Nemanja Vidić za trenutak je blijedo gledao u kameru. Onda se slatko nasmijao. "To je jako dobro pitanje", prozborio je kroz smijeh, ali i dalje nije nudio nikakav odgovor. A pitanje je bilo jednostavno - kapiten je u najavi dvoboja sa Olympiakosom ispričao sve o negativnim stranama dosadašnjeg dijela sezone, novinara je zanimalo koje su to - pozitivne.
Za to pravog odgovora na Old Traffordu nemaju. Pokrio je Srbin prepoznatljivim širokim osmijehom vlastitu nelagodu, i onda brže-bolje iskoristio jednu jedinu kartu koju Manchester United i dalje ima u ruci. Liga prvaka.
Kartu koju je Manchester United imao u ruci.
Olympiakos nije prošle noći djelovao magično ili nadmoćno, Olympiakos nije djelovao kao tim koji je bolji od prvaka Engleske, koji je toliko moćan da mu je mjesto među osam najboljih ekipa Evrope. U utorak je Olympiakos samo bio dovoljno dobar, mudar i pametan da iskoristi sve slabosti koje United u ovom trenutku ima.
Bila je ovo najgora noć Manchester Uniteda u ovoj fudbalskoj godini. Imali su ih mnogo loših, poklopilo im se mnogo negativnosti, ali niti jednom do sada nisu pokazali toliki strah, toliki nedostatak zrelosti na terenu i na klupi, djelovali nezainteresovano, tromo i sporo kao do sada.
Šta nam je ustvari ponudio sudar engleskog i grčkog prvaka u pirejskom paklu? Gosti su na Karaiskaki doputovali osokoljeni pobjedom nad (ispod)prosječnim Crystal Palaceom. Moyes je spominjao ulazak u formu (prva pobjeda u četiri utakmice!?), lupao o historijskoj prilici da naprave nešto veliko u Ligi prvaka, kapiten Vidić ga je podržao, sličnog se držao i Fletcher, čuli smo i Carricka. Međutim, umjesto gordog i hrabrog đavola Manchester je od prve sekunde djelovao poput uplašenog kozlića - paralizirao se od straha.
Olympiakos se postavio baš onako kako je Unitedu najmanje odgovaralo. Visoko postavljena zadnja linija u koju se stapao zadnji dio veznog reda napravila svojevrsni bedem na četrdesetak metara od vlastitog gola. Loptu su većim dijelom prepustili gostima - i blagim presingom i savršeno disciplinovanom igrom natjerali ih da bezidejno kruže i gube živce. Protiv fluidnijeg i kreativnijeg protivnika ovako nešto bi bilo nemoguće, ali Manchester United se ulovio u klopku, u kojoj se pretvorio u lovinu za strpljivog, koncentrisanog i motivisanog lovca.
Lopta je najčešće bila kod užasnog Rija Ferdinanda ili nešto bolje rasploženog Vidića - oni su pokušavali raširiti, ali jednostavno ništa nije polazilo za nogom; Smalling se bez pomoći Valencije mučio uz desni bok, Evra bio u istoj situaciji sa neupotrebljivim Youngom, Carrick nije stizao pokrpati užasnog Cleverleya, a Rooneyeva trka nije donijela ništa konkretno. Bez igre kroz sredinu, bez okomitih dodavanja Van Persie je bio potpuno odsječen i United je bio gotovo bezopasan. Razmjenili su 581 dodavanje, imali 61% posjeda, ali bukvalno nisu znali šta s njim.
Prvi gol je došao sretno, ali kako Gary Lineker reče, onakvi se odbijanci dešavaju kada u odbrani - u slobodnom prijevodu - ne zatvaraš dovoljno energično. Ferdinand je, kao svojevrsna personifikacija Uniteda, sinoć bio sve samo ne energičan i Olympiakos je to samo iskoristio. Nije se ni drugi gol pretjerano razlikovao – bila je to veća majstorija i to, da stvari budu gore, u izvedbi Arsenalove rezerve – došao je kao posljedica problema s kojim se United mučio čitavu noć i s kojim se muči čitavu sezonu.
Noć nije postajala bolja ni sa ulaskom Welbecka i Kagawe - štaviše, samo se potvrdilo da je Moyes u ovom trenutku bez pravog plana i da radi po intuiciji, koja mu je očito, barem za sada, lošija strana. Ono što je trebalo biti "ulazak u dobru formu" i "spašavanje sezone" sada se pretvorilo u nastavak noćne more i još jednom potvrdilo da ovaj Manchester United ima sporu i tromu odbranu, nekreativan i bezidejan vezni red te da se oslanja na individualno umjeće par velikih imena. U današnjem fudbalu, to znaju iskoristiti ne samo najbolji nego i prosječni – Swansea, Fulham, Sunderland, Stoke ili Olympiakos.
David Moyes vrlo vjerovatno neće dobiti otkaz - Manchester United ne djeluje kao klub koji će preko noći presuditi vlastitom izboru - ali je sinoćnji poraz doveo Škotlanđanina pred zid i osudio ga na tihu patnju. Liga prvaka bila je jedini izlaz, jedini način da se popravi uništena i sramna sezona, a Moyes je - ne bez pomoći svojih podanika na terenu - i taj put zatrpao. I čak i da Olympiakos nekim čudom padne na Old Traffordu, čak i da United ode sve do kraja, biti će to put kroz mračan improvizovani tunel, koji se mogao, odnosno u ovom slučaju još može, urušiti svakog trena. Noćna mora se nastavlja...
sport.ba @sport.ba
