I bi žrijeb.
Umjetničko-kulturni program kojeg se apsolutno niko neće sjećati - bolje rečeno već sada se ne sjeća - i užasni humor fudbalske, oprostite mi na još goroj šali, legende Giannija Infantina su konačno iza nas. Pred nama je tačno 597 dana dugo putovanje, koje će se završiti 13. oktobra 2015. na Kipru.
Na putu do velikog amfiteatra Palaisa Des Congres u pariškom sedamnaestom arondismanu našoj kuglici stajati će izuzetno kvalitetna ali i hipsterski razvikana Belgija, pomalo egzotični ali uvijek neugodni i jako motivisani Izrael, Vels na Baleov supersonični pogon, nagazna mina u obliku Kipra koji nema šta izgubiti i amateri iz Andore.
Znamo šta nas čeka. Znamo šta trebamo uraditi.
Međutim, u ove kvalifikacije, prvi put u historiji ulazimo s još jednom poznatom. Ovaj put znamo da je plasman na Evropsko prvenstvo apsolutno pod moranjem. Svaki rezultat osim automatskog plasmana na Euro bio bi neuspjeh. I to je činjenica.
Da se razumijemo, svaka ozbiljna priča o kvalifikacijama koje tek treba da počnu za pola godine može se završiti ovdje. Da, imena i kvalitet kojeg protivnici nude može se površno analizirati, ali ono što je najvažnije - način i atmosfera s kojom ćemo mi ući u ove kvalifikacije, o tome je suvišno raspravljati prije nego li se završi Svjetsko prvenstvo u Brazilu.
Prije svega, danas je nama, navijačima Bosne i Hercegovine, nepoznata i to ko će biti selektor kada Zmajevi istrče na teren Bilinog Polje i suprotstave se Kipru na jesen 2014. Safet Sušić je misteriozan; ne otkriva da li će ostati selektor, ne otkriva da li uopće ima ambicije da ostane selektor. Pape mudro šuti i čeka - vjerovatno i sam svjestan prevrtljvosti mišljenja javnosti i vlastitoj ovisnosti o performansama - ne rezultatima! - na Svjetskom prvenstvu, ali i dobroj ponudi koja se možda krije u pjesku Copacabane.
Ne znamo ni kako će izgledati tim nakon Mundijala. Kapiten i lider generacije Emir Spahić pred duel s Kipranima proslaviti će 34. rođendan - u Parizu bi dakle imao gotovo 36 - a kapitensku traku u Francuskoj teško da će nositi i Zvjezdan Misimović koji hljeb zarađuje u Kini i u junu 2016. puhnuće u trideset i četiri svjećice na torti. Hoće li oni igrati svoj oproštaj ili mogu povući još?
Prcić nije ni prvi ni posljednji
Hoće li biti uvrijeđenih ili povrijeđenih? Nije Sanjin Prcić ni prvi ni zadnji, možda Papetov spisak pred Brazil, ili njegove taktičke zamisli na Prvenstvu, nekoga neugodno iznenade pa se naglo naljuti? A u ovom trenutku – da prostite – pojma nemamo ni koga to ljudi u Savezu skautiraju u inostranstvu; tamo gdje ustvari gradimo budućnost reprezentacije. Nije za zanemariti i atmosfera koju će pratiti nastupi naše reprezentacije u Brazilu. Da, jeste ovo najveći uspjeh u historiji selekcije, ali i nije naš narod pretjerano poznat po dugotrajnom pamćenju i dugoročnom planiranju.
Međutim, bez obzira na činjenicu da se danas, tri i pol mjeseca prije nego li loptu prvi put udarimo na travnjaku legendarne Marakane, ne zna apsolutno ništa, i pticama na grani jasno je da reprezentacija Bosne i Hercegovine mora ostvariti plasman na EP i da bi sve drugo bilo katastrofa.
Nije stvar samo u sastavu grupe i kvalitetu protivnika – koji da se razumijemo itekako odgovaraju našem kvalitetu – nego u činjenici da smo kroz kvalifikacije za SP napravili presudni i najvažniji korak, koji nas je i odveo u prvi šešir i doveo u današnju situaciju. Francuska 2016 je prilika za konačni udarac, za trajno uvrštavanje na kartu najboljih. Platini je pomogao, sistem u kojem se pola Evrope plasira na završni turnir ide u prilog nacijama poput naše, koje vise na rubu najboljeg razreda.
Ko god bude selektor, ko god bude igrao, alibija nema i ne smije biti. Bosna i Hercegovina mora izboriti jedno od prva dva mjesta i igrati na Evropskom prvenstvu 2014. godine u Francuskoj.
sport.ba @sport.ba
