala i one se dešavaju i dešava će se i najboljima i što prije to prihvati, naš reprezentativac prije će zaboraviti ovu noć. Na Talijanu je da pokaže da li će stati u zaštitu igrača i pomoći mu da iz ovoga izađe bezbolno ili će ga konačno gurnuti pod kamion i pretvoriti u žrtveno jagnje. Hajrović će, ne sumnjamo, na kraju lako prebroditi ovo, ali pored Mancinijevog imena, prije svega kada je u pitanju psihologija rada sa igračima, i dalje ostaje pitanje – dobar ili loš trener?
sport.ba @sport.ba
